Dujam
Svetac Mučenik Biskup

Da je taj Dujam bio biskup, svjedoči nam Rimski martirologij, a potvrđuje mozaik lateranski; da je taj mučenik živio u Dioklecijanovo doba, kaže nam nadgrobni natpis Primusa i Chronicon Paschale. A pošto po tradiciji nije bio nego jedan Dujam, taj je morao živjeti koncem III. i početkom IV. vijeka. Po Chronicon Paschale imalo bi se zaključiti da je Dujam mučen god. 299. Ipak nije tako. Poznato je da su progonstva za Dioklecijana počela 303., ali protiv svećenstva istom 304., te se smrt Dujma ima postaviti u ovu godinu. Na to nas uoblašćuje i sama smrt Petra i Marcelina, koji poginuše iste godine kao i naš Dujam; a po drugim izvorima znamo da ovi bijahu mučeni god. 304."

Prema današnjem mišljenju povjesničara, opat Martin, koga je poslije razorenja Salone poslao u Dalmaciju papa Ivan IV. da otkupi kršćansko roblje i skupi kosti solinskih mučenika, prenio je g. 641. dio kostiju sv. Dujma u Rim - s kostima ostalih dalmatinskih i istarskih mučenika - gdje im je isti papa u krstionici uz Lateransku baziliku podigao kapelu s prekrasnim mozaikom, sačuvanim sve do danas. Drugi dio kostiju sv. Dujma prenio je u Split prvi splitski nadbiskup i apostol Hrvata Ivan Ravenjanin te ih pohranio u Dioklecijanov mauzolej, koji je pretvorio u splitsku katedralu.

Sveti Dujam
Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Sveti DujamSveti Dujam (lat. Domnius; Salona, mučen i pogubljen 10. travnja 304.), svetac Rimokatoličke crkve, solinski biskup i mučenik, zaštitnik grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije.

Rođen je u Siriji, obrazovao se na čuvenom učilištu u Antiohiji. Kao ugledni kršćanin u Saloni , glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, postao je svećenik i prvi solinski biskup od 284. do 304. Namjesnik provincije Dalmacije, Marko Aurelije Junije po naredbi cara Dioklecijana, dao je pogubiti Dujma, 10. travnja 304. g., u gradskom amfiteatru, kao i druge mučenike. Dujma su pokopali vojnici izvan gradskih zidina, na sjevernom groblju, koje se danas poznato pod nazivom Manastirine. Naslijedio ga je njegov nećak Primo u biskupskoj službi i kasnije pokopan uz Dujmov grob. Ulomak nadgrobne ploče sv. Dujma, čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu.

Milanskim ediktom 313. g., Crkva dobila je slobodu ispovijedanja vjere, završili su progoni. Kršćani su javno štovali sv. Dujma kao sveca i mučenika. Nad grobom je sagrađena kapelica, kasnije crkva, a u 5. stoljeću velika bazilika, koju su barbari srušili 614. g.

Papa Ivan IV. rođen u Dalmaciji, poslao je opata Martina, da otkupi kršćane koji su postali roblje i da pronađe relikvije solinskih i istarskih mučenika. Bilo je nesigurno, ostaviti relikvije u Dalmaciji, zbog barbarskih pohoda pa su prenešene u Rim, u kapelicu unutar Lateranske bazilike. U njoj je glasoviti mozaik, na kojem je i sv. Dujam. Dio svečevih relikvija, nalazi se i u splitskoj katedrali.

Papa Siksto V. (otac mu je bio Hrvat), dao je naslikati slike sv. Dujma u crkvi sv. Jeronima u Rimu. Svečeve slike postoje i u Sankt Petersburgu i u više mjesta u okolici Splita.

Sv. Dujam, spominje se u popisima svetaca mučenika- martirologijima pa tako i u najnovijem "Martyrologium Romanum" iz 2001.

Julije Bajamonti, skladao je oratorij "Prijenos sv. Dujma" 1770., u prigodi prijenosa relikvija sv. Dujma u novi svečev oltar u splitskoj katedrali.

Lik sv. Dujma, nalazio se na kovanom srebrnom novcu od 1327. do 1357. Hrvoje Vukčić Hrvatinić, kovao je svoj novac s likom sv. Dujma na početku 15. stoljeća.

U Splitu se stoljećima svečano slavi svečev spomendan 7. svibnja (dan grada), kada se održavaju liturgijske svečanosti, kulturne, gospodarske, sportske i zabavne manifestacije.

Zaštitnik je grada Splita i nalazi se na grbu grada.

Godine 2004. slavilo se 1700 godina od njegove mučeničke smrti, ujedno i 17 stoljeća od gradnje Dioklecijanove palače i razvitka grada Splita.

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Dujam"