Današnji život mladih prepun je obveza i mnogobrojnih aktivnosti te se u toj svestranosti nije teško izgubiti. Mnogi kažu kako nemaju vremena za Boga, molitvu, Crkvu… No Karla Rančić, 21-godišnja studentica zagrebačkog Pravnog fakulteta, rodom iz Šibenika, u razgovoru nam je posvjedočila kako iz vjere crpi snagu za sve izazove.

Kako su izgledali tvoji prvi koraci kao aktivne vjernice? Jesi li i prije bila aktivna u župi ili je to krenulo kad si upisala fakultet u Zagrebu?

Odmalena sam bila aktivna u svojoj župi. U osnovnoj školi sam bila ministrantica, čitala na misi, predvodila molitvu krunice u svibnju i listopadu te neko vrijeme pjevala u crkvenom zboru mladih. Uvijek sam pokušavala Bogu dati najbolje što mogu, iskoristiti darove koje mi je dao njemu na slavu. Srednja škola uvijek je izazov - veća sredina, puno manje vjere, vrijeme kada puno mladih zaluta na krive putove.

I ja sam bila pomalo kao izgubljena ovca, dubinski sam čeznula za Bogom, a s druge strane sam se prilagođavala svijetu i ljudskim obzirima. Ipak, Bog je cijelo vrijeme bdio nada mnom, a i podario mi je divnu obitelj koja me usmjeravala putem Krista. Taj Krist me povukao za ruku i doveo na Jarun prvoga dana kad sam došla na studij u Zagreb i tada je započela moja nova avantura s Bogom.

Angažirana si u studentskom pastoralu kod don Damira Stojića. Kako si se u to uključila i za što se sve brineš?

Don Damira sam upoznala prije tri godine nakon jedne nedjeljne mise u "Jedru"-, duhovnom kafiću kojeg vode mladi s Jaruna. Tada sam počela ići na njegov studentski vjeronauk i molitvenu zajednicu "Božja pobjeda". Jako mi se svidio don Damirov stil poučavanja, toliko blizak mladima, duhovit, zanimljiv, a opet prepun Duha Svetoga, žara za Kristom i beskompromisnim navještanjem istine.

No, ono što me najviše oduševilo na Jarunu jest zajedništvo. Toliko mladih zajedno u Kristu, jedni druge potiču, pomažu, savjetuju, zajedno mole, pjevaju, druže se, zabavljaju. Gledajući sa strane, jasno sam vidjela da to nije nešto uobičajeno, tu zaista prebiva živi Isus. Ubrzo sam počela čitati na nedjeljnim misama i više se aktivirati u zajednici, a sada sam voditeljica organizacijskog tima u Božjoj pobjedi.

Odlična si studentica Pravnog fakulteta, dobila si dvije rektorove nagrade, imaš i mnogo drugih aktivnosti - debata, učenje stranih jezika... Kako uz sve to uspiješ uskladiti i aktivan vjernički život?

Dekanove nagrade dobila sam kao jedna od najboljih studentica u svojoj generaciji. Debatom i govorništvom bavim se još od srednje škole, a strane jezike jako volim i učim ih od djetinjstva. Ponekad je zaista teško uskladiti sve obveze i čini se nemoguće sve obaviti dobro i na vrijeme, ali uvijek sam optimistična i računam s Božjom pomoći. Molitva mi daje snagu i sve što radim u životu prikazujem Gospodinu.

Dan obično započinjem sa misom i tada Bogu prikažem svoje učenje, sve svoje zadatke, sve poteškoće, svoje prijatelje i obitelj. Jako je važno imati red u životu, životni plan i molitveni plan. Treba zato svakoga dana pitati Isusa: "Što želiš od mene?" Velika mi je podrška i moj dečko Karlo koji studira pravo kao i ja, zajedno učimo, molimo se i pokušavamo biti Kristovi vojnici ovdje na zemlji.

Jesi li se našla možda u nekoj situaciji kad si trebala posvjedočiti ili obraniti svoju vjeru?

Mislim da bi cijeli naš život trebao biti jedno veliko svjedočanstvo vjere, a najbolje će to biti ako svjedočimo svojim djelima. I za Isusa su svjedočila njegova djela, a mi želimo biti poput njega, želimo biti drugi Krist, a ne njegova karikatura. Našla sam se u mnogi situacija u životu kada sam trebala obraniti vjeru, bilo upozoriti nekoga da ne psuje, bilo obraniti Katoličku Crkvu i neke njene stavove. Kao vjernica se osjećam odgovornom i za politički život naše domovine, pa i na tom polju pokušavam zagovarati kršćanske vrijednosti. Također, Karlo i ja svjedočimo i svojim životom u čistoći.

Sveti Otac nam stiže za tjedan dana. Što za tebe znači taj pohod i kako se za njega pripremaš?
Dolazak Svetoga Oca za mene je velik događaj, a posebno za našu domovinu Hrvatsku. Papu Benedikta vidjela sam već dvaput u Rimu, ali ovo će biti potpuno drukčije. Jako sam uzbuđena! Išla sam na klanjanja koja su bila u katedrali pred Papin dolazak, a sada kroz mjesec svibanj molim krunicu Mariji, kraljici Hrvata. Nadam se da će se toga dana sila Duha Svetoga spustiti na naš narod i da ćemo disati svi zajedno u Kristu!