Kao i tisuće mladih diljem Hrvatske, tako i domaćini ovog sedmog Susreta hrvatske katoličke mladeži još uvijek slažu dojmove i prisjećaju se ovih povijesnih dana za njihovu biskupiju. Osim divnog zajedništva koje smo posvjedočili na središnjem misnom slavlju u subotu, bilo je važno to zajedništvo prenijeti i u mnogobrojne obitelji u župama Sisačke biskupije koje su otvorile vrata svojih domova, ali i srdaca kako bi mladi mogli doživjeti puninu ovog Susreta.

Jedna župa u tome se ipak posebno istaknula, a to je župa sv. Antuna Padovanskog, Bučica koja je ugostila gotovo jednak broj mladih koliko ima i župljana. Ivana Cerjak, župna animatorica i koordinatorica Pokupsko-vukomeričkog dekanata osobito je ponosna na takav uspjeh jer kako kaže: "župa Bučica je najstarija župa Sisačke biskupije, ali su zato mještani pokazali svoju gostoljubivost i udomili stotinjak mladih iz Rijeke i Slavonskog Broda. Radosni smo što smo bili dio toga susreta i na taj način se povezali s mladima različitih krajeva Hrvatske i zajedno u svjetlosti hodili".

Radostan je i župnik vlč. Stjepan Vuksan jer "za župu Bučica ovakav susret mnogo znači. Mladi koji su dolazili autobusima prolazili su kroz mračna sela, ali su pred crkvom ugledali svjetlo", primijetio je župnik te dodao kako su "mladi donijeli radost i veselje u ovaj kraj kojem je potrebno svjetlo koje će ga obasjati i navesti na pravi put".

Prepuni dojmova i srca ispunjenih ljubavlju domaćina, kući su se vratili i gosti iz Slavonskog Broda. Anja Bjelajac i Josip Kokanović istaknuli su sadržajan program koji je mlade "odvukao" sa sisačkih ulica i ponudio im dirljiva svjedočanstva o životima ljudi koji su svjetli primjer za nasljedovanje. A za domaćine u Bučici imaju same pohvale: "Domaćini su bili jako ljubazni i dojmila su nas se srčeka koja su nam poklonili za uspomenu". I Ana Brezić iz Slavonskog Broda ponijela je kući uspomene "koje će zauvijek ostati u našim srcima, od samog susreta do domaćina u Bučici koji su se jako potrudili da se osjećamo kao kod kuće".

"Prvi smo puta na ovakvom susretu. Organizacija je odlična, a posebno su nas se dojmili volonteri. Nismo ni zamišljale da bi mogle doći u tako topao dom i osjetiti ljubav i sreću kao u vlastitom", zaključile su Sara Čabrijan i Elizabeta Gržinčić objašnjavajući tako u čemu je bogatstvo sudjelovanja u oba dana Susreta – primiti i s drugima podijeliti ljubav i radost koja nas okuplja oko Krista.

Još jednom od srca hvala svim obiteljima Sisačke biskupije koje su nas primile, darovale nam dio sebe i tako nas neizmjerno obogatile!
Autor: Ivana Cerjak/Elizabeta Mikulić