Već desetu godinu za redom, brojni mladi u ljetnim se mjesecima na tjedan dana odlučuju zamijeniti udobnost koju im pruža svakodnevica i zamijeniti je za jedno sasvim drugačije ljetovanje, lišeno svih čuda tehnologije i obogaćeno životom u skromnim uvjetima. Što je to zbog čega se brojnim mladi uvijek iznova vraćaju na Modrave otkrila nam je jedna od ovogodišnjim modravskih animatorica, mlada Karlovčanka Matea Neralić.

Možeš li nam ukratko opisati što su to Modrave?
Udruga SKAC (Studentski katolički centar) već desetu godinu organizira ljetovanje za mlade, pomalo drugačije i neobičnije od tipičnog ljetovanja mladih ljudi. Sve to „drugačije“ nalazi se na jednom malom poluotoku, u drevnom masliniku sa 150 maslina, u rtu Ovnju, kamp poznat pod nazivom Modrave. Modrave su dakle, katolički kamp za mlade koji je prvenstveno duhovan, ali uz to rekreacijski i ekološki također. Specifičnost Modrava jest ta što svojim programom, ali i cijelim ambijentom žele mladome čovjeku pružiti ispunjeno i potpuno ljetovanje u jednom prirodnom okruženju, skromnim uvjetima, s grupom mladih ljudi, a sve to prožeto kroz tri bitne odrednice: molitvu, rad i zabavu. Ideja za stvaranje jednog programa i kampa za mlade ove vrste došla je od isusovca, patera Luke Rađe, te su njegovu želju da Crkva mladima ponudi jedno kvalitetno ljetovanje nastavili su dalje razrađivati isusovci s mladim entuzijastima iz udruge SKAC. Tako danas imamo kamp koji mladom čovjeku pruža kvalitetno druženje s mladima i to sve kroz kateheze, razgovore, molitvu, pjesmu, posebice rad na maslinama, igre, druženja... U tjedan dana na Modravama čovjek se lako zaljubi u život, u prirodu, u živu Crkvu te posvijesti si kako je zapravo čovjeku malo potrebno da bude ispunjen u potpunosti.

Program Modrava ima i katehetski dio koji pred mlade stavlja raznovrsne teme o kojima možda nemaju priliku dublje razmisliti u žurbi
svakodnevnog života. Što je tema ovogodišnjih Modrava?
„Srce predajem Ti“ ovogodišnja je tema Modrava, nadahnuta ignacijanskom duhovnošću koja je kroz tjedan dana bila kao nit vodilja. Tjedan započinje katehezom o čežnji, kao jednom uvodnom pitanju za svakog sudionika osobno, zatim se tema razvija kroz kateheze o Božjoj volji, razlučivanju Duhova, temi novog čovjeka s ciljem da sudionik u sebi prepozna potencijal novog čovjeka, da uvidi promjenu koja se može dogoditi. Pri kraju tjedna tu se nadovezuju teme zahvalnosti, te kao jedan vrhunac na kraju, temu Modrava zaokružuje kateheza Ljubavi. Ako bacimo pogled na sve Modravske kateheze, uvijek ćemo naći isti cilj: da mlada osoba kroz tematske katehetske radionice razvije jedan duhovni identitet i da tog istog koristi u svakodnevnom životu. To su posebice ovogodišnje Modrave htjele naglasiti, da sudionik može prepoznati prigode preko kojih se očituje Božja ljubav, a još bitnije - da može i on sam konkretno odgovoriti ljubavlju u svakodnevnom životu.
Ove si godine u jednom od modravskih termina bila glavna animatorica. Kako je to prošlo? Imaš li kakvih anegdota?

