Iskustva vjernika nakon euharistijskog slavlja
Ivana, jedna od mnogih koji su na Hipodrom došli s molitvenog bdjenja na Trgu bana J. Jelačića, kroz klicanje Benediktu XVI rekla nam je: „Neopisivo! Zanos koji me preplavio u pjesmi, molitvi i klicanju našem Benediktu. Ovo je nešto što svaki vjernik treba doživjeti! Već sam bila na dva susreta s njegovim prethodnikom, blaženim Ivanom Pavlom II, i nadam se da mi ovo nije zadnji susret s Benediktom“.
Na Hipodromu su neki, osim što su molili i pjevali, morali i raditi. Od svuda su se mogle čuti pohvale na račun policije, redara i medicinskih radnika koji su se brinuli o sigurnosti okupljenih vjernika. Na pitanje je li naporno raditi u tolikom mnoštvu ljudi i po velikoj vrućini, nekoliko redara uglas je odgovorilo: „Sve je super, ništa nam nije naporno kada znamo u koju je svrhu!“. I za sestru Tješimiru, jednu od brojnih redovnica koje su došle moliti sa Svetim Ocem, ovaj događaj bio je poseban: „Osjećaj je neopisiv! Osjetili smo hrvatski narod, a netko se usuđuje reći kako više nema pravih kršćanskih obitelji! Ovo je poticaj da bude još mnogo mladih kršćanskih obitelji i za to sam od srca molila“.
Većina hodočasnika došla je organiziranim prijevozom iz svojih župa, te su se nastojali držati u grupama. Kako su se zajedno molili, isto tako su se zajedno veselili i zabavljali na Hipodromu. „Ovo je nešto fenomenalno, nisam moga niti zamisliti kolikom će me radošću ispuniti Papine riječi“, rekao nam je Robert, koji je nakon euharistijskog slavlja ostao još neko vrijeme na Hipodromu pjevajući sa svojim prijateljima. Obitelji je bilo mnogo, jer ipak je ovo bio njihov dan. Jedan nam je otac, držeći svoje dijete u naručju, u prolazu rekao da možda njegovo dijete neće zapamtiti riječi Benedikta XVI, ali da je i njemu ovakva pouka dobrodošla. Uostalom, ove nedjelje na Hipodromu nije bilo važno s kime ste došli – s roditeljima, rodbinom, prijateljima ili sugrađanima. Ove nedjelje svi su bili dio jedne velike obitelji, obitelji koju je Sveti Otac okupio i blagoslovio.
Autor: V.P.