Ovo prenosim sa Kristovog stola u cijelosti.

Otajstva Svete Krunice, Stepinčeve Krunice...Istovremeno i radosna i zalosna...

Radosna, jer nas je opet, bas kao i prosle godine, posluzilo izuzetno lijepo vrijeme! Sjetite se samo jucerašnjeg tako reci olujnog nevremena, dok smo Tom i ja obavljali posljednje pripreme za jucerasnju 1. etapu Stepinceve Krunice, jedva smo od siline pljuska mogli izlaziti iz auta, a danas - Sunce i vedrina!

Pocetak sa sv. misom, u Sv. Nedelji i ljubaznim zupnikom Bubnjarom, koji nas je kao i prosle godine svecano blagoslovio, i uz Tomov planinarski kriz, i fatimsku Gospu, blagoslovljenu na jordanovačkom cenakulu, 1. listopada, hrabro smo mogli krenuti, putem radosnih otajstava Svete Krunice, uz glasnu zvonjavu crkvenih zvona za nas ispracaj.

Dok se prekrasna crkva Presvetog Trojstva, u cije ime smo i krenuli, punila mladim i poletnim krizmanicima, koji su nakon nase sv. mise, imali svoj termin za svetu ispovijed, na pocetku skolske godine, i uoci sutrasnjeg zaziva Duha Svetoga...Bilo je krasno mimoilaziti se s tim dragim djecacima, i djevojcicama, na pragu prve mladosti, koji se u zivahnim grupicama slijevaju u crkvicu, pripremiti svoje dusice na najljepsi moguci nacin za pocetak nove skolske godine...Pozeljesmo da nam se u nekoj od sljedecih etapa Stepinčeve Krunice, mozda bas i oni prikljuce...

Na putu do zupe bl. Alojzija Stepinca, u Bestovju, Rakitju i Novacima, docekala nas je i lijepa crkvica Sv. Andrije, sa cvijecem uresenim bijelim Gospinim kipom, koja nam je svojom ljepotom pozeljela dobrodoslicu i u taj zagrebacki kraj...

Na cemu smo joj zahvalili samo 10-ak minuta hoda dalje, u spilji Gospe Lurdske, s pravim lurdskim izvorom, pred zupnom crkvom bl. Stepinca. Zahvalno zapalismo male svjecice, i pomislismo da mozda ne cemo uspjeti uci u samu crkvu, jer su vrata bila zakljucana, a nitko nam se nije javljao na telefon...

No, kako je zupni kapelan, v. Odilon, bio zaduzen za pomoc oko ispovijedi u Sv. Nedelji, spretno je pokazao kako svecenici imaju i sposobnost bilokacije, posebno uz susretljive bogoslove, poput Josipa u njihovoj zupi, koji nas je docekao u ime v. Odilona, i otkljucao nam samo na prvi pogled zakljucanu crkvu, potvrdivsi rijeci iz Sv. Pisma: "Kucajte i otvorit ce vam se!"...Tako se pred nasim ocima, opet otvorila prekrasna oltarna slika bl. Alojzija Stepinca, s palmom mucenistva u rukama, gdje opet izmolismo molitvu za njegovu kanonizaciju, i njegove litanije...A Josip nam je ukratko predstavio zupu od 7000 dusa, plus 2000 u pripadajucoj zupi Kerestinec, i njihove brojne aktivnosti, od cega je najljepsa molitva zive krunice, svaki dan po jedno otajstvo, za sto se zupljani sami upisuju na predvidzene liste, i tom lijepom aktivnosti, unose poseban duhovni zivot i plam u vlastitu zupu, a time i u citav nas grad.

Kao i prosle godine, pozvani smo u njihovu zupnu dvoranu Kardinala Kuharica, na druzenje i kavicu, gdje smo se susreli s nekolicinom njihovih zupljana, koji su nam pricali o svojoj zivoj krunici, a mi njima o Stepincevoj, zaključivsi da se tako lijepo nadopunjavamo...

Uskoro je stigao i v. Odilon, veselo nas pozdravivsi, i objasnivsi da je onaj tko nam je veselo i snazno trubio iz auta, dok smo hodocastili od Sv. Nedelje, bio bas on, na putu prema tamo...Udijelio nam je poseban blagoslov, i nasi domacini su nam pozeljeli sretan nastavak naseg hodocasca...

Usljedilo je svjetlosno otajstvo krunice, iako se dio puta prema Jezdovcu, nije mogao preci bas svjetlosnom brzinom ; ) Molili smo, pjevali, razgovarali, meditirali, uzivali u prirodi i krajoliku, objasnjavali znatizeljnim prolaznicima otkuda i kamo idemo, s kojom nakanom, a njima je bilo drago da ima i takvih, koji baš na takav molitveni nacin, obiljezavaju Dan hrvatske nezavisnosti, o cemu su svjedocile i hrvatske zastave istaknute na kućama diljem puta...

