Nakon četiri prekrasne i jedinstvene grupe još jedno animatorsko ljeto na Malom Lošinju za mlade Zagrebačke nadbiskupije došlo je kraju. Veliko je duhovno bogatstvo svatko ponio kući i u svoju župu, a sklopljena su i mnoga nova prijateljstva. Iako je gotovo nemoguće u par rečenica sažeti dojmove tako sadržajnog tjedna, za nas su to pokušali učiniti Danijela Tomić, Iva Vojanić, Stjepan Popović, Ivan Lastovčić i vlč. Ivan Valentić.

Mladi koje su župnici prvi puta poslali na animatorsko ljeto obično su vrlo zbunjeni i ne znaju što ih čeka, a jedan od njih ove godine je bio srednjoškolac Stjepan Popović iz Vukovine koji za Mali Lošinj kaže kako je "jedan predivan otok koji je kao stvoren za duhovnu obnovu mladih. Kada sam čuo da ću ići prva asocijacija je bila, naravno, more, a druga jedan odmor koji će biti duhovno ispunjen cijeli tjedan". I bio je u pravu jer Lošinj osim mora i tipičnog ljetnog odmora također "potiče na molitvu, zajedništvo, druženje s Bogom i s drugima. Kroz sve kateheze, zajedničke ili u grupama, prenosi se duh kršćanske mladeži koja želi dati smisao svojem postojanju i teži nečem višem, nečemu što će ih voditi kroz život tako da ne ostanu mali pod zvjezdama, a to je Bog", rekla nam je Danijela Tomić, studentica 4. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

Vjerojatno bi svatko pomislio da nakon više uzastopnih godina sudjelovanja na Lošinju može doći do zasićenja programom, ali da Lošinj ne može dosaditi potvrdio nam je i vlč. Ivan Valentić kojemu je ovo bila osma godina boravka u tom "malom raju", kako ga sam zove, najprije kao bogoslova, a zatim kao svećenika: "Svaka godina je novo otkriće, ne samo zbog novih mladih koje sam upoznao i prijateljstava koja sam stekao, nego prije svega zbog duhovnih sadržaja koji su me obogaćivali i davali mi poticaj na putu prema svećeništvu. Za mene je Mali Lošinj postao mjesto odmora i zabave, ali i mjesto duhovne obnove i prikupljanja snage za sve izazove koji stoje preda mnom". S time se slaže i bogoslov Ivan Lastovčić koji je ovdje bio treći put jer "svaki susret je poseban, neusporediv sa prethodnima i vjerujem veliko blago za svakoga tko se iskrena srca prepusti Božjem djelovanju i prepozna Ga u braći i sestrama koji ga okružuju. Takvi trenuci zasigurno su vrlo važni u životu jednog bogoslova ali i svakog mladog čovjeka, jer nam pokazuju da ne postoje razlozi da jedni drugima budemo stranci budući da nas sve povezuje Božja ljubav, Božje prijateljstvo i Njegova stalna prisutnost i blizina na koju smo dužni odgovoriti vlastitim životom. Takvi susreti nisu nešto zasebno nego su vezivno tkivo kojim povezujemo komadiće talenata koji su raspršeni u nama u jednu smislenu cjelinu koja se mora odraziti kroz različite životne situacije u kojima smo pozvani svjedočiti Onoga koji nam je sve darovao". Upravo zato, smisao Lošinja je, između ostaloga, da se mladi više uključe u svoje župne zajednice i budu apostoli baš tu gdje su poslani što je posebno prepoznala Iva Vojanić koja je završila Učiteljski fakultet i trenutno je pri kraju doškolovanja za odgojitelja u vjeri za rad u vjerskim vrtićima ili vjerskoj grupi. "Moram posebno naglasiti da je Lošinj prava stvar za sve mlade koji traže Boga i koji možda u svojim župama nemaju niti zbor niti susret mladih. Možda ih baš animatorsko ljeto potakne da zajedno sa svojim župnicima nešto pokrenu". No, osim za druge, prepoznala je tu poruku i za sebe u svom svakodnevnom životu. Lošinj je ojačao njezin duhovni život na način da bi "najradije svakoj mladoj osobi pokazala koliko ga Bog ljubi, ali sam isto tako shvatila da kada Bog djeluje kroz mene, ne treba puno govoriti jer će to ljudi sami vidjeti. Sebe u budućnosti vidim kako pomažem u radu s mladima u svojoj župi i pokušam im uz Božju pomoć približiti Njegovu ljubav." Isti poticaj za nastavak djelovanja u župi dobila je i Danijela: "Kad se vratim u župu želim taj osjećaj prenijeti na svoje župljane, a to je ono najteže. Povjeruju samo ako vide da i ja živim to što kažem da sam naučila, a onda to gradi mene kao osobu i cijelu moju župnu zajednicu."

Uz to neizmjerno bogatstvo ljudi različite dobi i zanimanja, poseban blagoslov za svaku grupu su bogoslovi i svećenici uvijek raspoloženi za duhovni razgovor ili ispovijed, a bogoslov Ivan ispričao nam je koliko to njemu znači u njegovom hodu prema svećenstvu: "Svake godine me oduševljavaju mladi i njihova želja za istinskim životom, za življenjem punine života, njihova i moja traženja Božje blizine. Oduševljava me spontanost i pristupačnost mladih svećenika koji razaraju pohabane klišeje koji često stvaraju krive slike. Kao da svi zajedno želimo reći da i u teškim trenucima nosimo osmijeh jer se naša duša smiješi zbog svega što Gospodin daruje." A i svećenici su jednako oduševljeni mladima, kaže vlč. Ivan: "Ono lijepo što se događa jest zajedništvo, no ne bilo kakvo zajedništvo, nego zajedništvo mladih u Kristu i s Kristom. Mladi koji se tamo nađu imaju zajednički cilj, govore zajedničkim jezikom, slave Boga pjesmom, glazbom i plesom bez imalo strah da bi ih netko zbog toga mogao izrugati ili napasti. Mladi su na Lošinju jednostavno slobodni i radost koju nose u sebi žele podijeliti sa svima."

