Dragi mladi,
nas voljeni Don Bosco Vam se obratio pismom!
Pohranite njegove rijeci u srcima i sprovodite ih u djela.

“MLADI SANJATELJI, SINOVI OCA SANJATELJA”
PORUKA MLADIMA POKRETA SALEZIJANSKE MLADEZI 2012

Moji predragi sinovi,
predragi mladi Pokreta salezijanske mladezi,
pisem vam, kao otac i prijatelj, preko svog devetog nasljednika.

Jos mi je ziv u srcu i sjecanju susret s vama u Madridu, 17. kolovoza 2011. u velikom dvoristu Salezijanskog Instituta u Atochi. Nezaboravno iskustvo u emocionalnom smislu, i još vise veoma znakovito u salezijanskom smislu. Uzivao sam gledajuci vas osjecaj odgovornosti i ponosa sto ste mladi koji se zalazu u zivljenju svoje vjere. Divio sam se vasoj zelji da dobro ulozite svoj zivot, prema Bozjem naumu i snu koji gajite u srcu. Bio sam ganut gledajuci vas kako molite, prihvacajuci radosno Rijec. Bilo je ocaravajuce vidjeti vas uronjene u molitvenu sutnju i klanjanje Isusu u euharistiji. U svjetlu svega toga vasa mi se radost cinila još ljepsom, još ciscom, još privlacnijom. Uzivao sam gledajuci medju vama, zajedno s tolikim mladim animatorima, mnoge salezijance i kceri Marije Pomocnice. Medju njima i neke provincijale, povjerenike i povjerenice pastorala mladih. To je njihovo mjesto! Prisutni i pozorni na vas zivot, na vase zelje i istodobno vjerna pratnja vasega rasta i vaseg duhovnog hoda.

Sad sam sretan znajuci da mi pripremate veliko slavlje za 2015. Ovdje, na nebu, gledajuci Isusovo lice, znamo svu povijest koja se odvija na zemlji. To je prekrasna povijest jer je otkupljena, iako vi katkada vidite samo njezine dramaticne dogadjaje. Drukcije, nego sto mozda mislite, nema daljina izmedju nas i vas, jer znate dobro, otkad je Isus svojim rodjenjem usao u povijest, nema ljudskog rodjenja koje nije sveto, nema lica djeteta u cijim ocima ne odsijeva sjajno svjetlo Spasitelja. Ta blizina cini moju prisutnost medju vama jos vjerodostojnijom i djelotvornijom, stvarnom kao u vrijeme Oratorija Valdocco u Torinu, s jos jednom prednoscu, da se mogu ocitovati zivim u svim salezijanskim prisutnostima rasirenim u 130 zemalja svijeta.

Govorim vam dakle, kao i onda, toplim jezikom srca vise nego apstraktnim logičkim argumentima, iako priznajem, kako je u danasnjem metezu i slabosti suvremene misli, veoma vazna jasnoca ideja i utemeljenost uvjerenja. Primate mnoge poruke i porukice, ali ja bih htio da sa mnom ponovno uspostavite cvrstu komunikaciju, onakvu kakva postoji medju trajnim i nerazdvojnim prijateljima, komunikaciju koja je zajednistvo i dijalog.

Htio bi pronaci prikladne rijeci da vam nasiroko govorim o onom otajstvenom i slozenom putu koji vodi do vaseg srca, toliko puta ranjenog nebrigom odraslih ili neuspjehom promasenih ljubavi. Gledajuci danasnje mlade u skoli, ucenike koji se katkad bezvoljno dosadjuju, ili na ulici, rome koji se izruguju i lutaju bez cilja, vidim osjecaj opceg nezadovoljstva, monotonog vrludanja u svako-dnevici vlastitog zivota. Katkad analogijom otkrivam isto mjesto koje sam vidio u snu od devet godina: mnostvo mladih potrebnih pomoci, razumijevanja, novih prigoda, ljubavi.

Za vas, za sve mlade bio sam izabran. Vama me Gospodin poslao, iako nisam odmah shvatio, u svoj svojoj vaznosti, jedinstvenost onog poziva. “Evo tvoga polja, evo gdje moras raditi. Budi ponizan, jak i ustrajan: i to što ces sada vidjeti da se dogadja s mladima, ti ces morati uciniti s mojim sinovima”.

