Jedna od osoba koja je bila najbliže Svetom Ocu tijekom njegovog posjeta Hrvatskoj bogoslov je Luka Brešić koji je u asistenciji imao ulogu librofera, držača knjige. Luka nam je ispričao kako je on doživio Papu, što je za njega značila ta uloga i otkrio nam je zanimljivosti koje nismo imali prilike vidjeti.
Oba dana Papinog pohoda bio si u njegovoj neposrednoj blizini, u asistenciji. Što je to za tebe značilo?
Prije svega, bila mi je velika čast sudjelovati u dočeku Pape i u asistenciji. To je jedna od prilika koje se pružaju jednom u životu, ali u kojima nisi ni svjestan što se sve događa. Bilo je tako lijepo na Trgu, Hipodromu i u katedrali, ali nisam se mogao prepustiti doživljajima jer sam imao tremu i ruke su mi drhtale. Nadam se da se to nije vidjelo.
Jesi li se imao prilike susresti s Papom izvan službe koja ti je bila dodijeljena?
Imao sam tu privilegiju biti s Papom u sakristiji dok se pripremao za misu na -Hipodromu. To je došlo potpuno neočekivano jer mi je samo par minuta prije Papin ceremonijar rekao da pridržim knjigu s molitvama na latinskom koje Sveti Otac moli dok oblači misno ruho. Nevjerojatno je kako se Papa sprema u potpunoj šutnji i sabranosti, moli potiho, a njegova pratnja šuti i pridružuje mu se u molitvi pred križem. Bio je potpuno koncentriran na ono što slijedi, a nakon zajedničkoga naklona križu svi smo krenuli prema oltaru.
Kako su izgledali trenuci s Papom i osobama iz njegove pratnje koji nisu bili prikazani na televiziji? Možeš li nam ispričati neku zanimljivost?
Tijekom pripreme za misu, Papin nas je ceremonijar mons. Marini skupio oko sebe i uputio nam nekoliko riječi koje su bile iskrene, spontane i poticajne. Pozvao nas je da budemo sabrani tijekom čitave mise, da dostojanstveno slušamo Božju riječ, da promatramo otajstvo koje se uprisutnjuje na oltaru i da damo sve od sebe kako bi pridonijeli ljepoti čitavoga slavlja. Najviše su mi se urezale riječi koje nam je uputio na kraju pripreme. Rekao je da sve ovisi o tome hoćemo li uprisutniti Krista svim ljudima koji su došli na Hipodrom i da, ako to ne dopustimo Bogu, sve što slijedi nema smisla. To mi je posvijestilo koliko je važno biti budan i pažljiv tijekom mise.
Kad je Papa tek bio izabran, neki su ga okarakterizirali kao hladnog i nepristupačnog, a i strogi protokol koji ga prati mogao bi odati takav dojam. Kako si ti doživio Papu u ova dva dana?
Mislim da su se ti neki gadno prevarili. Istina je da nije živahan i spontan kao bl. Ivan Pavao II., ali je vrlo ponizna, vesela i topla osoba. Djeluje gotovo kao mistik, produhovljen i uronjen u molitvu. On i njegov prethodnik dvije su različite osobnosti, ali mislim da je svaki na svoj način bio velika podrška Hrvatskoj u svakomu pohodu. Najviše se, ipak, prigovaralo oko materijalnih troškova i crkvene raskoši, a ne u vezi samoga Pape. Mediji ne ističu koliko je novca uloženo u čitavu organizaciju, a koji je otišao našim radnicima, tvrtkama i ljudima koji su sudjelovali u svemu tome. Dio je novca potrošen na poklone i na liturgijski pribor, ali samo se govori o prevelikoj količini financija koje su negdje uzaludno potrošene. Sigurno novac nije bačen u vjetar ili spremljen u Vatikan - sve je na neki način uloženo na korist svih nas.
Koji trenuci susreta s Papom su za tebe bili najdojmljiviji i koja te njegova poruka najviše dotaknula?
Oduševilo me što je Papa u više navrata spomenuo stav Crkve o poštivanju života od njegova začeća do prirodne smrti. To je područje na kojemu se često manipulira ljudima i o kojemu se dovoljno ne raspravlja. Definitivno bi trebalo promisliti o stvarnostima pobačaja i eutanazije, postupcima koji odlučuju o životu i smrti drugih, a koji se, unatoč protivljenju brojnih katolika, u našoj državi dopuštaju. Važna je papina poruka o šutnji i molitvi kao sastavnim dijelovima života svakoga vjernika, a posebno njegova izjava: "Ili smo katolici ili nismo!" Ne smijemo dopustiti da naša vjera bude samo slovo na papiru i rubrika u popisu stanovništva.
Što je za tebe kao bogoslova značio ovaj Papin posjet Hrvatskoj?
Ni sâm još ne znam. Nisam još posložio sve dojmove i misli koje su mi prolazile kroz glavu. Iznimna je sreća što je Papa izabrao baš Hrvatsku za svoj apostolski pohod, a još je veća sreća kad si u to vrijeme bogoslov i član asistencije. Može se reći da sam imao sreće. Ovo će mi nezaboravno iskustvo zauvijek biti poticaj u svećeničkom pozivu, a molitva s Papom u sakristiji prije mise jedna velika lekcija kako pristupati najsvetijim otajstvima naše vjere.
Autor: Elizabeta Mikulić