"Zašto idem na krizmu: 1. Jer se želim crkveno vjenčati; 2. Jer vjerujem u Boga; 3. Jer želim nositi lijepu haljinu i cipele s visokim potpeticama", tako se svojem biskupu obratila djevojka Desiree u pismu koje je ona kao i drugi krizmanici bila dužna napisati prije svoje krizme. Naime, biskup Helmut Krätzl zamolio je da mu se svi krizmanici koje krizma obrate pismom želeći ih tako što bolje upoznati, saznati kako mladi ljudi doživljavaju sakrament koji primaju te što ih još u životu zanima.

Mnogi krizmanici su tu obvezu prihvatili radosno kao npr. Julija: "Konačno imam jednom u životu prigodu napisati pismo jednom biskupu", dok su to drugi učinili nevoljko kao npr. Anette: "Iskreno rečeno, nisam baš oduševljena tim 'prijedlogom'".

U više od 30 godina, Helmut Krätzl, sada umirovljeni pomoćni bečki biskup tisuću je puta bio djelitelj krizme, no svaki je put imao novu propovijed i to upravo zahvaljujući pismima koja su mu krizmanici koje je krizmao, pisali. U knjizi "Vjerujete li Vi u Boga, gospodine biskupe?" on iznosi i odgovara na mnoga pisma koja su mu uputili krizmanici kojima je on podijelio sakrament svete potvrde. Svakako, odgovara i na pitanje vjeruje li u Boga krizmaniku Davidu koji u svome pismu izražava sumnju zbog koje ne može vjerovati u Boga.

Na njegovo i na pitanja drugih mladih, biskup odgovara iskreno i otvoreno te uvijek s puno razumijevanja i uvažavanja. Ne odbacuje niti jedno razmišljanje, već svako pismo doživljava kao važno i posebno, što se očituje u njegovim komentarima i odgovorima na pitanja u ovoj knjizi.

Prvo što na knjizi upada u oči jest njezin moderan dizajn koji vuče na proučavanje i čitanje. Ovo nije knjiga sa slikom na naslovnici, nakon čega slijedi stotinjak stranica gustog teksta pisanog sitnim slovima te još malo boje jedino na pozadini. Ovo je knjiga od 130 stranica prošaranih ilustracijama u pozadini te fotografijama mladih, a uz tekst biskupovih osvrta umetnuta su posebno istaknuta pisma.

Primamljiv dizajn ostvaruje svoju svrhu u usmjeravanju čitatelja na sadržaj knjige koji je upućen upravo krizmanicima. Oni, a i drugi mladi u ovoj knjizi prepoznat će svoja razmišljanja i ­pitanja te vidjeti kako jedan biskup, a preko njega Crkva, doživljava današnje mlade i njihovo viđenje vjere. Biskup Helmut dugi je niz godina radio u biskupskim povjerenstvima za vjeronaučna, školska i odgojna pitanja zbog čega ga zovu i "školski biskup", a uz dugogodišnje pastoralno iskustvo to ga čini pravom osobom kojoj se mlade osobe mogu obratiti za savjet i pomoć.

Sigurno je da će i ova knjiga mnogima pružiti potporu u njihovim iskrenim traženjima te savjet u dvojbama oko Boga i Crkve. Zanimljivo je da na kraju knjige stoji i biskupova e-mail adresa na koju mu se može javiti svatko tko želi.

Knjiga "Vjerujete li Vi u Boga, gospodine biskupe?" podijeljena je u 8 poglavlja, a pisma krizmanika podijeljena su u 4 tematske cjeline: "Brzo će doći i taj trenutak", "O Bogu i svijetu…", "Što i kako vjerujem" i "Punoljetni - u Crkvi!" U njima se donose mnoge teme o kojima su krizmanici progovorili kroz svoja pisma: zašto idu na krizmu, što im znači Bog, što ih ljuti u Crkvi, što ih raduje, a što tišti u životu, kako vide svoju budućnost, koji su im hobiji, tko im je najvažniji u životu …

Na kraju knjige nalaze se i dva dirljiva poglavlja: iskustvo o dijeljenju krizme u Caritasovu domu za duševno retardiranu djecu koji se zove "Na nebu" te krizmeno pismo nekrštene djevojke Tamare koje svakog čitatelja potiče na promišljanje o vlastitoj vjeri. U posljednjem poglavlju biskup odgovara i na pitanja koja su postavljena njemu osobno: kako se postaje biskup, što on radi cijeli dan i sviđa li mu se njegov "posao".

Velika je vrijednost ove knjige njezina autentičnost i njezinim čitanjem dobiva se realna slika stvarnosti koju mladi proživljavaju. Ona nudi izazov pronalaženja novog jezika teologije i vjere koji će biti razumljiviji i prihvatljiviji mladima.

Jedan "kritični, pobožni krizmanik" u svojem pismu iznosi viđenje Crkve kao staromodne i zastarjele udruge. Suočavajući se s tim i drugim razmišljanjima, ova knjiga pokazuje da Crkva prihvaća mlade i sva njihova pitanje jer zna da bez njih nema budućnosti te kako je zato važno poznavati i čežnje, vizije, a i opravdane kritike mladih.