Ove sam godine imala tu čast da u jednom tjednu izvršavam ulogu glavnog animatora. Moj posao bio je usmjeravati i koordinirati cijeli tjedan na Modravama, zajedno sa cijelim timom animatora i domaćina. I kada bi vam na bilo koji način pokušala objasniti kako je taj tjedan protekao, a najviše kako su slatki plodovi na kraju, ne bi zasigurno bilo pravih riječi za opisivanje tih osjećaja. Možete samo zamisliti kamp sa osamdesetak ljudi kojih već zavolite i prije te nedjelje kada dolaze u kamp, a onda vas oduševe prvenstveno svojom radošću, voljom da žive u skromnim uvjetima tih tjedan dana i da bolje upoznaju sebe i druge. U ovih tjedan dana bilo je i puno anegdota i „spikica“ kojima smo ostali obilježeni kao vesela grupa na Modravama. Također, specifični smo po tome da smo bili jedan od onih termina koje kiša posjeti na par dana, ali to nas nije spriječilo da nastavimo zabavu, druženje i rad i u blatu, dapače, mogu slobodno potvrditi, kiša čini čuda na Modravama. :) Samim time što nam se duga razvila prvi dan na Modravama, nismo ni sumnjali da nas čeka diva „pakt“ sa Gospodinom. Tako smo morali paziti na sve stvari po kampu, ja najviše na sitnice poput wc papir, koji se na tzv. „toaletu bez krova“ lako smoči i izgubi svoju svrhu. Također, imali smo veliku donaciju povrća, stoga je ekipa već naučila u svakom obroku dobivati famozne tikvice koje su svima prirasle srcu. Bilo je doista puno puno pjesme, veselja - od igara gdje su animatori sa stilom gubili, do tišine u kampu koja je davala prostor za osobnim susretom s Bogom. Sve su to neke male specifičnosti koje su nas obogatile taj tjedan. Uz sve ovo, moram posebno spomenuti dan na Modravama kada su nas posjetili dva mladića sa njihovim don Ivanom iz zajednice „Cenacolo“. Iznošenje njihovih svjedočanstva i druženje zasigurno je barem malo prodrmalo svakog sudionika. Osobno, još moram spomenuti, imala sam mnogo poslića kojima sam ispunjavala svoju dužnost, ali onaj najdraži bilo je promatranje. Doista je divno kako Gospodin djeluje na tom malom djeliću zemlju. Kako se lica, geste, pokreti osoba mijenjaju, od onog prvog dana možda neke nesigurnosti i čudljivosti prema mjestu gdje nemate sve ono što svakodnevno vidite, do zadnjeg dana gdje smo već puni onih istinskih zagrljaja, radosti i ispunjenosti. Gospodin je totalni Kraj po tom pitanju, ako mene pitate i divno je biti dio njegovog tima koji samo promatra na Modravama.
Ove si godine sudjelovala i u animatorskom ljetu u Malom Lošinju? Kakva iskustva tu nosiš?

Iskreno moram reći, kada me pitaju o iskustvu s Malog Lošinja, prvo što mi zazvoni u glavi jest pjesma „Moj me Otac daruje“. Zapravo nemam boljih riječi od te pjesme da opišem tih tjedan dana jednog zajedništva koje, iskreno, možete naći u Crkvi koja istinski živi, diše i želi djelovati. Što reći? Možda istaknuti posebnu povezanost blaženog Alojzija Stepinca, gesla koje nas je pratilo, godine Vjera koja je pred nama, naša „mozganja“ za djelovanja u novoj pastoralnoj godini… Doista cijeli program toliko je dobar, da ne možeš ne početi djelovati u svojoj župnoj zajednici, i to odmah kad se vratiš. :) A kada bih išla objašnjavati veličinu svakog zagrljaja, razgovora i druženja na Lošinju, mislim da ne bih imala dosta prostora, a ni pravih riječi... Zaista, mogu samo reći, moj me Otac dobrano daruje. :)
Aktivni si član SKAC-a. Kako si se uključila u rad SKAC-a? Koja je uloga SKAC-a u tvom duhovnom životu?

Sa Studentskim katoličkim centrom najviše sam povezana zbog samih Modrava, to je SKAC-ov najveći i najjači projekt kojemu sam se ove godine ponajviše posvetila kroz svoju ulogu glavnog animatora. Modrave su osmišljene kao projekt preko ljeta, ali inače SKAC Palma kao udruga koju vode vjernici laici, puno pruža mladom čovjeku u duhu kršćanskog svjetonazora. Pa evo male reklame :) SKAC svakog ponedjeljka u prostorima poznate Palmotićeve, održava vjeronauke za mlade, posebice studente i radničku mladež. Utorkom je tu nedavno osnovana molitvena zajednica, zbor mladih u SKAC-u koji redovito animira mise petkom. Članovi SKAC-a redovito volontiraju i surađuju s Klaićevom bolnicom, udrugom beskućnika „Ulične svjetiljke“… Puno se projekata može naći, ali uvijek ima mjesta za još, pa znate i sami, ako ste voljni, SKAC vas očekuje, na taj način također možemo dati odgovor na onu Ljubav koja nam je dana, a gdje ćeš većeg odgovora na Ljubav, nego samom ljubavlju.
Autor: Marko Barišić