Braćo i sestre, dragi Marijini hodočasnici iz Hrvatske i Slovenije!

S raznih strana Slovenije i Hrvatske sabrali smo se na ovoj gori gdje „Gorska Mati božja že stoletja razgrinja svoj materinski plašč in sprejema vsakega, ki se zateka pod njeno varstvo." Taj Marijin plašt tako je velik da pod njim ima mjesta za svakoga tko želi doći.
Zahvaljujem slovenskim biskupima i sinovima sv. Franje, čuvarima ovog svetišta koji su nas pozvali i predložili da se 4. slovensko – hrvatsko hodočašće održi u ovom starodrevnom svetištu kamo već stoljećima dolazi pobožni puk iz Slovenije, ali i iz susjedne Hrvatske. Prenosim vam pozdrave svih hrvatskih biskupa koji su ovdje s nama, ali i svih ostalih koji su u duhu s nama i koji se preporučaju u naše molitve. Pozdravljam i sve vas koji nas slušate preko Radija Ognjišče i Hrvatskog katoličkog radija. Sve nas povezuje Marija, naša Kraljica.
Čuli smo riječ Božju, gdje sv. Luka opisuje Marijin pohod Elizabeti. „Marija usta i pohiti u Gorje…" Nismo li i mi potaknuti i tim primjerom danas odlučili doći na ovu Goru? To penjanje na goru ima i svoje duhovno značenje. Čovjek mora ostaviti svoje svagdanje brige, svoje svagdanje poslove i popeti se u sferu duha i duhovnog života. Mnogi važni događaji u povijesti spasenja dogodili su se na gori. Na gori Moriji Bog je iskušao vjeru praoca Abrahama. Na goru Sinaj popeo se Mojsije da bi primio deset Božjih zapovijedi. Svoj znameniti govor o blaženstvima Isus je objavio popevši se na goru koju danas zovemo Brdo blaženstava. Na gori Tabor se preobrazio i pokazao svoju slavu. Na brdo Kalvariju nosio je križ, a na njemu naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta. Ljudi su išli za njim penjući se na brda te su slušali njegove riječi. A on ih je upozoravao da čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
Živimo u materijaliziranom svijetu, u svijetu konzumizma i potrošnje, u svijetu koji nas poziva na beskrajno uživanje svih mogućih zemaljskih dobara. A mi danas želimo ovdje razmišljati i usvajati neke druge vrijednosti koje nam nudi Marija donoseći na svijet utjelovljenu Božju riječ – Isusa Krista. Noseći pod srcem Sina Božjega Elizabeti, ona ga nosi svima nama. Nosi ga ovome svijetu u svakom vremenu i svakom naraštaju, svakom čovjeku.
Danas smo ovdje, na ovom susretu s raznih strana Slovenije i Hrvatske i možda ne razumijemo svaku riječ koju izmjenjujemo međusobno, ali razumijemo Božji govor, razumijemo govor Marije i Elizabete, razumijemo govor još nerođenih - preteče Ivana i Isusa. Ovaj susret dviju žena i njihovih sinova izaziva radost i posebnu prisutnost Duha Svetoga.