Svaki dan na Lošinju ispunjen je različitim katehezama koje se temelje na evanđelju, a većina se slaže da je najdojmljiviji četvrtak, poznatiji i kao "dan šutnje" u kojem svatko za sebe kroz par sati tišine razmatra izdvojenu poruku. Za Danijelu je to dan "kad se u potpunosti mogu posvetiti svom duhovnom rastu i biti u dubljem odnosu sa sobom i u razgovoru s Bogom". Iako pola dana šutnje dok si okružen odličnom ekipom može zvučati teško, pa čak i neizvedivo, Stjepan, koji se prvi puta susreo s time, svjedoči da je to za njega bilo nešto novo i prilika za sve da "razmišljaju o čemu žele, a najviše o Bogu". Ivi je također taj dan posebno ostao u sjećanju jer je "kroz šutnju bolje upoznala sebe i Boga te osjetila Njegovu neizmjernu ljubav koju mi daje". No, vlč. Ivan izdvojio je prvi i zadnji dan susreta i kroz njih uočio zanimljivost i posebnost Lošinja: "Kada se svi nađemo ispred katedrale, u ponedjeljak ujutro, na mnogim licima je očita zbunjenost, nesigurnost, pa čak i malo straha. Dolazi pitanje: „Zašto sam ja ovdje s ovim ljudima koje ne poznajem, što mi imamo zajedničko, kako ću preživjeti ovaj tjedan?“ No čim započne putovanje i molitva, počinje i upoznavanje. Malo po malo mladi se otvaraju jedni drugima i tada vide da imaju mnogo toga zajedničkoga, a najvažnija je činjenica da im je Isus kao vjernicima svima središte. Tako već osam godina gledam mlade koji su na početku bili stranci, a kroz tjedan dana postali prijatelji koji se na povratku u Zagreb teško rastaju jedni od drugih, mnogo puta i sa suzom u oku". Upravo to veliko prijateljstvo i zajedništvo koje raste kroz tih tjedana dana, posebno je došlo do izražaja u jednoj grupi pri povratku s izleta na otok Ilovik o čemu nam je više rekao bogoslov Ivan: "Nebo su prekrili tamni oblaci, vjetar je djelovao zlosutno, počela je padati kiša… postalo je uistinu hladno. Ali u hladnoći toga dana zablistala je toplina prijateljstva jer nitko nije gledao svoju vlastitu komociju već je podijelio svoju jaknu ili ručnik kako bi zagrijao svoga bližnjega… Nadam se da ćemo svi zajedno uvijek prepoznavati takve trenutke bez obzira gdje bili".

I na kraju što još reći, na Lošinju svi pronađu put ka sreći! "Zato ja volim Lošinj, svake godine obogati puno mladih koji onda dalje djeluju u svojim zajednicama i tako jačamo svi, tako jača Crkva, tako smo u Kristu povezani", kaže Danijela, a Iva se poslužila izrekom "Ako hoćeš promijeniti svijet, prvo počni od sebe" kako bi opisala što za nju znači Lošinj: "na Lošinju je Bog promjenio mene i moj život, pozvao me i ja sam se odazvala i s pouzdanjem sam mu se prepustila". Stjepan je na Lošinju donio i važne životne odluke: "Na Lošinju je bilo odlično, neopisivo, nezaboravno, jednostavno nemam riječi, taj tjedan ću pamtiti do kraja života jer sam odlučio okrenuti novu stranicu života i krenuti ispočetka", a bogoslova Ivana ohrabrio je na njegovom putu za Isusom: "Ovakvi susreti uče me da zastanem na trenutak u tišini i da slušam što mi Bog želi reći, da osluškujem njegove stope, da ga prepoznam u iskrenim očima mladih koji otvaraju srca pred Božjom veličinom, da iščupam iz sebe granice koje me koče kako bi mogla zaživjeti moja kreativnost". U tom duhu svoje dojmove zaključuje i vlč. Ivan: "Kao svećenika osobito me raduje kada na Lošinju susretnem mladiće i djevojke koji u sebi nose sjeme duhovnoga poziva, koji žele poći za Isusom na jedan posebniji način ili one koji nešto osjećaju no još uvijek nisu spremni odazvati se ili nisu sigurni što bi to moglo biti. Mislim da je prisutnost nas svećenika, redovnica i bogoslova na Malom Lošinju jako važna za te mlade jer tada oni izbliza mogu vidjeti da je svaki od nas najprije čovjek, sa svojim slabostima i vrlinama, da se ni oni ne trebaju plašiti jer je Bog onaj koji čini velika djela po malim ljudima. Budući da je moje zvanje raslo gledajući i svećenike na susretima na Malom Lošinju, vjerujem će naša prisutnost i dobar primjer pomoći mnogima koji razmišljaju o duhovnom pozivu da se odluče i spremno Gospodinu odgovore 'evo me'."

Autor: Elizabeta Mikulić