Jedna zenica koja je bas uredzivala svoj vrt, posebno je znatizeljno promatrala Toma s krizem na celu kolone, i mene s Gospom na zacelju, upitavsi me tko smo to mi i kamo idemo...Ja sam joj sve lijepo objasnila, a ona je pozeljela poljubiti fatimsku Gospu, nakon cega je cuvsi da smo nakanili pjesice preci tih 15-ak kilometara od Sv. Nedelje do Remetinca, odjednom dirnuto zaplakala, dok su suze u njenim ocima i trepavicama, svjetlucale na suncu, kao biseri oko Gospine krune, i to je bio uvjerljivo najdirljiviji susret naseg hodocasca, kada je zraka s Neba, direktno prozela nasa srca, stopivsi sve nase nakane u jednu jedinu, koju nije moguce izreci rijecima, samo ju treba osjetiti...

U crkvici Sv. Mihaela, docekala nas je krasna oltarska slika, a pored nje i kip, tog nebeskog borca protiv svakog zla, a u maloj sakristiji, cudesno se zatekla slika kard. Stepinca, obrubljena lijepom starinskom krunicom...Doista - Stepinceva Krunica!!!

Nakon manjeg predaha pored zracne luke Lucko, nastavili smo dalje - do zupe Sv. Ivana Nepomuka...Ispred te lijepe stare crkvice, opet nas je zatekao kip kard. Stepinca, ali dosta oronuo, steta da nema sredstava za obnovu toga kipa, cija nekadašnja ljepota se nazirala ispod vremenom nagrizenih vanjskih kontura...

U zupnom dvoru zatekli smo dobrocudnog sijedog zupnika v. Slaveka, koji nas je rado pozdravio, iako nam se nadao vec i ranije, put se ipak oduljio i najavljeni termini bili su pomicani za sat, dva...

Oko crkvice ima lijepih i ugodnih ugostiteljskih objekata, gdje smo opet nasli i okrepu tijelu, uz duhovnu, koju smo imali citavim ovim lijepim putem...Tu su nam se pridruzili i novi hodocasnici, i doslo je vrijeme za zadnju postaju ove etape - remetinecku župnu crkvu BDM Majke Božje...Opet smo kasnili, i opet se cinilo da su vrata crkve zakljucana, te smo pred njima izmolili molitvu za Stepincevu kanonizaciju, i pomislili da je dosao kraj nasem danasnjem putu...

Ali - nije bilo tako!!! Jer se iznenada ipak pojavio simpaticni zupnik - v. Marijan Ozegovic, otvorio nam vrata crkve, i srca, toplo nas docekavsi, pokazavsi nam i predstavivsi njihovu crkvu, aktivnosti, spomenuvsi da ime Remetinec, vjerojatno doista potjece od Remeta, čiji su svecenici nekada imali posjede u tom dijelu, objasnivsi nam na nas upit da njegova zupa tj. on, nisu nadlezni za zatvor Remetinec, nego da je to zupnik iz Savskog Gaja, koji dva puta mjesecno sluzi sv. misu u samom zatvoru...Pricao nam je i kako mu puno pomazu svecenici montfortanci, koji u obliznjem Blatu, imaju svoju kucu, i otkrio jos mnoge detalje iz zivota i djelovanja njihove zupe, a i oni ce sutra imati zaziv Duha Svetoga, o cemu svjedoci i lijepa oltarna slika golupcica - Duha Svetoga, i njegovih 7 darova, sto je zupi darovala jedna vrijedna i nadahnuta zupljanka i majka.

Jos puni dojmova i utisaka od svega sto smo culi i saznali, pozvani smo i na vec spremnu okrepu u zupnu dvoranu, te nazdravili i dogovorili detalje za novu etapu, koja pocinje bas u ovoj gostoljubivoj zupi, vec sljedece subote - sv. misom u 8h, koju ce voditi nas ljubazni domacin...Na kratko su nam se pridruzile i mlade krizmanice, koje su malo uranile na probu crkvenog zbora...

Za kraj, na samom odlasku pozdravile su nas i prekrasne crvene i zute ruze, u dvoristu crkve, cijoj ljepoti i carobnom mirisu nismo mogli odolijeti, dok smo se fotografirali pred njihovim bujnim cvatovima, a one nas gizdavo zasipale svojim laticama...

Bl. Alojzije Stepinac, moli za nas!

DĆ