Franjo Dugan, hrvatski skladatelj i orguljaš, rođen je 11. rujna 1874. godine u Krapinčici u Hrvatskom Zagorju. Glazbeničku karijeru započeo je samouk, stekavši veliku vještinu na orguljama, a kasnije je postao najboljim dotadašnjim orguljašem u Hrvatskoj. Uz studije matematike i fizike, učio je glazbu kod Vatroslava Kolandera, te mu je bio ujedno i asistent-orguljaš u zagrebačkoj prvostolnici. Nakon Kolanderove smrti postao je orguljaš zagrebačke katedrale i na tom mjestu ostao gotovo do smrti. Kompoziciju je diplomirao u Berlinu, a bio je i predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Pokazivao je veliko zanimanje za crkvenu glazbu, a posebno za ljepotu duhovne i liturgijske glazbe. Rano se povezao s cecilijanskim pokretom u Hrvatskoj, kojem je služio ne samo stručnim člancima, predavanjima i dugogodišnjim uređivanjem glazbenog priloga časopisa Sveta Cecilija već i svojim zbornim crkvenim skladbama, u kojima je davao primjer skladanja uzvišene crkvene glazbe u našem duhu i stilu, oslobođene germanskog ili talijanskog utjecaja. S tim u vezi svakako je vrijedna Duganova promidžba starih crkvenih napjeva iz zbirke Cithara Octochorda te obrade tih napjeva i harmonizacije za zborove, a potom i njihovo objavljivanje u Hrvatskom crkvenom kantunalu.

Dugan je ostavio veći broj instrumentalnih i vokalnih skladbi. U instrumentalnim djelima dominiraju i po broju i po kvaliteti ona napisana za orgulje – među kojima se posebno ističu: Tokata u g-molu, Kromatska fuga u c-molu i Preludij i fuga u H-duru. Orkestralnom glazbom nije se mnogo bavio pa imamo nekoliko gudačkih kvarteta, Uvertiru i Simfonijski andante. Na vokalnom području ostavio je mnoštvo harmonizacija i obrada za zborove i samostalnih skladbi, ponajviše duhovnog sadržaja. Također valja istaknuti i njegov znanstveni i teorijski rad koji je rezultirao s nekoliko vrijednih glazbeno-teorijskih djela i to; Elementarna teorija muzike (1922.), Vježbe za zborno pjevanje (1923.) i Nauk o glazbalima (1944.). Preminuo je u Zagrebu, 12. prosinca 1948. godine.

U fondu Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi se velik broj Duganovih crkvenih skladbi te harmonizacija crkvenih napjeva, među kojima je i Hrvatski crkveni kantual iz 1934. godine u izdanju Glazbeno-pjevačkog društva Vijenac.