Izjavio je Marko Otmačić, profesionalni glazbenik, violist, član ansambla "Zagrebački solisti" i osnivač gudačkog komornog ansambla za susret sa Svetim Ocem na Trgu bana Josipa Jelačića 4. lipnja ove godine.
Marko, reci nam malo o sebi, svojoj obitelji. Jesu li i oni glazbenici?

Dolazim iz šesteročlane obitelji i imam stariju sestru Ivanu, majku dvoje djece te mlađu braću blizance Anu i Maria. Sestra Ana svira tamburicu. Naša obiteljska okupljanja bila su praćena pjesmom i svirkom. Roditelji nisu glazbenici, ali su oduvijek pjevali u crkvenom zboru, a majka je još uvijek aktivni član zbora župe sv. Ivana Krstitelja u Lugu Samoborskom. Djed je samouki violinist i znao nas je razveseljavati svojom svirkom.
Jesi li još kao dijete htio postati glazbenik i kako je počela ljubav prema glazbi?

Zapravo, htio sam postati nogometaš. Naime, moj je otac nogometni trener te sam uz njega dobio veliku želju da postanem nogometaš. No u 4. razredu osnovne škole naš su razred posjetili profesori iz glazbene škole kako bi nas animirali da se upišemo. Mene su najviše privukli gitara, truba i violina, a pri upisu u glazbenu školu dodijeljena mi je violina koju sam svirao do srednje glazbene školi kada sam, na preporuku profesorice, prešao sam na violu.
Kako su izgledali tvoji srednjoškolski dani i kada si odlučio studirati na Muzičkoj akademiji?

Pa znalo je biti naporno ići paralelno u glazbenu školu i gimnaziju, a još k tome nisam baš bio odličan učenik. Tada sam još svirao bas gitaru u jednom bendu i nisam jako ozbiljno shvaćao violu. No trebalo se upisati na fakultet i kada sam razmišljao što bih upisao, shvatio sam kako me svaki odsvirani koncert u glazbenoj školi zaista ispunjava radošću te sam odlučio cijeli svoj život posvetiti glazbi. Zato, osim akademije, nisam išao ni na jedan drugi prijemni ispit. Upisom na akademiju počeo sam ozbiljno doživljavati glazbu i provodio sam mnoge sate svirajući violu. Smatram kako 4-6 sati sviranja dnevno nije izgubljeno vrijeme samo za onoga koji zaista voli glazbu, a meni je glazba velika ljubav.
Kako se osnovao gudački komorni ansambl za susret mladih sa Svetim Ocem?

Vlč. Domagoj Matošević me zamolio da pomognem i osmislim kako bih s gudačima obogatio susret sa Svetim Ocem i došao sam na ideju da okupim gudački komorni ansambl. Zvao sam prijatelje s Akademije i mlade koje sam upoznao na susretima mladih za koje znam da su aktivni u svojim župama, a dobri su gudači i tako se skupilo 14 gudača i jedan klarinet. Zajedno s Dajanom Mareljom radim aranžmane, a ona je i osmislila aranžman za pjesmu susreta "Zajedno u Kristu".

Je li za uspješnog glazbenika dovoljan samo talent ili nešto više...

Uspješnom glazbeniku potreban je talent ali bez rada, truda i vježbe nema uspjeha. Talente koje smo dobili treba stostruko umnožiti. "Bogu ništa nije nemoguće" - često mi je ovaj citat iz Biblije u mislima naročito u trenucima kad želim odustati od nečega, kad sam umoran od neuspjeha i baš mi ništa ne polazi za rukom.

Kod glazbenika instrumentalista važna je posvećenost svome instrumentu, proučavanje i upoznavanje njegovih mogućnosti te svakodnevno višesatno druženje s instrumentom. Nevjerojatno je ponekad primijetiti kako mi moja viola uzvraća vrijeme koje sam joj posvetio ljepotom svoga tona ili izgovorom pojedinih nota baš onako kako si zamislim. To je predivan osjećaj.
Što za tebe znači glazba?

Glazba je moj život, tj. veliki i jedan od najvažnijih segmenata mog života. Ona je moja životna preokupacija, moj posao i moja velika ljubav. Kroz glazbu sam se formirao kao osoba te sam naučio važne životne lekcije te ih svakodnevno i dalje učim. Život glazbenika je život pun uspona i padova. Svakodnevno vježbanje, silne probe, nastupi i brojni koncerti naučili su me kako je život ispunjen križevima, a istovremeno bez križa nema pobjede, nema uspjeha niti nagrade.

Za mene je glazba govor, izražavanje svojih emocija i osjećaja putem tonova te prenošanje vlastitih glazbenih zamisli slušateljima na jedinstven i neponovljiv način. Glazba ima veliku moć i za glazbenike, interpretem a isto tako i za slušatelje. Može te razveseliti, podsjetiti na neki događaj, neku osobu, može te razljutiti, natjerati na neki potez koji inače ne bi imao hrabrosti napraviti, može te sabrati, ponukati te na molitvu, može te rastužiti, rasplakati itd.

Glazba je i poziv. Vjerujem da me Bog stvorio da budem glazbenik i odabrao mi baš violu kao instrument da rastem, da mu služim i svjedočim njegovu dobrotu i ljubav bilo to na radnom mjestu, u Crkvi i župnoj zajednici te općenito u društvu. Vjerujem da me Bog vodi kroz sve što radim u životu. Na meni je da i dalje radim, vježbam i učim te uz sve to gajim svoj odnos s Bogom kroz molitvu i služenje.