Razgovor s Krešimirom i Marinom Matošević iz Božja slava banda „Sve na veću slavu Božju!“
16.06.2012.Uoči velikog humanitarnog koncerta kojeg Božja slava band 20. lipnja na Šalati organizira za svog prijatelja Hrvoja, razgovarali smo s Krešimirom i Marinom Matošević. Saznali smo povod ovog koncerta, same početke benda te kako evangelizacijski djeluju danas, a prisjetili smo se i nezaboravnih trenutaka susreta sa Svetim Ocem prošle godine na glavnom zagrebačkom trgu kada su upravo dečki iz Božja slava banda pratili Nadbiskupijski zbor mladih.
Božja slava band će nakon dugo vremena stanke iduće srijede održati koncert pod nazivom „Jer Ti si predivan Bog“. Koncert je humanitarnog karaktera, a rado su vam se odazvali i brojni zanimljivi gosti. Možete li objasniti o čemu se radi i pozvati mlade da se u što većem broju odazovu kako bi uživali u odličnoj glazbi, a pritom učinili i dobro djelo?
Najprije moram reći da BSB nikad nije imao neku veću stanku, već se naše djelovanje kroz posljednjih nekoliko godina uglavnom svelo na gostujuće koncerte (kao odgovor na poziv neke župe, zajednice ili pojedinačnih organizatora određenih događanja) te sudjelovanje na raznoraznim molitvenim susretima, seminarima, duhovnim obnovama, proslavama i slično pa zaista već dugo ovdje kod kuće nismo imali svoj samostalni koncert jer smo bili preokupirani tim drugim svirkama, a i gotovo svi u bendu smo zasnovali svoje obitelji i kao obiteljski ljudi koji se bave i kojekakvim drugim aktivnostima jednostavno više nemamo toliko vremena kao prije. No, nakon što se naš dugogodišnji prijatelj i bas-gitarist Hrvoje razbolio i vodio tešku borbu s tumorom, odlučili smo, uz molitve i moralnu potporu, iskoristiti priliku da napravimo jedan koncert BSB-a s gostima uz koje nas veže neka posebna priča, a usput koristimo priliku da sav novčani prihod od prodaje karata i dobrovoljnih priloga poklonimo Hrvoju kojeg nakon operacije i oporavka čeka dug period raznoraznih terapija, vježbi i pregleda koji, naravno, uvijek predstavljaju i veliki trošak. Pozivam od srca sve koji nas znaju ili ne znaju, a žele zajedno s nama pjesmom slaviti Boga i moliti te pomoći našem Hrvoju da se odazovu!
Koliko je glazba važan dio vašega života? Koje su to radosti koje otkrivate u glazbi? Na koji način vas ona obogaćuje?
Budući da vjerujem da je svaki čovjek od Boga stvoren s određenom svrhom koju u ovom zemaljskom životu treba ostvariti da bi ispunio Božju volju za sebe, glazba je u samom središtu mog života. Znam da mi je Gospodin dao određene talente koje na tom području mogu iskoristiti da svjedočim Njega i tako ostvarim tu svoju svrhu i to mi je jedan od glavnih ciljeva u životu. Glazba je veoma snažan medij koji dotiče duh, dušu i tijelo – čitavo ljudsko biće, pa ako se još k tome radi o duhovnoj glazbi kojoj je Bog ishodište, Duh Sveti inspiracija, onda se tu i čuda događaju, životi se mijenjaju i Bog je zaista na djelu, a naš život postaje prebogat.
Bend je nastao 1994. godine, što bi značilo da ove godine slavite 18. rođendan. „Punoljetni ste“ i iza vas je bogata glazbena povijest. Zasigurno je bilo mnogo radosnih, ali i mnogo teških trenutaka. Što biste preporučili mladim bendovima koji su tek na početku svog bavljenja duhovnom glazbom?
Kad danas razmišljam o našim počecima i nekim događajima u prošlosti, moram priznati da gledam stvari prilično drugačije, s određenim odmakom. Mislim da smo na samom početku bili previše samouvjereni, možda i premladi za neka zrelija razmišljanja, a danas vidim da tada još puno toga nismo znali i da smo u mnogim stvarima bili puno lošiji no što smo tad mislili za sebe. No, pozitivno je u svemu tome bilo što smo zaista iskreno od samog početka imali pred očima samo jedan cilj, a to je proslaviti Boga. Nije to bila nikakva želja za osobnim probitkom i slavom, niti za priznanjem. Ipak, poslije smo naučili da je naš Bog velik Bog i zaslužuje da mu damo najbolje od sebe, a ne samo ono što imamo ili mislimo da imamo. Isto tako je važna i ona ljudska dimenzija kad se radi o trudu i radu na sebi - nije dovoljno samo moliti i očekivati Božje djelovanje bez onog što mi trebamo dati sa svoje strane. Sve u svemu, moj savjet je: vjerujete li da vas Bog zove u ovu službu predajte mu se svim srcem, crpite nadahnuće i snagu iz izvora osobnog odnosa s Bogom, budite otvoreni i spremni učiti od starijih i iskusnih i neka vam Gospodin uvijek bude na prvom mjestu pa će sve ostalo sjesti na svoje mjesto! Moje geslo je «Sve na veću slavu Božju»!
