„Krecuci iz Zagreba, nismo bili niti svjesni kakav smo blagoslov dobili time sto cemo biti sudionici tako velikog dogadzaja kao sto je Svjetski susret mladih“, recenica je to kojom jedna od nasih hodocasnica, Mirela Kovacevic zapocinje opisivati svoje dojmove iz Madrida. S Mirelom bi se zasigurno slozili svi nasi hodocasnici. Dok se svjezi dojmovi jos uvijek slijezu, nekoliko mladih podijelilo je s nama svoje najdraze trenutke ovog posebnog hodocasca kako bi nam prenijeli barem djelic tog velikog blagoslova koji su dobili.

Prije dolaska u Madrid gdje se odrzavao 26. Svjetski dan mladih, nasi su mladi posjetili brojna mjesta bogata Bozjom prisutnoscu. Te stanice na njihovome putu bile su, kako kaze Mirela, „duhovna priprema za susret s papom Benediktom XVI.“ Jedna od tih postaja bio je Lurd koji je na Mirelu ostavio velik trag. „Posebno me se dojmila procesija sa svijecama kada smo svi zajedno klicali „Ave, ave Maria“ bez obzira na razlicite nacionalnosti. Time smo mogli vidjeti tu bozansku snagu koja nas sve ujedinjuje i koja pokazuje kako smo pred Bozjim ocima svi jednaki“, rekla nam je Mirela koja je vrijeme u Lurdu predvidzeno za osobne poboznosti iskoristila za kupanje u lurdskoj vodi. „Unatoc hladnoci, ulaskom u „bazen“ u kojoj se nalazi lurdska voda, mogla se osjetiti neka neobicna toplina i smirenost. Posebno me se dojmio veliki broj volontera koji su nesebicno pomagali invalidima i svima drugima kojima je pomoc bila potrebna. Mogu reći da ti volonteri zasluzuju da ih se zove andzelima bez krila“, svjedoci Mirela dodajuci kako se „jako iznenadila kako tako veliko svetiste u kojem dnevno prođe jako puno hodočasnika moze odisati posebnim mirom i tisinom“.

S Mirelom se slazu i braca Filip i Vladimir Maric koji su tek po dolasku kuci shvatili koliko im je blagoslova donijelo hodocasce kojega su bili dio. „Svako mjesto koje smo posjetili iznenadilo nas je na svoj nacin“, govore kao slozna braca neodlucni sto bi izdvojili. Ipak „poseban blagoslovljen osjecaj u svetistu za vrijeme svete mise i procesije sa svijecama u Lurdu“ dodirnuo je i njihova srca. Obojica brace prvi su puta bili u Lurdu, ali, kako kazu, zasigurno ne i posljednji.

Neprocjenjivi darovi

Decki izdvajaju i pjesacenje do svetista svetoga Jakova kao jedan od kljucnih trenutaka njihova hodocasca. „Nekako smo svi u nasem autobusu išcekivali posjet Santiagu de Compostelli i grobu svetoga Jakova. Saznali smo da su ovo svetište, kao i hodocasnicki putovi koji vode do njega s vremenom bili zaboravljeni, no u posljednjih dvadesetak godina sve se vise oznacavaju i na njima je sve vise hodocasnika koji prevaljuju i vise stotina kilometara. Nasih zajednickih 5 kilometara bilo je za nas jako dostojanstveno jer je prošlo u molitvi svete krunice i sutnji, a dozivljaj samog svetista i velebne katedrale je neopisiv“, opisuju Filip i Vladimir.

Divna gesta koju su mladim hodocasnicima iskazali njihovi svecenici upravo u svetistu svetoga Jakova utisnula se u Mirelino srce. „U katedrali smo imali svetu misu pod kojom su nasi svecenici polozili ruke na svakoga od nas i blagoslovili nase molitve upucene Bogu. To me se posebno dojmilo jer tako nesto nikad prije nisam dozivjela. Mislim da je svatko od nas mladih ostao zatecen tom njihovom gestom“, svjedoci Mirela.

Osim njihovih svecenika, mladima su i sestre karmelicanke u Avili poklonile neprocjenjiv dar – škapulare koje su svecenici blagoslovili i stavili ih svakome ponaosob oko vrata. „Casne karmelicanke su ocito imale puno povjerenja u nas kada su smatrale da smo dostojni nositi nešto takvo - u isto vrijeme skromno i vrijedno“, govori Mirela još uvijek pod dojmom ovih gesta.

Zajednistvo u Kristu pobjedzuje oluju

Vrhunac velikog slavlja vjere u Madridu – bdijenje i sveta misa s papom Benediktom XVI. – bio je i vrhunac nasega hodocasca. Iako je subotnje bdijenje pljusak pokusao pokvariti, radost zajednistva u Kristu ipak je bila jaca.

„Ne mogu rijecima niti opisati kakav je osjecaj biti dio mase mladih koje povezuje jedna zajednicka stvar - ljubav prema Kristu. Iako nam je nevrijeme na neki nacin poremetilo bdijenje, u isto vrijeme nas je povezalo u molitvi, na sto je Papa bio izrazito ponosan“, svjedoci Mirela.

