Sinoć sam sanjala kišobran sa otiskom Klimtovog Poljupca,poluotvoren tako da se mogla razabrati slika,samo tog se sjećam.
Pričala mi je neki dan prijateljica o tom kišobranu ,vidjela ga je u Austriji ali ga nije stigla kupiti.Pričala mi je to dok je u platnenu vrećicu gurala keramičku teglicu koju sam joj poklonila oslikanu decoupage tehnikom s istim motivom.Smijale smo se podudarnostima i slinile na Klimtovu sliku.
Moguće je da sam baš zbog toga sanjala taj poluotvoreni kišobran s poljupcem ili je to bio okidač pa sam jutros kad sam se probudila počela neočekivano kišiti.
Kapajući sobama ,ostavljajući za sobom slane,minijaturne tragove tražila sam sigurno mjesto da se sklonim od vlastitog proloma.Sjetila sam se sna i kišobrana i pomislila kako bi utješno bilo da sam ga ponijela iz sna,sklonila bih se pod njega hineći nepromočivost.
Kako opisati onaj osjećaj kad se pretvoriš u kišu praveći se da ne znaš razlog,da je došlo samo od sebe i da ima katarzičan učinak...kako ubiti onaj osjećaj nemoći u nastojanju da popraviš nešto što se više ne može popraviti...kako privući nešto što se očigledno odbija od tebe...kako se pomiriti s tim da je prolom samo trenutno olakšanje...
Skutrila sam se već poprilično pokisla u svom omiljenom kutku stana koji miriše po zumbulima i tek skuhanoj kavi.Ispijali smo je šutke ,Klimt i ja pod kišom poljubaca koji su vlažili moje oči umjesto usana...
Krajičkom oka u zrcalu sam uhvatila ,na blistavom licu, vlažan pogled žene odjevene u ljepotu žudnje i ranjivosti...na radiju je svirao B.J.Thomas sa svojim raindrops šlagerom ,bilo je sve mokro i kava je bila slana ,a ja sam samo razmišljala kako želim malo zajedničkog vremena i kišobran s poljupcem za manje vedre dane ...
Kišobran
12 travanj 2013komentiraj (12) * ispiši * #
