Niti jedna studentica - dobitnica ovogodišnje Rektorove nagrade za akademsku godinu 2010./2011., na Zagrebačkom sveučilištu, budući da nije estradna zvijezda koje se sunča pred fotoreporterskim kamerama na nekoj od jadranskih plaža, nije, dakako, ovih dana imala nikakvih izgleda da bi barem malo privukla pozornost hrvatske javnosti. Jednako tako niti jedan dobitnik spomenute nagrade nije ni spomena medijski bio vrijedan u usporedbi s hrvatskim nogometašem oko čijeg se "transfera" spominje iznos od 35 milijuna eura ili s političarom koji isprazno i dosadno "kukuriče" pred televizijskim kamerama ili u Remetincu planira gospodarski izlazak iz krize. U Hrvatskoj je danas, nažalost, smiješno uopće pomisliti na medijsko vrednovanje mladih studentskih genijalaca, budućih znanstvenika s medicinskog, filozofskog, veterinarskog, agronomskog, katoličkoga bogoslovnog, građevinskog ili kojeg drugog fakulteta, ili akademije: muzičke, likovnih umjetnosti i sl., nositelja ne samo gospodarskog nego svekolikog napretka i boljitka hrvatske države. Posebice to vrijedi u usporedbi s "bigbrotherskim genijalcima", jer je ishod u duhu stare rimske uzrečice "kruha i igara!" unaprijed poznat, piše novi broj Glasa Koncila.

No, daleko od očiju javnosti, dobitnicima Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu zasigurno se ponose najprije njihovi roditelji kao i svi članovi obitelji, rodbina i prijatelji, potom njihovi nekadašnji učitelji i profesori, susjedi, seoske ili gradske sredine u kojima su rasli, te vjeroučitelji i župne zajednice, ako je riječ o praktičnim vjernicima.

Jedna od njih je i Petra Marinčić iz Zaprešića, studentica povijesti i komunikologije na Hrvatskim studijima, čiji je rad "Mediji - posrednik između zakonodavnih tijela o zainteresirane javnosti" bio jedan od 93 nagrađena ove godine.

Rođena je 1989. u Zaprešiću u peteročlanoj obitelji komercijalista Zvonimira i ekonomistice Zdenke, koji su podrijetlom iz Čitluka u Hercegovini. Starija sestra Kristina profesorica je povijesti i predaje u osnovnoj školi, a mlađa braća Jure i Tomislav još se pripremaju u svojim zvanjima. Nakon završene osnovne, usporedno i osnovne glazbene škole, te srednje škole u rodnome gradiću, Petra se na razredbenom ispitu na Hrvatskim studijima plasirala među 10% najuspješnijih studenata na preddiplomske studiju te je sve dosadašnje tri godine bila oslobođena plaćanja školarine. Uz studij se i usavršavala u engleskom i njemačkom jeziku i kao polaznica Komunikološke škole, Iskustvene radionice "Event management" i Škole javnih nastupa i prezentacijskih vještina. Završivši i tečaj o televizijskom novinarstvu, snimanju i montaži, zaposlila se kao honorarni novinar na lokalnoj Televiziji Zaprešić.

Pored svih angažiranosti, u svakoj prigodi ističe svoju zauzetost u zaprešićkoj župi sv. Petra apostola, čime se ponosi i bez čega jednostavno ne bi mogla zamisliti svoj svagdašnji život: "Misa, molitva, druženje s vršnjacima u župi, pjevanje u zboru mladih 'Stijene' i sudjelovanje u brojnim župnim zbivanjima sastavnice su mojega života koje me određuju i bez kojih ne mogu. Drago mi je da sam djelić naše tip-top župe jer pod vodstvom župnika Ivana Frkonje svatko ima mogućnosti uključiti se u jednu od različitih zajednica, udruga i pokreta. Nemojte mi reći da sam, možda, subjektivna, ali iskreno mislim da se u našoj župi osjeća to bogatstvo različitosti, koje uvjerena sam svakoga vjernika ispunja na poseban način. Nije zgorega i spomenuti da se iz naše župe nekoliko djevojaka i mladića odlučilo za duhovni poziv, što također govori o blagoslovu nad našom vjerničkom zajednicom."

Otvorena, mladenački nasmijana i izravna, plijeni svojim nastupom i razmišljanjima jer djeluje iskreno, nježno i oplemenjujuće, što su poželjne ženske vrline bez obzira na dob i status. Posebno ističe svoj doprinos kao volonterke u organizaciji nedavnog pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj u Odboru za doček Svetoga Oca, očekivano, u press-centru. Jednako tako s nestrpljenjem iščekuje skorašnji Svjetski susret mladih s Papom u Madridu.

Za Rektorovu nagradu ima tek nekoliko skromnih riječi: "Ona mi je još jedna potvrda da se odricanje, rad i ustrajnost uz Božju pomoć uvijek isplate. Za mene je to veliko iskustvo koje se nikako ne može mjeriti uručenim mi novčanim iznosom ili poveljom. Vjerujem da je Bog imao plan sa mnom da se suočim s raznovrsnim zaprekama kako bih još više cijenila ono što sam postigla. Bilo bi nepošteno ne spomenuti mojeg mentora, docenta dr. Danijela Labaša, koji je uvelike zaslužan za moj rad. Na kraju, imajući pred očima sve koji me vole i okružuju, mogu reći samo jedno i poručiti svima: Bog je ljubav i On voli svoju djecu sa svim njihovim slabostima i propustima."
Autor: Glas Koncila