Ako izuzmem zadnja dva posta i zaronim u arhivu ovog blog dnevnika duboko sve do 2012.godine na ovamo ,čitajući pitam se pa tko je ta žena koja je ispisala sve ove
sada već prašnjave virtualne stranice. Ne prepoznajem se se u riječima,u emocijama,u nevolji ...smiješno mi pomalo sve skupa i pitam se sada iz ove perspektive u kojoj se nalazim kako sam uopće mogla ostaviti takve tragove.No tragovi su tu i svejdoče kako čovjek s vremenom preboli,preraste,odraste i pobudali na razne načine i zbog raznih stvari.
I dok sada ovaj blog čita i piše Neka druga žena a opet ista žena.Samo to., nekako imam potrebu čestitati sebi na životnom update-u.
Evo me,potpuno slobodna od teških rima dok putujem sa zvijezdama ...
I nema pojma od kuda da počnem tu novu priču pa cu da kopiram zadnju pjesmu
Radikalno poboljšanje rutinom
12 PROSINAC 2018
Rutina će pobijediti
umno nastojanje
da se ostvarim
kao što se očekuje
prema planu zadanog mi puta,
rutinski ću izraziti sebe
nekim kreativnim izbačajem
da onako eruptivno
bez razmišljanja
osjetim radikalno poboljšanje
sebe iznutra.
Rutinski ću zatvoriti oči
pred svim umnim pitanjima
i nabaciti blaženi osmijeh
radosnog iščekivanja
da se razotkriju zvijezde
na mom indigo plavom nebu
da raspoznam put
kojim očarano lutam.
Rutinski ću odbaciti
sve sumnje i pretpostavke,
nemogućnosti pretvoriti u izazove.
Postoji raj na Zemlji,pomislim,
negdje u procijepu bivanja
između dvije krajnosti,
dobra i zla,
Tamo putujem ,rutinski,
bez oklijevanja
da odmorim ovo postojanje
da osjetim radikalno poboljšanje
sebe iznutra...
i nabacim par fotki kreativnog izbacivanja sebe iznutra ...
- Rumi
Ako se vratim pisanju bit će to neke sasvim druge priče :)