U ovoj modernoj stvarnosti imam osjecaj da mladima, cesto, nedostaje zraka za disanje. Mislim da mogu reci da su izlozeni opasnosti da se duhovno uguse. Rasirena korupcija, nebriga za mlade, nesigurna buducnost koju je podivljala ekonomija ucinila jos nesigurnijom, vjera svedena na puke obicaje i molitvu bez zara i poleta, drustvo ili obitelj u kojim cesto vladaju zategnuti odnosi i u kojima se razmjenjuju rijeci bez smisla i topline, guse zivotni polet i prekidaju svaki izvor dobrih odluka.

U toj sredini, siromasnoj vrijednostima, i u kulturi niske razine, trazim od vas, mladi, kvalitativni skok, novu energiju, prorocku gestu kako biste navijestali svojim kolegama, tolikim “bezbriznim” prijateljima, vašim obiteljima katkad “ugasenim” ili u poteskoćama, projekt odvaznog zivota, rodjen iz dubokih ljudskih i vjernickih uvjerenja.

Ne mozete izaci iz blata u koje ste uvuceni, ne mozete uzivati u slobodnom zraku izvan zatvora ovog povijesnog sivila, ako i vi ne budete imali vrijeme i snagu sanjanja. Vizije su preobrazile nase oceve u proroke sposobne utjecati na zivot svojih suvremenika.

“Moj san ... vaš san ... Bozji san”

Onaj san u devetoj godini bio je dogadjaj koji je oznacio moj zivot, koji mi je s vremenom dao jasnocu da se usmjerim prema podrucju djelovanja, sposobnost da otkrijem pedagoski sustav kako bih osvojio vase srce, beskrajnu strpljivost u borbi da promijenim svijet, vas svijet.

S pomocu Gospodinovom pozivam i vas, koji ste “utjelovljena nada”, da medju tolikim varljivim obecanjima koja vas zapljuskuju, otkrijete san koji ce vas uciniti kreativnim osobama, koji ce vam dati snagu da se suocite i nadvladate neizbjezne poteskoce u razvoju, i koji će dati neslomljivu sigurnost vasim ocekivanjima da se ispune, iako se ne moze odmah dohvatiti ono sto se sanja.

Sanjati srcem okrenutim Bogu i s nogama cvrsto na zemlji nije bijeg, nego otvaranje svoga zivota necemu novome, sto se jos ne poznaje potpuno, ali sto se osjeca znacajnim. To znaci teziti prema necemu sto se jos ne posjeduje, ali u cemu se prepoznaje; znaci razumno otkrivati prisutnost “Boga koji nas prati” u protoku dana. Nijedan projekt, od onog najskromnijeg do onog najzahtjevnijeg koji bi zivot ispunio smislom, ne moze se ostvariti ako se prije ne hrani nekim snom. Da bi se donijele odvazne odluke u drustvu, podloznom promjenama, bez duse i siromasnom vrijednostima, nuzno je pronaci snagu i imati sirok pogled koji ce izvuci covjeka iz njegove osrednjosti i usmjeriti ga da ide prema novim nebesima i novoj zemlji.

U 58. godini zivota, po odredbi pape Pija IX, napisao sam povijest prvih 40 godina svoga zivota, kojoj sam dao naslov “Uspomene iz Oratorija sv. Franje Saleskog”. Nisam to ucinio zbog zelje za besmrtnoscu ili zudnje za velicinom. Vjecni smo jer smo u Bozjem srcu, ljubljeni i spaseni po njegovu Sinu, Isusu. To je cin koji sam izvrsio iz ljubavi, duhovna oporuka da vam budem od pomoci sada i ubuduce. Pozivam vas da citate te “dozivljaje” ne toliko radi radoznalosti da upoznate moju proslost nego da, izmedju redova natopljenih krvlju i znojem, otkrijete da je cilj svega ostvariti zivot u punini. Shvatit cete da oni koji imaju odgovornost odgajati nuzno moraju promatrati svoj zivot kao sluzenje u ljubavi, moraju shvatiti da je njihovo vrijeme prigoda za prihvacanje, moraju steci znanje ne za ponizavanje i manipuliranje, nego za “oblikovanje” srca, usmjeravanje Kristu. Odgoj nam objavljuje kako se zaljubiti u Boga i covjeka, jer odgoj je prakticna vjezba ljubavi.

