Prije 130 godina počela je proizvodnja, danas nadaleko poznatog, sira trapista u banjalučkom samostanu Marija Zvijezda. Radi se po originalnom francuskom receptu, a zaštićen je i u Institutu za intelektualno vlasništvo u BiH i u Genevi.

Sir trapist proizvodi se u zadruzi Livač, u Aleksandrovcu pokraj Banje Luke, u suradnji sa samostanom trapista Marija Zvijezda. Osnivač zadruge je Caritas Banjalučke biskupije. Zadruga je osnovana prvenstveno s ciljem zapošljavanja malobrojnih preostalih Hrvata na tom području.
Osim poljoprivredne zadruge, osnovana je i zanatska zadruga koja je bila nositelj obnove kuća porušenih tijekom rata. Iz te zadruge je osnovana poljoprivredna zadruga Livač, koja se u početku bavila isključivo proizvodnjom pšenice za brašno koje je dijeljeno putem Caritasa. U suradnji s Caritasom Mantova u Italiji i uz pomoć stručnih službi Asocijacije proizvođača sira Parmigiano Regiano iz Mantove 2003. godine došlo je 140 steonih junica u sagrađenu farmu kraj samostana. Svaki dan se 900 litara mlijeka preradi u sir trapist, koji radi isključivo redovnik - trapist pater Tomislav Topić OCR.

Sir se u banjalučkom samostanu trapista radi već 128 godina. Jedini prekid samostanske proizvodnje bio je od 1996. do 2008. godine, jer je 1996. godine umro posljednji trapist samostana koji je znao tajnu recepturu proizvodnje sira, pater Mohor.

Nakon njegove smrti dvojica braće Topić, Tomislav i Zvonko, ostaju u samostanu kao jedina dva redovnika, ali nema proizvodnje sira. 2007. godine pater Tomislav Topić odlazi u samostan Mont des Cats pored Pariza. Tamo uči raditi sir i dobiva recepturu.

Pisanih dokumenata o proizvodnji sira trapista nema, znanje se prenosi isključivo usmenim putem. Ime trapista je, zapravo, uobičajeni naziv za redovnike cistercite strožeg reda, a poteklo je po njihovom matičnom samostanu Le Trappe u Francuskoj. Kako je ovih redovnika sve manje, tako se ovo što se dogodilo u Banjoj Luci, da nakon 114 godina prestane proizvodnja zbog smrti sirarskog majstora, događa i u europskim samostanima. Isto tako sir se ne proizvodi u svim samostanima pa osim tajanstvenosti ima i notu ekskluzivnosti.

Sir se za tržište proizvodio do II. Svjetskog rata (bio je službeni sir na bečkom i beogradskom dvoru, izvozio se u Ameriku), a od 1945. pa sve do 1996. godine proizvodio se unutar samostana za vlastite potrebe i iz usluge. Okolno stanovništvo je znalo donijeti vlastito mlijeko i zamoliti redovnike da im naprave sir.

Danas ovaj sir možemo naći i u trgovinama.

Izvor: kta i laudato.hr