Tovarnik - Još 23. travnja 2012. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru objavilo je prvostupanjsku presudu u postupku protiv Miloša Stanimirovića i još 13 osoba zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava - genocid i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Prošlo je od tada više od dva mjeseca, a niti jedan od velikih hrvatskih medija nije o tome izvijestio, apsolutno ništa.
U bilo kojoj državi ovakva medijska šutnja bila bi nezamisliva. Naime, radi se o do sada u Hrvatskoj najvećem suđenju za ratni zločin, odnosno za ubojstvo 75 civila (Hrvata) i sustavnu pljačku imovine (Hrvata). Zato nitko sigurno ne može reći kako se radi o "medijski neatraktivnom" događaju. Ovakvi masovni i monstruozni zločini čak su i u Domovinskom ratu sa srpske strane bili rijetki. S druge strane, svi mediji svakodnevno obiluju detaljnim izvještajima s raznih sudskih procesa, to su ujedno udarne vijesti!
Jasno je dakle kako se u slučaju suđenja može raditi samo o svjesnom i smišljenom prešućivanju suđenja radi strašnog zločina nad Hrvatima, a sada se otkriva i radi same presude koja se spremala. Slobodno se može reći kako je to kulminacija sustavne protuhrvatske politike koja traje sve od 3. siječnja 2000. godine.

Dvije godine u medijskoj izolaciji
Sudska rasprava počela još prije više od 2 godine, u travnju 2010. u postupku je održano 15 ročišta. Mediji su izvijestili, i to vrlo šturo, samo o jednom od tih ročišta, onom kad je uz njegovu ženu svjedočio gradonačelnik razorenog Vukovara i visoki funkcionar samoproglašene RSK do njenog samog kraja, a danas saborski zastupnik i vođa najjače srpske stranke u Hrvatskoj Vojislav Stanimirović. No, i tada mediji nisu o ročištu izvještavali svojom voljom, već ponajviše uslijed velikog angažmana Udruge dr. Ante Srarčević iz Tovarnika. Štoviše, prema mišljenjima promatrača oboje njih dali su lažne iskaze.
I ovaj primjer dokazuje kako je stvarna nakana sprege vlasti i medija u Hrvatskoj uvjeriti pod svaku cijenu ljude da se Domovinski rat nije dogodio, da se Hrvati nisu svojom krvlju i znojem izborili za u prvom redu (kao što i iz ovog slučaja možemo vidjeti) život, a potom i za slobodu i Državu. Upravo obrnuto, pokušava se višestuko potencirati da je prilikom nastanka "ove zemlje" u "ratovima devedesetih" došlo do masovnih zločina nad pripadnicima srpske manjine koje treba "bezuvjetno osuditi i procesuirati". Neoprostivo je to vrijeđanje hrvatskog naroda.

Presuda za Tovarnik: Za pokolj 75 osoba 1991 dobili 41 godina zatvora
Na trojicu okrivljenika primijenjen je Zakon o općem oprostu, četvorica su oslobođeni optužbe zbog nedostatka dokaza, a proglašeni su krivima i izrečene su im kazne zatvora: Milošu Stanimiroviću (10 godina), Stevanu Srdiću (8 godina), Dušanu Stuparu (6 godina), Draganu Sedliću (6 godina), Radoslavu Stanimiroviću (5 godina), Željku Krnjaiću (6 godina), te Bošku Miljkoviću (8 godina) za zločin silovanja.
Tražimo poništenje sramotne presude te pokretanje temeljite istrage za ratne zločine, jer optužnicom „namjerno“ nisu obuhvaćeni glavni akteri počinjenih ratnih zločina u Tovarniku. Tu prvenstveno mislimo na pukovnika Dušana Lončara bivšeg zapovjednika 2. proleterske mehanizirane gardijske brigade JNA, Borislava Bogunovića bivšega ministra unutrašnjih poslova u tzv. “Vladi SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema”, mučitelja Stevu Kerteza, Vojislava Stanimirovića, Ljeposavu Stanimirović i niz drugih koji su činili i prikrivali ratni zločin.

Za Udrugu dr. Ante Starčević-Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik