Nedjelja ujutro,vrlo rano.Uobičajen ritual lijenog ispijanja kave ometen odabirom prikladne odjeće ,make-upa i stava.Vlak kreće za 35 minuta ;požuruje pripreme gurajući u torbu duhan,maramice,labello,malu termosicu s kavom i dvije plastične šalice.Uz kap parfema , s osmijehom na licu uz zveckanje ključeva napušta stan i kreće prema stanici.Iako se prepušta potpuno nepoznatom istraživačkom pohodu ne osjeća strah ni tremu već dopušta da je potpuno obuzme bezbrižnost i vedrina zbog jednog neobičnog susreta.
Susretali su se već neko vrijeme ,možda i oko pola godine no nikada nisu razmijenili ni jednu riječ.S vremenom su počeli razmjenjivati poglede koji su bili sve duži i značajniji,a nekoliko puta sasvim se jasno mogla osjetiti neka vrsta energije koja je blago strujala među njima iako su se uvijek nalazili na pristojnoj udaljenosti,barem dva stola udaljeni jedno od drugog u kvartovskom bircu u kojeg su oboje zalazili i guštali dugačke poslijepodnevne kave.
Nekoliko puta ga je sanjala. U jednom snu jasno ga je pitala kako se zove ,u drugom je pozdravio njenog bivšeg ,a u trećem je bila neka gužva.Pitala se da li je i on nju sanjao.
Kako je bilo nemoguće sakriti oduševljenje na svakom slijedećem susretu polako se obostrano tražila mogućnost uspostavljanja nekog prisnijeg kontakta,razmjene koje rečenice.Bilo je to krajnje nezgodno izvesti u bircu u kojem se sve zna i u kojem bi takav kontakt napravio pravi požar.Ona nije bila spremna za takav korak.On je bio obazriv, nenametljiv i pomalo sramežljiv.
Jedno jutro susreli su se na šetalištu,ona je hrabro i glasno progovorila sa jednim kratkim bok ,a on se hrabro zaustavio i pozvao je na kavu.Kako se nisu mogli dogovoriti gdje je najbolje popiti intimnu kavu sigurnu od znatiželjnih pogleda zajednički su se složili da će je popiti na brzom vlaku za Zagreb,u nedjelju ujutro.
Na stanici nije bila pretjerana gužva,tek nekoliko putnika.Osjetila je malu tremu kad ga je ugledala kako nervozno ispuhuje dim i češka kosu ogledavajući se oko sebe.Ubrzala je korak mašući mu kako bi je primjetio.Uz tiho dobro jutro izmjenili su nasmiješeni pogled i potražili prazan kupe u vlaku.
Sjeli su kraj prozora jedno nasuprot drugome ,koljena su im se nehajno dodirnula zbog čega je ona lagano pocrvenila,a on se nakašljao.Vlak je krenuo kad su napokon izmijenili imena i godine.
Kad se vlak počeo drmusati izvadila je iz torbe malu termosicu i čaše što je kod njega izazvalo iskreno oduševljenje.Dok mu je pružala šalicu i točila mu vrući napitak objašnjavala mu je svoju ljubav prema ispijanju kave.Jedno vrijeme guštali su u tišini dogovorenu kavu i uživali u monotonom klopotanju vlaka.Pružila je svoju ruku tražeći ga da mu pogleda dlan.Nagnuli su se jedno prema drugom dok je ona nježno uhvatila njegovu ruku prelazeći mu prstima po dlanu.Miris njene kose i parfema ubrzao mu je puls. Podignula je pogled sa željom da izgura nekoliko riječi a on ju je bez odlaganja poljubio.Zatvorila je oči i uzvratila poljubac milujući ga po licu.Uživala je u dodiru i poljupcima,uživali su oboje...
Kašljucanje konduktera na vratima kupea trgne ih iz nježnosti.Oboje zajapureni sa smješkom na licu pokažu vozne karte, a kondukter im poželi ugodan dan...
Bljak,bljak,bljak...
Brzi za Zagreb
26 prosinac 2012komentiraj (7) * ispiši * #
