TOVARNIK/VUKOVAR – U organizaciji Udruge dr. Ante Starcevic Tovarnik, Maraton kluba Hrvatski sokol Osijek i Hrvatskog drustva logorasa srpskih koncentracijskih logora, u subotu 8. listopada u Tovarniku i Vukovaru obiljezena je 20. obljetnica mucke smrti tovarnickoga zupnika Ivana Burika.
Obiljezavanje je zapocelo 3. memorijalnom utrkom Vukovar-Tovarnik u spomen na vlc. Ivana Burika i 663 mucenika Crkve u Hrvata. Na startu ispred kriza zrtvama za slobodnu Hrvatsku u Vukovaru na uscu rijeke u Dunav molitvu je predvodio zupnik zupe Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru fra Ivica Jagodic.
Po dolasku na cilj, na groblje Svetog Kriza u Tovarniku, polozeni su vijenci i zapaljene svijece na mjestu masovne grobnice gdje je molitvu predvodio trajni dzakon Ivan Tutis. Nazocnima se prigodno obratio nacelnik Opcine Tovarnik Jakob Asic, a potom su okupljanje i molitva bili i kod spomen poprsja i groba vlc. Ivana Burika. „Utrka je odrzana pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Vlade Republike Hrvatske Jadranke Kosor, a u utrci su sudjelovali mnogi maratonci iz cijele Hrvatske, njih 50-ak. Najmlađem trkacu Toniju Tadicu iz Tovarnika je sedam, a najstarijem Nikoli Kovacu iz Strizivojne 70 godina. Drago nam je da su se i djeca, omladina i starije osobe ukljucile u ovu jedinstvenu utrku u Hrvatskoj. Duzina utrke je 27 kilometara“, rekao je predsjednik Udruge dr. Ante Starcevic Tovarnik Antun Ivankovic.
Obiljezavanje je zavrsilo misom zadusnicom koju je u crkvi sv. Mateja, apostola i evandzeliste u Tovarniku predvodio izaslanik nadbiskupa dzakovačcko-osjeckog Marina Srakica mons. Luka Marijanovic. Koncelebrirali su domaci zupnik Stjepan Vukovac i trajni dzakon Ivan Tutis.
Na pocetku misnoga slavlja predvoditelj je rekao: „Vlc. Ivan Burik svjedok je vjere i mucenik Katolicke Crkve. Moramo znati da je on jedini svecenik koji je ubijen u nasoj tada biskupiji. Bio je to herojski podvig ostati u Tovarniku sa svojim ljudima znajuci da neprijatelj prema njemu nece imati nikakve samilosti. Nemojmo ni danas pomisljati da su neprijatelji s ljudskim humanim licem. Ne moram i nisam duzan staviti glavu na panj da mi je drugi tek samo tako odsjece, i jos da mi nakon 20 godina salju neke optuznice. Pokusavaju nas po drugi puta ubiti i raniti. Zele nam nauditi jos i danas kao da nije dosta sto su nasi morali ovdje u Tovarniku ekshumirati brojne zrtve. Danas je i Dan neovisnosti u nasoj domovini Hrvatskoj za koju su brojni nasi branitelji pali, a toliki nevini i nenaoruzani nasi ljudi bili mucki ubijeni. Iz njihove zrtve rodila se nasa sloboda.“
U homiliji je mons. Marijanovic rekao kako dolaskom jeseni naviru sjecanja na teske, stravicne dane poslije Matijeva 1991. godine. „Iz onoga sto ste osobno prozivjeli u Tovarniku i opcenito u Srijemu, valja nam crpiti snagu. Mozda taj nas svijetli lik svecenika i ubijenoga zupnika Ivana Burika jednoga dana bude proglasen i blazenim. U tom ste pogledu vi, na celu s vasim mjesnim udrugama vec ucinili mnogo u promicanju lika i zrtve mucenika, zupnika Ivana Burika.“ Istaknuo je kako biti krscanin je i danas jako opasno. „Nece vise ici oruzjem na mene, ali ce me blatiti svojim jezikom, pisanjem po novinama.“ Porucio je: „Mi kao krscani bit cemo dorasli ozbiljnom slucaju samo onda kada isprobavamo vjernost Kristu u svakodnevici zivota, kad se za ozbiljan slucaj potrebe svjedocenja vec sada vjezba. Naime, postoji svjedocenje rijecju i svjedocenje zivotom. I jedno i drugo se od nas trazi. Da covjek bude mucenik ne treba puno. Biti krscanin iz dana u dan za jednog oca, majku koji se trse, trude da njegovi napreduju, normalno zive, koliko tu treba zrve!? Krscanin se moze biti samo u stalnoj budnosti.“ Propovjednik je takodzer istaknuo i porucio: „O onome što smo prozivjeli, poucimo mlade. Prenesimo im svoja iskustva i spoznaje. Koliki su Tovarnicani prije 20 godina u ove dane morali napustiti svoje mjesto. Nemojmo to zaboraviti! Nasi mladi rodzeni u progonstvu vec dosta toga znaju. Vidio sam to ove godine prigodom svete krizme. U njih mozemo imati povjerenja, pouzdanja, oni su nasa buducnost. Treba nam sigurno samo vise rada, truda, jedinstva da napredujemo još vise. Poucimo ih da slave hrvatske drzavne blagdane, da postuju hrvatsku himnu i drzavne simbole. Dolazeći iz Dzakova u Tovarnik, a to je oko 75 kilometera, gotovo nitko nije izvjesio zastavu za koju su ljudi gubili glavu. Treba imati malo i ponosa, da ne kazem i prkosa, da se drzavu voli, za nju zivi, radi, a ne da ju se pljacka i uzima gdje tko sto stigne. Nama, kojima je hrvatska domovina na srcu, nikada nemojmo zaboraviti na stradanja i patnju koju ste vi i svi mi zajedno s vama prozivjeli 1991. godine. Uz svoju zupu, selo, hrvatski narod, kao svecenik ostao je vlc. Burik onda kada mu je bilo najteze.“
Kao zakljucak mons. Marijanovic je istaknuo: „Razmisljali smo o tome koliko je bilo progonstava o kojima je govorio Isus vec u evandzelju i to prati i cijelu povijest Crkve. Progonstvo smo i mi sami dozivjeli, ali nemojmo zaboraviti, Sveto pismo nam kaze, osobito danasnje prvo citanje: Bozja je zadnja. Bogu nije stalo do toga da nekoga kazni, nego da se ljudi obnove i, kao sto smo culi u citanju, da Jeruzalem zivi u sreci i miru. To mi zelimo i za svoju domovinu, da ona, kako stoji i u nasoj himni, uvijek bude sretna i to vazda sretna i da napreduje i mi zajedno s njom.“
Tekst: Snjezana Kraljevic.