Očekujemo četvrto dijete. Ne mogu roditi normalno, nego carskim rezom. Očekivani će porođaj isto tako biti obavljen carskim rezom. Liječnik me upozorava: »Dođe li u obzir još i peti carski rez, tvoj je život u opasnosti i ja više ne mogu odgovarati. Zato savjetujem podvezati cijevi. Neću to učiniti bez tvojega pristanka. Promisli i odluči se.«

I muž i ja dosta smo angažirani u svojoj župi. Svi nas vole i precjenjuju. Posebno vole naše mališane: sina koji se sprema za prvu pričest i dvije djevojčice. Ja sam vjeroučiteljica u višim razredima osmoljetke.

Jedan mi svećenik savjetuje da podvežem cijevi (= da se steriliziram) jer da se to može uzeti kao lijek. I on nam tako tumači iz enciklike Humanae vitae, broj 15., pape Pavla VI., pozivajući se na načelo totaliteta, što mi dobro ne razumijemo.

Drugi svećenik u istoj župi savjetuje suprotno: nipošto učiniti podvezivanje cijevi jer da to nije i da ne može biti lijek, nego je takva operacija »kontraceptivna sterilizacija« koju ne dopušta ni naravni moralni zakon, što vrijedi za sve ljude bilo koje vjere ili bez vjere, a Katolička Crkva zabranjuje nama vjernicima.

Muž i ja ne želimo spriječiti mogućnost još kojega djeteta, ako nam Bog dade. Radujemo se djeci i primamo svako dijete kao Božji dar. Nikad nismo ništa učinili protiv začeća novoga djeteta.

Ja s carskim rezovima nisam imala posebnih teškoća. Ali sada sam, zbog savjeta liječnika, u neizvjesnosti, pomalo zbunjena. Čula sam da već nakon drugog carskog reza ne smijem više roditi jer postoji opasnost za život. Ali, nakon trećega nisam imala nikakvih teškoća. Nadam se da će tako biti i nakon ovoga, četvrtog porođaja, kojemu se posebno radujem: bit će drugi sin, uz dvije kćeri.

Sučelice ovim oprječnim stajalištima dvaju svećenika, s kojima radimo u župi, pomozite nam da u savjesti nađemo mir i ne izgubimo pouzdanje u Boga. Mi smo oboje odlučni ne činiti ništa što se protivi nauku Crkve, što bi nam, ne daj, Bože!, opteretilo savjest teškim grijehom. Ne mogu si zamisliti s takvim grijehom dalje zajedno živjeti.

Marija

Mir i radost čiste savjesti može dati samo Bog ako slijedimo njegov zakon ljubavi i vršimo njegove zapovijedi. Vi oboje imate odlično moralno-duhovno stajalište: ne uvrijediti Boga bilo kojim postupkom, ne udaljiti se od propisa naravno-moralnoga zakona koji svaki čovjek ima upisan u vlastitu srcu. Bog mu ga je pri stvaranju, prema svojemu vječnom zakonu, stavio u srce. Prema istomu naravnom zakonu, u svjetlu Božje riječi nama objavljene na stranicama Svetoga pisma, posebice životom i naukom Krista Gospodina, Crkva nas autoritetom koji je dobila od Krista uči kako imamo živjeti da ne povrijedimo ni zahtjeve prirodnoga zakona ni zahtjeve katoličke vjere. Ne smije se nikada zaboraviti da moralno-duhovni zahtjevi ne dolaze izvana, nego iznutra, iz našega srca i savjesti – uvijek iz dvostruka temelja: naravnoga moralnog zakona i nadnaravne Božje objave – koja ukorjenjuje našu vjeru i život po vjeri. Zato ovo što ću tebi i mužu kazati ne govorim ja, nego vam želim prenijeti samo ono što vam Crkva, kao majka i učiteljica, ovom prigodom ima reći.

Prema tvojemu jasnu pismu imamo odgovoriti na tri pitanja: što s carskim rezom, što s podvezivanjem jajovoda, što s moralnim načelom cjelovitosti ili totaliteta. Budimo pažljivi na riječi učiteljstva Katoličke Crkve.

