Hodočasnički dnevnik: DAN 9. i 10. Srijeda i četvrtak, 17. i 18. kolovoza Posjet karmelskom samostanu u Avili

21.08.2011.

Nakon svete mise koju je u srijedu ujutro uz domaće svećenike u katedrali u Santigao de Compostelu koncelebrirao naš, već često spominjani fantastičan svećenički oktet, oprostili smo se od svetog Jakova, kojemu ćemo se i dalje zagovarati u svojim molitvama i nastavili svoj hodočasnički put.
Sedmosatna vožnja prema Salamanci, studentskome gradu, poznatom po velebnim katedralama i specifičnoj arhitekturi, nastavila se u duhu tišine i molitve koji su i obilježili naš boravak u svetištu svetoga Jakova. U toku vožnje smo u autobusima razmišljali o citatima iz Svetoga pisma promišljajući što nam Bog kroz te citate govori.
Po dolasku u Salamancu, zajednički smo se uputili pogledati katedrale, a potom nastavili s individualnim razgledavanjem.
U četvrtak rano ujutro iz Salamance smo se zaputili prema Avili gdje smo u Crkvi karmelskog samostana svetog Josipa slavili svetu misu. Dan je bio obilježen promišljanjem i molitvom za duhovna zvanja. Tako nam je predvoditelj i propovjednik, mons. Vladimir Živčić govorio o svome duhovnome pozivu i svećeničkom životu.
Sestre karmelićanke poklonile su nam škapulare koje su naši svećenici blagoslovili te ih stavili mladima oko vrata. Noseći škapular, mladi iskazuju svoje predanje Majci Božjoj te se stavljaju pod njezinu zaštitu. Ovaj poklon sestara, sve je jako obradovao. „To je zaista bila lijepa gesta sestara i poseban trenutak za svakoga od nas“, svjedoči Marija dodajući kako je škapular „vidljivi znak Gospine zaštite koji će nas svakoga dana podsjećati kako nas Gospa zagovara kod našega Oca nebeskoga“.
Nakon mise imali smo milost nakratko se susresti s našim sestrama koje se nalaze u ovome samostanu – Editom, Gabrijelom i Mihaelom koje su se preporučile u naše molitve. Sestre Gabrijela i Mihaela 1. listopada polažu zavjete – jedna vječne, a jedna privremene, pa upravo tu nakanu želimo uključiti u sve naše molitve.
Susret sa sestrama koje smo vidjeli kroz rešetku u zidu (budući da je ovaj redovnički red zatvoren), na mlade je ostavio veliki trag. „Susret sa sestrama karmelićanskog samostana svetoga Josipa nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Istinska radost i mir koji zrače s njihovih lica te pristupačnost, sigurnost i toplina u razgovoru naprosto oduševljavaju. Za mene je ovo jedan od susreta koji ostaju duboko ukorijenjeni u srcu“, svjedoči Ivona još uvijek pod dojmom.
Tomislav dijeli jednako oduševljenje. Priznajući da je imao veliku želju upoznati sestre koje su u samostanu u Avili, Tomislav je sretan što mu se ta želja i ostvarila. „Sestre su me oduševile. One zrače velikom radošću, stalno su nasmijane. Videći njih takve „iza rešetaka“, nekako mi se čini da smo mi ti koji smo zapravo iza rešetaka, a one su potpuno slobodne i predane Gospodinu“, zaključio je Tomislav.Naše hodočašće sutra dolazi do konačnog cilja – Madrida gdje ćemo u subotu s više od milijun mladih iz cijeloga svijeta bdjeti sa svojim Svetim Ocem.
Autor: Valentina Vusić

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.