Braćo i sestre!
Želimo da i ovaj današnji susret vjernika iz dvaju susjednih naroda, koji stoljećima žive jedni uz druge, koje povezuje pripadnost jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi, bude još više znak zajedništva i međusobnog poštovanja. Među ljudima i narodima ima i nerazumijevanja, ponekad i raznih sukoba, ali uvijek postoji mogućnost susreta u međusobnom poštovanju i kršćanskoj ljubavi. Uvijek postoji mogućnost da jedni drugima nosimo Boga, kao što ga je Marija nosila Elizabeti, i kao što ga neprestano nosi čovjeku. Pravi vjernik će uvijek prepoznati taj Marijin dar. Nisu li Marijanska svetišta diljem svijeta, diljem Slovenije i Hrvatske upravo znak susreta čovjeka s Bogom i međusobnog povezivanja pod Marijinim plaštem? Koliko bi nam toga mogla ispričati Marijina Svetišta u Mariji Bistrici, u Brezju, na Trsatu, na Ptujskoj gori i mnoga druga, veća ili manja, gdje se posebno na Marijine blagdane okupljaju njezini štovatelji donoseći svoje molitve i prošnje u raznim životnim teškoćama, ali isti tako i radost i zahvaljivanje za mnoga dobročinstva koja smo primili zagovorom i posredovanjem Marije, naše Kraljice.
Dolazimo iz naših dviju domovina koje ove godine obilježavaju 20. obljetnicu svoje neovisnosti i svoje samostalnosti. Mi u Hrvatskoj skupo smo platili svoju slobodu. Mnogi su branitelji dali svoje živote, mnoga su djeca ostala bez svojih roditelja, mnogi supružnici bez bračnih drugova, mnogi roditelji bez svoje djece. Mnogi su bili protjerani sa svojih ognjišta. Mnogi su tražili utočište po cijelom svijetu. Neki su je našli i u Sloveniji. Kako ne bismo bili zahvalni jedni drugima na međusobnoj pomoći u raznim životnim prilikama i neprilikama kojima smo bili izloženi tijekom povijesti. Naša zajednička hodočašća prigoda su da se svega toga sjetimo i jedni drugima zahvalimo.
Gdje to možemo bolje naučiti nego slaveći Euharistiju koja je najveće zahvaljivanje kojim čovjek zahvaljuje Bogu na svim dobročinstvima, a posebno na najvećem daru kojim nam daruje samog sebe pod prilikama kruha i vina. I u jednom i drugom narodu imamo divnih primjera ljudi koji su živjeli od Euharistije.
Slaveći Euharistiju nikako ne možemo isključiti Mariju. Sadašnji sv. Otac Benedikt XVI. u apostolskoj pobudnici Sacramentum Caritatis ističe: „Marija je velika vjernica koja se puna pouzdanja izručuje u Božje ruke i prepušta Njegovoj volji. To se otajstvo produbljuje sve do punoga Marijinog uključenja u Isusovo otkupiteljsko poslanje. Kao što je to izrekao II. vatikanski koncil, Blažena Djevica je „napredovala na putu vjere i vjerno je sačuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa gdje je, ne bez Božjeg nacrta, stajala sa svojim Jedinorođencem, mnogo pretrpjela i s materinskim se srcem pridružila njegovoj žrtvi pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila; i napokon je sam Krist Isus, dok je na križu umirao, kao majku dao učeniku ovim riječima: Ženo, evo ti Sina. Od navještenja pa sve do križa upravo je Marija prihvatila Riječ – Riječ koja se u njoj utjelovila i najzad zamuknula u tišini smrti. Naposljetku, Marija je ta koja je u svoje naručje primila beživotno tijelo Onoga koji je doista ljubio svoje do kraja."
Zbog toga, svaki put kada u euharistijskoj liturgiji pristupamo Tijelu i Krvi Kristovoj, pristupamo i onoj koja je, u posvemašnjoj poslušnosti, primila Kristovu žrtvu za čitavu Crkvu. Sinodalni su oci s pravom istaknuli da s Marijom započinje dioništvo Crkve u Otkupiteljevoj žrtvi. Ona je bezgrešna koja bezuvjetno prihvaća dar Božji, na taj način, biva pridružena djelu spasenja. Marija iz Nazareta, ikona Crkve koja se rađa, uzor je za sve nas koji smo pozvani prihvatiti Isusovo sebedarje u Euharistiji."

Sveta Misa je također čin u kojem se okuplja cijela Crkva: mi putnici na zemlji, sveci i blaženici, ali i mnogi drugi proslavljeni u nebu i duše u čistilištu. U sv. Misi mi molimo i za naše pokojne. To danas na poseban način činimo za mnogobrojne žrtve totalitarnih sustava, a posebno zločinačkog komunističkog sustava u kojem su stradali mnogi nevini koji su mučeni i ubijani bez suda i bez dostojanstvenog ukopa. Njihove zemne ostatke, njihove kosti još uvijek otkrivamo u mnogim jamama kojih posebno ima u Sloveniji, ali i diljem Hrvatske kuda je prolazila kolona ljudi koju danas s pravom nazivamo križni put. Žao nam je što državne vlasti ni u Sloveniji ni u Hrvatskoj nemaju više sluha za osudu zločina i zločinaca, ali i dostojanstvenog obilježavanja i ukopa njihovih zemnih ostataka, na što po svim međunarodnim konvencijama imaju pravo. Kao kršćani nastojat ćemo im se odužiti svojim molitvama, moleći za njih, za njihove krvnike, ali i za sve nas da nas ne obuzme mržnja nego da nas uvijek prožima ljubav i dobrota.
To smo i molili na početku u Zbornoj molitvi:
Svemogući Bože, uzdamo se u zaštitu Marije Gorske, majke našeg Spasitelja. Daj da po njezinu zagovoru budemo oslobođeni svakoga zla, te postanemo dionicima vječnog veselja u nebesima.
Amen!