Sveti Oče!

Ja sam Mateja Buha iz Drniša, Šibenska biskupija. Imam 22 godine i studiram teologiju u Splitu. Iako sam odmalena vjerski odgajana, moje duhovno sazrijevanje odvijalo se postepeno.

Moj istinski angažman u vjeri nastupio je u srednjoj školi kada sam se uključila u zajednicu franjevačke mladeži koja je djelovala u mojoj župi, a ujedno sam krenula u Školu animatora. Sve te aktivnosti učinile su veliku promjenu koja je od mene do tada povučene i donekle zatvorene osobe učinila otvorenu i poletnu djevojku, spremnu na pomoć i darivanje svojih talenata i slobodnog vremena.

Osobito značajnim trenutkom držim jedan ljetni duhovni kamp za mlade na kojem sam osjetila istinsku Božju prisutnost. Doživjela sam to po radosnim euharistijskim slavljima, zajedničkoj molitvi, katehezama, razgovorima i istinskom prijateljstvu. Bogatstva što sam ih primila nisam mogla zadržati za sebe. Željela sam svim svojim prijateljima prenijeti tu radost i oduševljenje te im pomoći da i sami steknu isto iskustvo. Taj sam žar u sebi sve više doživljavala kao svoj pravi poziv na djelovanje u Crkvi.

Mnogi su moje postupanje tumačili kao put u samostan te su me već gledali kao buduću časnu sestru. I mene su mučile takve misli, iako sam imala dečka. O tome nisam razgovarala s drugima, ali sam se ipak povjerila jednom svećeniku u ispovijedi. On me ohrabrio i rekao da sve trebam prepustiti u Božje ruke, jer Bog ne želi ništa činiti protiv moje volje. Počela sam moliti da se doista u mom životu ostvari Božja volja. Prihvativši je, osjetila sam mir. Umjesto odlaska u samostan, odlučila sam upisati studij teologije kao laik, sa željom da još više produbim znanje o svojoj vjeri. Sada sam na četvrtoj godini.

Zaručena sam s dečkom kojeg jako volim! Ono što mi redovito daje snagu i učvršćuje vjeru, unatoč trenucima kušnji i slabosti, jest poziv kojega i dalje snažno osjećam - uz Božju pomoć mlade privlačiti Bogu. Onima zalutalima, ali i onima koji su blizu, otkriti radost i bogatstvo života - zajedno u Kristu.