1. O carskomu rezu ne govori Crkva, nego liječnička praksa i vjerničko iskustvo.

Prvo je pitanje kako na to gledaju liječnici. Oni nisu složno jedinstveni: jedni su minimalisti koji kažu da je treća takva operacija već pogibeljna za život majke; drugi su umjereni pa bez paničarenja spremno na istoj majci više puta, bez prigovora, izvode takve operacije. Odmah recimo: na tomu području postoje »ideologije« i lažna znanost, ali i bez ideologija i s točnom medicinskom znanošću. A ima i liječnika koji na svaki način izbjegavaju takve operacije.

Drugo je pitanje što o carskomu rezu govori vjerničko iskustvo. Upoznao sam mladu obitelj sa šestero djece prije njihova polaska u Afriku. Papa Ivan Pavao II. dao im je misijski križ i blagoslovio ih. Puni vedrine i pouzdanja u Boga rekoše mi da se svih šestero rodilo carskim rezom. Nisam dobio dojam da nemaju nakane još povećati obitelj. Divio sam se. No čuo sam i o slučaju majke koja je rodila dvanaestero djece, sve carskim rezom. U takvim je slučajevima pitanje jesu li liječnici spremni na takve ponovne operacije.

2. Podvezivanje jajovoda ili ženska sterilizacija. Svrha je operacije dvostruka.

Ako je riječ o bolesti koju treba ukloniti takvom operacijom (= terapijska, neizravna), moralno je dopuštena, prema načelu totaliteta (= neki ud: ruka, noga… može biti odstranjen da se spasi čitava osoba).

Ako nije riječ o bolesti, nego se želi spriječiti mogućnost novoga začeća (= kontraceptivna, izravna), moralno nije dopuštena, nego je teško grješna. Njezina se nedopuštenost temelji na pojmu ljudske osobe: tijelom i spolnošću muškarac/žena ne može slobodno raspolagati; može se služiti njima po zakonima od Boga usađenima u ljudsku prirodu i potvrđenim životom i naukom Krista Gospodina, kako tumači autentično učiteljstvo Crkve (= Humanae vitae, 14; Familiaris consortio, 30). U slučajevima takve sterilizacije nije spriječena sposobnost rađanja nego uporaba rađajuće sposobnosti.

3. Načelo cjelovitosti (= totaliteta) može se primijeniti raznoliko.

Kada jedan dio ljudskoga organizma treba žrtvovati da se spasi cijeli organizam, npr. amputirati nogu, odstraniti rakom zaraženo tkivo itd.

Kada su, u raspravi o bračnoj spolnoj ljubavi, jedni htjeli graditi na cjelovitosti svega bračnog života, uzevši ga zajedno, ne gledajući na pojedine čine jesu li ili nisu otvoreni rađanju, papa Pavao VI. u Humanae vitae 14 takvo je stajalište odbacio kao nešto što se izričito protivi volji Božjoj o ženidbi: »Za opravdanje bračnih čina namjerno lišenih plodnosti ne smiju se, kao valjani dokazi, navoditi: načelo da treba izabrati zlo koje izgleda manje; zatim da ti čini čine jednu cjelinu s prije izvršenim ili budućim plodnim činima, pa da zato s njima dijele jednu te istu moralnu dobrotu…

U zabludi je, stoga, onaj koji drži da je bračni čin, namjerno obesplođen te stoga u sebi nečastan, moguće opravdati plodnim susretima cjelokupnoga bračnog života.«

4. Prema tome, treba upozoriti i onoga svećenika da ispravi svoje mišljenje prema točnu nauku Katoličke Crkve: podvezivanje jajovoda ili kontraceptivna sterilizacija zdrava uda nije i ne može biti lijek (= tu bolesti nema), zato se nije moguće pozivati naHumanae vitae, 15. Isti papa Pavao VI., braneći dvotisućljetni nauk Crkve, jasno i točno odbacuje mogućnost primjene načela cjelovitosti u intimnomu bračnom životu i rađanju djece.

A vi oboje, kao i do sada, budite u svojoj ljubavi vjerni Bogu i svojoj čistoj savjesti.

Preuzeto iz knjige p. Ivana Fučeka, Vjerovati – živjeti

Objevljeno na bitno.net-u.