(IKA) - Svećenik u miru mons. Josip Frkin preminuo je 11. srpnja u zagrebačkoj bolnici „Fran Mihaljević" u 80. godini života i 53. godini svećeništva. Misa zadušnica služit će se u četvrtak 15. srpnja u 16.30 sati u crkvi Sv. Anastazije u Samoboru, a pokop će biti nakon mise na mjesnom groblju.
Mons. Josip Frkin rođen je 22. srpnja 1930. godine u Domaslovcu kraj Samobora, kao prvo od petero djece Ane i Josipa. I Josip Frkin, kao i mnogi svećenici i bogoslovi tada, u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća, proživljavao je svoju kalvariju. Bilo je to vrijeme raznih svjetovnih ponuda, uvjeravanja, razgovora i prijetnji od tadašnjeg režima. Kao i u dječačkim danima tako i kasnije kao bogoslov i svećenik on se uvijek stavljao pod zaštitu Majke Božje. Za svećenika je zaređen na blagdan apostolskih prvaka 1957. godine. „Isuse daj da, kao i Ti, ljubim Crkvu i svega sebe za nju predam da se ona učvršćuje i širi!" bilo je njegovo je svećeničko geslo. Kao i tada na mladoj misi tako i u cijelom svećeničkom životu za njegovim stolom uvijek je bilo mjesta za one zaboravljene. S vrata njegova župnog doma nitko nije otišao praznih ruku. Služio je u pet župa, najduže 26 godina u župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. Prvi dekret je stigao za župu Sv. Marije Okićke, imenovan je župnikom. I kako se sve u njegovom životu vrti oko Marije tamo je stigao na svetkovinu Velike Gospe 1958. godine. Na početku župnikovanja nailazi na prepreke, u Okiću su ga pokušali i ubiti. U tome je kraju već bilo pokušaja atentata na svećenika i njemu su na isti način prijetili. Bila je to prva svećenička kušnja. Prijetnja je ponovno stigla za prvi Uskrs u Okiću. Partija je odlučila likvidirati ga u uskrsnoj noći, no zahvaljujući narodu koji ga je okružio živ je stigao do župne kuće. Župa je bila jako razvučena pa se javila potreba utemeljenja nove župe – sv. Josipa radnika u Klinča Selu. Uz zavjete i molitve uspjelo se osnovati župu te je prva misa slavljena 12. lipnja 1960. na svetkovinu sv. Trojstva u preuređenoj prostoriji kraj štalice. Tu je na badnju večer vlč. Frkin doživio ponovni pokušaj atentata te ponovno iskusio Božju zaštitu u svom životu. Nakon šest godina služenja u jaskanskom kraju 1964. godine premješten je u Glinu, gdje 5 godina upravljao dvjema župama, Glinom i Majom. Potom mu je povjerena župa Bl. Marka Križevčanina u Selskoj u Zagrebu. Zatim je služio u Botincu gdje su vlasti dva dana prije blagoslova crkve zazidale ulaz u crkvu i u svećenički stan. Bilo je to 12. studenoga 1969. godine. U toj župi mons. Frkin bilježi i početke novinarskog i izdavačkog rada s kojim je nastavio i u Velikoj Gorici. U Botincu je pokrenuo prvi župni list Zrno koji je stizao do svake vjerničke obitelji. Kako su stvari dolazile na svoje mjesto, a župa nije bila prevelika Josip Frkin dodatno se angažirao. U apostolatu braka i obitelji pronašao je novo nadahnuće.
Sljedeća župa bila je župa Navještenja BDM u Velikoj Gorici, gdje stiže na blagdan Gospe Žalosne 15. rujna 1981. Ondje ostaje do umirovljenja 2007. Dugogodišnji velikogorički župnik Navještenja BDM, mons. Frkin tada i velikogoričko-odranski dekan, 1. srpnja 2007. proslavio je zlatnu misu - 50 godina svećeničkog djelovanja. Njegovom zauzetošću obnovljena je stara župna crkva Navještenja BDM, župna kuća te izgrađen funkcionalan pastoralni centar Nazaret. Tijekom rata brojne izbjeglice i prognanici u njemu su pronašli svoj dom. Uz brojna hodočašća koja je organizirao, vjernici Turopolja posebno vole zavjetno pješačko hodočašće u Mariju Bistricu. Naime početkom Domovinskog rata mons. Frkin se zavjetovao da će ako Velika Gorica ostane nerazorena svake prve subote u rujnu sa župljanima pješačiti u Mariju Bistricu. Tako sve ove godina rijeke hodočasnike pješače u to marijansko svetište. Pokrenu je i list Navještenje koje je i danas mjesečnik za sve tri velikogoričke župe. Nakon umirovljenje kratko vrijeme bio je supsidijarom župe potom duhovnik u samostanu Kćeri Srca Isusova u Lasinji.