Obitelj je temelj društva. Njezin temeljni cilj je služenje životu. No, što je čini: zajedništvo, ljubav, neraskidivost...? Kakva je obitelj danas, kako je poimamo? Kako danas mladi gledaju na osamostaljivanje i osnivanje vlastite obitelji? Što danas reći jednoj 20-godišnjakinji o planiranju obitelji? Reći joj da se uda nakon završene srednje škole i posveti svoj život djeci? Ili da završi fakultet pa da se uda? Ili joj savjetovati da se posveti karijeri te da se odrekne obitelji i djece?

Mediji danas posebno potiču posljednji izbor i prikazuju ga jedinim mogućim i idealnim za ženu. Dobiva se dojam da je to jedini način da žena stekne svoju samostalnost i neovisnost. Takva jednostrana situacija podsjeća na film "Mona Lisin osmijeh" kojemu je radnja smještena u šezdesete godine XX. stoljeća. Junakinja filma (Julia Roberts) mlada je neudana žena koja predaje na "studiju za djevojke". Tada se poticalo djevojke na udaju, i to je djevojkama predstavljalo jedini cilj u životu. Profesorica im je htjela pokazati da one mogu imati i uspješnu karijeru pored obitelji ili umjesto nje, ali one to nisu uvidjele. Danas je situacija potpuno obrnuta, jer čini se da je sve više "in" biti samostalna i neovisna žena bez muža i djece, čiji se uspjeh mjeri prema ostvarenoj karijeri.

Očito je da se u toj igri razapetoj između "djece" i "karijere" netko dobro poigrao. Jer istina je da je dvojba "djeca ili karijera" podla smicalica stavljena pred ženu i muškarca. Pritom se apsolutno negira da je roditeljstvo odgovoran čin u kojem bi podjednako trebali sudjelovati i otac i majka, i muškarac i žena. Netko je nametnuo sliku da žena u životu može ili sjediti u kožnoj fotelji u velikom uredu na 150. katu nebodera, ili u masnoj haljini s masnom pregačom u tamnoj kuhinji hraniti desetero male djece! Niti u jednoj od tih slika roditeljstvo nije prikazano kao čin zajedništva oca i majke u kojem se obveze i odgovornosti kompromisno dijele.
Odgovorno roditeljstvo

Nerijetko mladi roditelji nisu svjesni težine povjerene im zadaće: rađati i odgajati djecu. Roditeljstvo se uči, nije urođeno. A roditeljem se postaje od trenutka kada dvoje mladih pred Bogom odluči zajednički graditi život. Dakle, ozračje obiteljskog doma stvara se i prije negoli se dijete rodi. Roditeljstvo mora biti odgovorno, no što to znači?

Crkva je, prvi put, na II. vatikanskom koncilu raspravljala o odgovornom roditeljstvu: o planiranju obitelji, odnosno kontroli porođaja, zatim o stvarnim problemima brakova i obitelji te njihovoj prilagodbi u društvu. Roditelji će planirati obitelj u skladu sa savješću koju su dužni uskladiti s Božjim zakonom. "Taj božanski zakon pokazuje puno značenje bračne ljubavi, štiti je i pokreće prema njenom ljudskom savršenstvu".

Crkva na Koncilu stavlja naglasak na ljubav supružnika, što je novina jer se dotada brak gledao samo u svrsi prokreacije. Istaknuta je ne samo ljubav među supružnicima, nego i ljubav roditelja prema djeci. Bračna ljubav prelazi u obiteljsku ljubav, ona je sila koja drži bračne drugove ujedinjene i omogućuje djeci pravu sredinu u kojoj će postati zrele i cjelovite ljudske osobe.

Opredjeljenje za život

Zbog same svoje urođene slabosti i nesavršenstva dijete je Božji povlaštenik. Bog mu je zaštitnik. Štoviše, koliko Bog cijeni djecu u njihovoj nevinosti i otvorenosti, govore i izabranja pojedinih dječaka da budu glasnici njegove poruke ljudima. Tako mali Samuel prima Božju riječ i prenosi je; David je odlikovan ispred svoje odrasle braće; Danijel je mudriji od narodnih starješina... Napose, rođenje Djeteta koje će svijet otkupiti jest vrhunac govora o djeci u Bibliji. Evanđelja pomno prate etape Isusova rasta, prikazuju dijete u jaslicama, njegovo prikazanje u Hramu, njegovu tajanstvenu povezanost s Ocem...

Što Isus ima reći o djeci? On blagoslivlja djecu i naziva ih podobnima za Božje kraljevstvo, ona su znamenje istinskih učenika "jer takvima pripada kraljevstvo nebesko". Lako je vidjeti koje su karakterne crte kod djece poželjne za Boga, oni su jednostavni, ponizni, otvoreni...

Djeca su znak Božjeg blagoslova. Potreban im je čvrst i dobar odgoj, skrb takva da u ljubavi rastu - što itekako govori i naglašava dostojanstvo djeteta - odgoj, briga za nj, podizanje i usmjeravanje.

Djeca su budućnost, proljeće života, kako tumači bl. Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici Familiaris consortio. Ona su "predostvarenje buduće povijesti svake ovozemne domovine". Budućnosti nema osim preko slike novih naraštaja koji će preko svojih roditelja preuzeti mnogostruku baštinu vrednota, dužnosti, nadahnuća naroda kome pripadaju kao i baštinu cijele ljudske obitelji. "Briga za dijete još prije njegova rođenja, od prvoga trenutka njegova začeća, a zatim tijekom njegova djetinjstva i mladenaštva, prvotni je i temeljni način provjere odnosa čovjeka prema čovjeku". Crkva se uvijek opredjeljuje za život.
Autor: Iz Glasa Koncila