Ni Filipu i Vladimiru kisa nije smetala. „Bdijenje u subotu je malo pokvario pljusak, ali smo se brzo osusili te nam je to bilo jedno posebno iskustvo spavanja na otvorenom zajedno s dva milijuna mladih“, govore braca prisjecajuci se noci bdijenja.

Dio ekipe odvojio se od grupe dolazeći na Cuatro Vientos. Posebno zajednistvo u Kristu koje su oni dozivjeli s hodocasnicima iz Italije, s nama je podijelio Ivan Spicko.
„Bog ima cudan smisao za humor!"- rijeci su mog dobrog prijatelja. Kada pomislis da te On kaznjava, da nije pravedan, zapravo je to nacin da te dovede na pravi put i da postanes jos bolji covjek. Dosavsi na aerodrom Cuatro Vientos, mjesto gdje ce papa Benedikt XVI. odrzati bdijenje i svetu Misu s mladima iz cijelog svijeta, ispred ulaza nas je zatekao kordon policije koji ne pusta vise nikoga unutra jer je Cuatro Vientos pun. Nikakvo preklinjanje ni mahanje akreditacijama nije pomoglo. Kakvog li razocarenja... Proći 2500 km da dodzeš do Madrida i na kraju zavrsiti na vanjskom dijelu aerodroma s kojeg se ne vidi ni pozornica, a kamoli Papa. Umorni nakon cjelodnevnog hodanja pa zarkom madridskom suncu, odlucili smo pronaci neki hlad, ali hlada nigdje... Samo sunce i pijesak, a i ono malo hlada sto je bilo, zauzeli su umorni hodocasnici. Kada smo dosli do zadnjeg satora-kapele jedna skupina ljudi, vidjevsi kako im prilazimo, pomaknula se i napravila mjesta za nas. Ta skupina ljudi - talijanski hodocasnici - toga dana na Cuatro Vientosu pokazali su mi sto znaci krscansko zajednistvo u punom smislu te rijeci. Cuvsi da smo odvojeni od svoje grupe, bez hrane i vode, podijelili su s nama svoju hranu, iako mozda sutra će i njima usfaliti. Podijelili su s nama svoju vodu, iako ce mozda zbog toga sutra i oni zedzati. Kad je za vrijeme bdijenja pocela oluja, dali su nam svoje pokrivace, najlone, satorska krila, iako su zbog toga i oni sami kisnuli. A zauzvrat jedino sto su dobili bila je nasa zahvalnost, ali oni više od toga nisu ni trazili“, opisao nam je Ivan neprocjenjiv dar koji su on i njegovi prijatelji dobili od nasih susjeda Talijana na Cuatro Vientosu.

„Svecana misa u nedjelju dala nam je podstreh za daljnju evangelizaciju i svjedocenje medzu ljudima s kojima se susrecemo. Osim toga, na to nas je potaknuo i kardinal Josip Bozanic, nadbiskup zagrebacki na svetoj misi za hrvatske hodočasnike uoci našeg dolaska u Madrid gdje je u homiliji istaknuo kako mozemo radikalno mijenjati svijet na bolje“, zakljucuju svoje dojmove iz Madrida Filip i Vladimir.

A evo jos nekoliko dojmova mladih hodocasnika:
Josip Karabaic (Punat, Krk)
Po prvi put sam sudjelovao na Svjetskom susretu mladih te je nadmasio sva moja ocekivanja. Bilo je to hodocasce na kojem smo upoznali nove prijatelje, produbili prijateljstava sa starim prijateljima, a moze se reci da smo i sami sebe bolje upoznali. Osobno sam se radovao tom hodocascu jer sam po treci put bio u zajednistvu sa Svetim Ocem - prvi put na misi beatifikacije blazenog pape Ivana Pavla II. u Rimu, a drugi put u Zagrebu. Ne znam kako bih opisao predivan dozivljaj takvog susreta te svima toplo preporucam susret u Rio de Janeiru 2013. godine. Hvala blazenom Ivanu Pavlu II. i Gospodinu na ovom i svim proslim te nadolazecim susretima!

Elizabeta Paparic (Rab)
U Madridu je bilo odlicno! Odusevilo me zajedništvo mladih i hrabrost onih koji su dosli sa svih krajeva zemlje! Zahvaljujem se organizatorima na ovako prekrasnom hodocascu. Vidimo se u Riu!

Manuela Prlic (Marija Bistrica)
Prekrasno je nakon ovog hodocasca doci kuci s nekim zakljuccima o tome tko je za mene Sin Covječji. On je naš trajni prijatelj koji nas najbolje poznaje i ljubi, prijatelj koji je dao svoj zivot za svakoga od nas, prijatelj u cije ruke mozemo staviti citav svoj zivot, jer znamo da ce ga cvrsto drzati, prijatelj koji nas radosno podrzava i koji nas nikada nece napustiti, koji je srediste naseg zivota. Dopustimo mu da to zaista i bude!