Stoga, kao salezijanci odgajamo uceci slusati i postivati, ne batinom i prodikom, nego strpljivoscu i sutnjom koja otkriva ljubav i ocekivanje, ne strogoscu i karanjem, nego autoritetom koji izvire iz naseg dosljednog i besprijekornog zivota a ne iz vlasti koja dolazi od zakonske uloge. Odgajamo ponajprije ljubavlju. Ako nasa besplatna ljubav, odraz Isusova milosrdja, pomraci, mladi umiru od hladnoce jer teze podnose noc osjecaja nego sjenu razuma.

Dok vas grlim najnjeznijom ljubavlju, zelim vam otkriti najvecu tajnu svoga srca. Uvijek sam vjerovao da moje poslanje mora imati posebno obiljezje: spasavati mlade pomocu mladih. Uvijek sam htio da moja ljubav prema vama bude poslanje koje vi prihvacate i tako postajete apostoli mladih. Netko moze silom htjeti neku stvar ili ideal, ali ako ne nadje pravi nacin, njegova sposobnost ustrajnosti ce klonuti, jer ono sto nije uvjerljivo ne moze postati sigurna meta jednog zivota. Kao u vrijeme Izaka moramo iskopati nove bunare, dati zivot novoj kulturi, novom nacinu zajednickog zivota. Racunam na vas, kladim se jos jednom svojim zivotom da ste sposobni ostvariti se, pronaci povjerenje u zivot, stvoriti programe za buducnost solidarnosti i mira.

Kad sam okupljao prve salezijance birao sam mlade i to je bio pobjednicki bljesak. Samo vi mladi imate sposobnost preobraziti svoje znanje u mudrost i tu mudrost provesti u zivot. Ne povlacite se u sebe lutajuci umorno i razocarano, nego svoje ljudsku stvarnost pretvorite u “bozansku avanturu”, pridruzujući se tako svim sinovima Bozjim sirom svijetu, u velicanstvenu povijest spasenja.

Budite novi proroci, ljudi u duhovnoj izgubljenosti sposobni pokazati pravi put kojim treba krociti, u nesigurnim promjenama novost koju Bog daje da klija u srcu i u povijesti. Smisao zivota, kao prorostvo i kao poslanje, postaje neizmjerno blago za drustvo.

Nema vise vremena ni prostora za osrednjost, jer duhovna mlitavost i sivilo prisiljava nas da se hranimo otpadcima kulture nasega vremena. Dragi mladi, nemojte potratiti svoju mladost ziveći je povrsno, bez kompasa i bez poleta! Sanjajte velike stvari! Cinite velike stvari u svom zivotu!

Zivot je svjedocenje, ukoliko ocituje velicinu od koje je sazdan, ukoliko pobjedjuje strah koji ga prozima, ukoliko omogucuje da snazno odzvanjaju istinske i razumne rijeci. Budite svjedoci spremni riskirati, ne zato sto se pouzdavate u svoje snage, nego zato sto znate slabost uciniti sredstvom da se ocituje efikasno Bozje djelovanje. Idite stazom svagdasnjice i hodite putem obicnog zivota, gdje toliki vasi prijatelji trose svoju egzistenciju u cesto isprazno trazenje srece. Vicite im svoju volju za promjenom.

Budite straza spremna dati znakove ljubavi koji ce buditi nadu i odvaznost da zivite kao slobodni i jasni tumaci zahtjeva evandjelja. Budite gradjani koji ulazu dio svoga zivota za opce dobro, u duhu solidarnosti i pozornosti prema konkretnoj stvarnosti.

Napustanje institucija moze uroditi skepticizmom; nedostatak oceva, kao svjetionika u olujnoj noci, moze vas ostaviti bez zvijezde sjevernjace koja pokazuje smjer, u opasnosti dramaticnog brodoloma najciscih osjecaja ugusenih trcanjem za uspjehom, osobnom zaradom, povrsnim uzivanjem. Svi ti izazovi neprestano stavljaju u igru smisao vasega zivota. Otkrijte san koji ce vam vratiti vrijednosti koje ce vam pomoci da idete naprijed i dati snagu da nadvladate poteskoce. Nemojte ici sami, nego “zajedno”, jacajuci osjecaj odgovornosti prema sebi samima i prema drugima, razvijajuci stav solidarnosti koji razbija izoliranost, jaca vas u trazenju smisla zivota vise nego uspjeha.