Marina, prošla je godina dana od susreta mladih sa Svetim Ocem na glavnom zagrebačkom trgu. Prisjećajući se toga velikog dana, ne možemo se ne sjetiti i psalma 34. „Gledajte u Gospodina i razveselite se“ kojega si upravo ti i otpjevala. Možeš li se prisjetiti i podijeliti s nama dojmove s Trga? Pjevala si pred Papom, je li bilo treme? Kako si se osjećala?
Naravno, nezaobilazno pitanje... Premalo je mjesta ovdje da bih mogla napisati sve što se događalo u meni i oko mene tih dana i vezano za taj psalam. Mogu samo reći da je to bila tolika Božja providnost da se i dan danas ostvaruju plodovi tog trenutka i te pjesme. Dugo vremena smo tražili pjesmu koja bi se pjevala kao psalam taj dan, htjeli smo da to bude glazba koja će biti bliska mladima i ujedno snažno prenijeti poruku Božje riječi. Kad smo dobili zeleno svjetlo, nismo niti sanjali da će pjesma imati takav odjek širom Hrvatske. Pomalo je pridonio i sam trenutak koji je zaista bio poseban, no moram priznati da su uistinu i tekst i glazba posebni. Zanimljivo je to da sam i ja sama iz određenih osobnih razloga proživljavala pomalo teške trenutke neposredno prije pjevanja tog psalma i zato sam vrlo osobno doživljavala tu pjesmu u trenutku pjevanja, a kad osobno doživiš ono što pjevaš, vjerojatno još snažnije preneseš tu poruku drugima, tako da su mi se i nekoliko mjeseci kasnije znali javljati ljudi koji su usred nekih svojih velikih problema i teškoća kliknuli na internetsku snimku ove pjesme i doživjeli nevjerojatno Božje ohrabrenje, utjehu i mir.
Cijeli bend je na susretu sa Svetim Ocem pratio Nadbiskupijski zbor mladih. Krešo, ti si i danas dio NZM-a, kojega ste upravo vas dvoje, mogli bismo reći, u njegovim počecima „podigli na noge“. Kako dani prolaze, i NZM se razvija i jača – kako glazbeno, tako i duhovno. Kroz njega su prošli brojni mladi naše Nadbiskupije. Vidiš li napredak od prvih dana do danas i misliš li da je NZM ojačao zborove mladih u župama Nadbiskupije?
Pa mislim da je od samog početka cilj osnivanja i rada NZM-a bio ne samo povezati mlade pjevače i svirače ili voditelje župnih zborova širom Zagrebačke nadbiskupije, već upravo u svima nama i po nama razvijati talente od Boga dane, duhovno rasti upravo kroz to naše polje djelovanja, svjedočiti ljubav Božju i zajedništvo prilikom svakog susreta ili manifestacije koju je zbor pratio svojim nastupom i na kraju širiti i „promovirati“ taj jedan suvremeni pristup i odnos prema duhovnoj glazbi koja nije samo neka lijepa glazba ugodna za slušanje već snažna molitva i duhovna poruka. Vjerujem se da se taj cilj zaista ostvaruje i zato nam je uvijek drago kad putujemo širom Hrvatske čuti među nepoznatim grupama mladih neku pjesmu koja je proizašla upravo iz suradnje s NZM-om.
Da je glazba važan dio života cijeloga benda pokazuje i činjenica da isti sastav benda, samo pod drugim imenom „Keep Cool band“, nastupa i na svjetovnim događajima. Koliko je teško spojiti ta dva glazbeno, ali i svjetonazorski različita svijeta i je li moguće i kroz taj „svjetovni“ dio svjedočiti?
Zbog različitih životnih okolnosti, uglavnom nezaposlenosti više članova u bendu, odlučili smo talente koje imamo pokušati iskoristiti i na području „financijske podrške“, iako danas nijedan od nas ne živi isključivo samo od tog dijela posla. Uistinu su različita ta dva svijeta i ponekad nije lako gledati svu pozadinu koja je vezana uz ovaj „svjetovni“ dio. Upravo zbog toga se trudimo unijeti u taj posao pomalo ove duhovne pozadine koju imamo i to stvarno ponekad ima i evangelizacijski efekt. Prije svake probe i nastupa se molimo. Nastojimo uvijek izbaciti, odnosno ne uvrštavati u repertoar glazbu koja je potpuno kontadiktorna našim kršćanskim stavovima i načelima, a na isti način se trudimo i ponašati u svim tim „svjetovnim“ sredinama tako da mislim da ta kombinacija zasad funkcionira.
Autor: Valentina Gusić
komentiraj (0) * ispiši * #