Sada mi se vrti dobro poznata skladba našeg Đibonija OPROSTI. U tom duhu:

Hvala svima koji ste me u ovom periodu nazvali i dali mi snage da nastavim dalje. HVALA. Da nema Vas ja bi i dalje ... i sigurno bi opet postao stanovnik neke od poznatih prijatrijskih bolnica u gradu i moj naum od barem dvije godine bez boravka u ustanovi (a tako sam blizu cilja) bi propao.
Obrisao sam predhodni članak jer mislim da je sramotan i da moram polako od ovog bloga odustat i krenut na Davorove novosti 2, kao nova stranica u mom životu.
Vidim da ima riješenja za sve tako i za nastale probleme. Riješenja uvijek ima samo smo slijepi kada nam je teško. Najbolje je tada ... i sve prevaljivat na druge a ne na sebe.
Mislim da sam krivo postupio prema bratu i njegovoj dragoj.
Brat je opet okusio moje šake, mada je trebao dati riješenje na probleme koji su nastali i sve bi bilo dobro.
Da, znam. Opet griješim ali do sada nisam vidio izlaz, mada mi je sada donekle izlaz vidljiv.
Napravit ću po naputkama svih Vas.
Za sada ništa nejde na sud i na policiju mada sada očekujem od druge strane da ispoštuje dogovore i plati sve što je napravila.
Mislim da bi s time svi bili zadovoljni i sretni
Isto tako pokušat ću se večeras logirat na DT chat i popričat sa svima Vama, dragi moji prijatelji.
Što se tiće Modrava i SKAC-a i njima jedno VELIKO OPROSTITE. Taj tjedan sam vidio kao jedini mogući termin kada bi se mogao maknut iz Zagreba i dobro se odmorit. Sada je i to propalo ali, što je, tu je, i ove ću godine morat bez Vas. Siguran sam da će se nači bolji način da se maknem barem tjedan dana u listopadu kada i službeno odlazim na godišnji odmor. Ako netko ima riješenje neka mi javi. Sve prihvačam.