Promicite kulturu solidarnosti, gajite stavove nesebicnog sluzenja, povecavajuci u srcu svijest potrebe suprotstaviti se tisucama oblika zilavog egoizma kojim je zatrovano drustvo. Volonterstvo je “skola zivota, izvanredan cimbenik humanizacije” i otvaranja vrijednostima.

Dragi mladi, znate koliko ste mi prirasli srcu. Uvijek mislim na vas u Gospodinu i uvijek vas gledam u onoj velikoj obitelji koja je Crkva. Zato mi je drago zavrsiti ovu moju poruku s mislima koje je papa Benedikt XVI izrazio u svojoj bozicnoj poruci. Cini mi se da ove njegove rijeci za sve nas oznacavaju smjerokaz, put, projekt zivota.

Govoreci vatikanskoj kuriji, sveti otac se osvrnuo na Svjetski dan mladih u Madridu 2011, kao na “jedan novi, pomladjeni oblik zivljenja krscanstva”. I upravo od tog Svjetskog dana mladih htio je naglasiti pet glavnih vidova koji su obiljezili nezaboravan dogadjaj. Mogu biti pet putova za navijestanje i svjedocenje Krista danas, u svijetu koji se cini umornim i dosadnim za krscansku poruku.

Prvi vid. Sudjelovanje mladih koji su dosli sa svih strana svijeta, iz raznih rasa, naroda, kultura i jezika, pokazalo je “novo iskustvo katoliciteta, univerzalnosti Crkve”, sto nam pomaze uvidjeti da smo svi braca i sestre, ujedinjeni u jednu obitelj, pozvani od jednog Gospodina, Isusa, i sudjelujemo u jednom zajednickom bogosluzju. To nije puka ideja, nego stvarno iskustvo.

Drugi: velikodusno i radosno zalaganje tisuca volontera istaklo je ovaj novi nacin postojanja kao ljudi i kao krscana. “Biti za druge prekrasna je stvar”. Zivot i vrijeme imaju potpuni smisao (znacenje) kad se slobodno daruju, kad se ne cuvaju za sebe.

Treci: duboka sutnja u prisutnosti Presvetog sakramenta, u stavu klanjanja, izraz je vjere u taj izvor duhovnosti, koji daje snagu za predanje svoga zivota. Uskrsli Gospodin prisutan je posvuda, ali na poseban nacin u euharistiji.

Cetvrti: pristupanje sakramentu pomirenja pokazalo je da, iako smo stvoreni od Boga i prema tome odredjeni postici puninu zivota koji dolazi od Ljubavi, dozivljavamo u sebi moc zla koje nas vodi u sebicnost u najrazlicitijim oblicima. To nas cini svjesnim da smo potrebni oprostenja, oprostenja koje je takodjer znak odgovornosti.

I konacno peti vid: radost koja proizlazi iz vjere, iz sigurnosti da smo zeljeni, prihvaceni, dobro-dosli, voljeni od Boga, od Onoga koji nam govori: “dobro je da ti postojis”, od Onoga koji je mislio na nas i ima projekt za nas.

Ukratko, “nova evangelizacija” je poziv da budemo zajedno, da budemo za druge, da slavimo Boga, da postignemo oprostenje, da se povjerimo njegovoj ljubavi. To je put koji vodi radosti.

Srdacan vam pozdrav, dragi moji prijatelji! Dok mislite na mene, znajte da i ja mislim na vas. Nosim vas u srcu, tamo gdje cuvam najdraze osobe. Sjecam vas se i podrzavam svojom molitvom pred Gospodinom, da budete njegova slika, darujuci svoj zivot. Samo tako cete postici srecu, radost jednog sna koji vas otvara Bozjem Otajstvu, omogucuje vam da plovite cistim i dubokim vodama prema ispunjenju onih mogucnosti koje je Bog oduvijek posijao u vasa srca.

S ocinskom ljubavlju.

Rim, 31. sijecnja 2012.