U Zadru spašeni životi djece veličine jednog razreda

26.07.2012.

"Divno je susresti djecu koja su ''trebala'' biti abortirana", kaže
Marija Špoljarić, aktivistica za život, socijalna radnica u Općoj
bolnici Zadar i dvadeset godina volonterka zadarske udruge 'Pro vita'
koja promiče pravo na život od začeća. U zauzimanju za rođenje svakog
začetog djeteta pomažu ih Caritas Zadarske nadbiskupije i zadarska župa
Srca Isusova.



Kako prenosi Glas koncila, godišnje se njihovim djelovanjem u Zadru
spase životi djece veličine jednog razreda. Učiteljice kažu da je svake
godine jedan razred manje, no 'Pro vita' nadoknađuje gubitak spašavajući
jedan razred više.



"Vrlo je vrijedno da su žene u situaciji kad trebaju donijeti odluku -
zadržati dijete ili ne - spoznale što je vrijednije. U toj dilemi na
početku trudnoće pred velikim su izazovom, kad razmišljaju hoće li se
odlučiti za život. Prisutne su drame, suze, kako će biti u budućnosti,
kako će se obitelj prehraniti. Ohrabrujem trudnice da se ne boje
zadržati trudnoću, podržavam ih, savjetujem, pružamo psihološku i
materijalnu pomoć. Činimo to rado i u volonterskom duhu", kaže
Špoljarić, prepuna konkretnih iskustava milosnih trenutaka u kojima su
se žene odlučile za život.



"I zato su onda sretne. U susretima nam pokazuju djecu. Bogu sam
zahvalna što mi je dao milost da mogu raditi u zaštiti života.
Zahvalnost dugujem i ginekolozima u Općoj bolnici Zadar i privatnim
ordinacijama - svima njima koji žele svjedočiti da je život
najvrijedniji - jer svakoj trudnici pružaju još jednu priliku da se ona
odluči, da donese pravu odluku. Sav taj rad ne bi se održao bez mnogo
žrtve, odricanja i zalaganja za život. Svim majkama kažem: Vidjela sam
mnogo, mnogo suza radi izgubljenog djeteta, neizrecive boli, očaja, jada
- ali i još više radosti zbog rođenog djeteta", svjedoči Špoljarić.



U tekstu svoja iskustva iznose žene koje su donijele odluku da zadrže začeti život i ne pobace.



"Djeca rođena zahvaljujući potpori udruge 'Pro vita' jesu ljepota našeg
grada. Na Kalelargi sam srela oca koji je ponosno vodio svog sina. Kad
smo se pozdravili, podignuo ga je i rekao: 'Vidiš ti mali! Da ti nije
bilo ove tete, ne bi se rodio'", zaključuje Špoljarić.



Izvor: GK i laudato.hr

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.