Fra dr. Dario Tokić o Papinom pohodu Hrvatskoj

Putovanja Svetoga Oca tradicionalno su popraćena velikim interesom medija. Čak 30-ak televizijskih kuća akreditirano je kako bi mogli pratiti svaki korak Benedikta XVI. u Hrvatskoj. Tim povodom, razgovarali smo s dr. sc. Darijem Tokićem, predavačem na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, koji će ovu subotu i nedjelju preuzeti ulogu gosta komentatora za Hrvatsku radio televiziju.

Dario Tokić je redovnik karmelićanin, član Vijeća za komunikacije i tisak pri Hrvatskoj konferenciji viših redovničkih poglavara. Pokušat će gledateljima približiti kontekst i atmosferu s Trga bana Josipa Jelačića, odnosno Hipodroma. Osim o dolasku Svetoga Oca, s fra Darijom Tokićem, razgovarali smo o tome kako se studenti pripremaju za bdijenje, ali i o svakodnevnim teškoćama kojima je izložena hrvatska obitelj.


Ljubav prema Crkvi, čovjeku i istini

Čim je Joseph Ratzinger stao na čelu Crkve, započela je javna usporedba s njegovim prethodnikom Ivanom Pavlom II. „Kada govorimo o sadašnjem i bivšem papi, usredotočio bih se prvenstveno na ono što im je zajedničko, a ne različito“, istaknuo je fra Tokić.

„Prethodni papa je više putovao, ali moramo razumjeti da je bio i znatno mlađi. Usto, Ivan Pavao II. potekao je iz pastoralne službe. Benedikt XVI. dotiče ljude na drugačiji način, prema vlastitim mogućnostima, kao jedan vrhunski intelektualac i znanstvenik“, pojasnio nam je fra Tokić, naglasivši pritom kako: „Ljubav prema Crkvi, čovjeku i prema istini je ono što obojica dijele. Tu istu ljubav, koja je obilježila život i djelo Ivana Pavla II, nastavio nam je punim srcem davati Benedikt XVI“.

Kao bibličar i predavač novozavjetne egzegeze na Katehetskom institutu KBF-a u Zagrebu, upitan za pisano djelo Josepha Ratzingera, dr. Tokić preporučuje knjigu Isus iz Nazareta. „Papa se u njoj trudi približiti nam Isusov lik kakvoga već poznajemo iz evanđelja. On ga pokušava protumačiti, dopunjuje ga, čime Isusa čini bližim jednom prosječnom zainteresiranom čitatelju“, objasnio je fra Tokić.


Poticaj na radost
Dolazak Svetoga Oca je prije svega jedan radostan čin, što je vidljivo i na fakultetu gdje naš sugovornik predaje. „Sa studentima sam nastojao obraditi ulomke koji će se upotrijebiti na skorašnjoj liturgiji, prvenstveno iz poslanice Filipljanima, ulomak koji govori o pozivu na radost, a koji će biti upotrebljen kao središnji biblijski tekst za vrijeme bdijenja na Trgu bana Josipa Jelačića u subotu. Ta tema je ujedno i predmet moga kolegija“, rekao je dr. Tokić, poručivši pritom kako mu je želja: „...Da ljudi malo razmišljaju o tom dolasku, da se stvori adekvatan ambijent i raspoloženje. Bilo bi lijepo da iskoristimo taj poticaj da budemo više radosni, a manje mrgudni“.

Odgovoran odnos prema materijalnim dobrima Nacionalni susret obitelji, povodom kojeg i ugošćujemo našeg željno iščekivanog gosta, idealan je povod za promišljanje o obiteljskim vrijednostima, kao i samim nedaćama kojima odolijeva hrvatska obitelj. Krajem travnja, otac Dario Tokić je sudjelovao na 45. Međunarodnim danima FICMP-a (Međunarodne udruge centara pripreme za brak) u Malinskoj na Krku, gdje je izlagao na temu Teoloških aspekata razumnog odnosa prema materijalnim dobrima u braku i obitelji.

„Materijalnim dobrima se može razumno i nerazumno upravljati. Nerazumno upravljanje stoga može postati uzrok svađa i nemira u obitelji, rezultirajući pritom ekonomskom, psihičkom, a nerijetko i fizičkom propasti“, upozorio je fra Tokić. “Razumno upravljanje je neophodno za sretan život, a ono u sebi sadrži jednu teološku dimenziju, budući da su ta sredstva božji dar. Kao vjernici, trebali bi se smatrati upraviteljima, a ne vlasnicima materijalnih sredstava. Promišljanjem što Bog od nas želi da učinimo, putem molitve, nestaje bahatost, a stvara se jedan odgovoran odnos prema materijalnim sredstvima“, objašnjava dr. Tokić, smještajući ovaj problem u kontekst obitelji i odgoja.

„Ukoliko su obrasci ponašanja, tj. odnosa prema novcu nerazumni, velika je vjerojatnost da će ih i dijete naslijediti“, upozorio je dr. Tokić, pojasnivši pritom: „Vjera nas uči da izgrađujemo vlastitu osobnost, ona je naš osobni temelj povezanosti s Gospodinom. U toj vjeri čovjek postaje samostalan u promišljanju i upravljanju materijalnim dobrima, u njemu se rađa inicijativa da se odupre nametnutim obrascima“.

Na studiju u Rimu, fra Tokić je svaki dan nailazio na siromašne i prosjake kojima bi pritom udijelio milostinju. „Nakon nekog vremena sam shvatio da ako tako nastavim, neću imati od čega živjeti, budući da je takvih znalo biti i po tridesetak u jednome danu. Napokon, shvatio sam da to nisu moji novci, već su mi povjereni od dragoga Boga da njima upravljam. „Siromaha ćete uvijek imati uz sebe“, rekao je Isus. To je bilo veliko oslobođenje za mene. Više nisam imao grižnju savjesti prolazeći pored prosjaka, zato što sam znao da sam tu kako bih se osposobio da kasnije mogu pomoći nekim drugima kojima je ta pomoć potrebna“, ispričao nam je fra Tokić.


Oproštenjem do sretnoga suživota

Doktoriravši na temu opraštanja po Lukinu evanđelju otac Dario Tokić nam pobliže ističe važnost opraštanja i pomirbe u obiteljskom životu. „Opraštanje pretpostavlja istinu, a obitelj razara manjak te istine. Treba priznati istinu o svojoj ranjivosti, ali i činjenicu da drugoga možemo raniti. Skloni smo sami sebi stvoriti sliku o sebi koja je možda iskrivljena, opravdavajući pritom svoje postupke i ušutkujući vlastitu savjest, to je naš obrambeni mehanizam“, objašnjava dr. Tokić, napominjući kako nas: „…drugi doživljavaju putem naših postupaka, onakvima kakvi i jesmo. Gdje dolazi do nesporazuma i sukoba.“

Fra Tokić dalje ističe: „Tamo gdje postoji opraštanje mora postojati i istina, koja omogućuje opraštanje, ali i pokajanje. Opraštanje čovjeka samoga čini slobodnim, dok nas pomirenje osposobljava da možemo zajedno djelovati. Stoga pomirenje traži pokajanje s jedne i opraštanje s druge strane. Tu leži temelj svakoga zdravoga života, moramo oprostiti sebi svoje slabosti, ali isto tako i drugome njegove“, za kraj je poručio otac Dario Tokić.

Autori: M. V. i M. K.