Kakav košmar!
Lavovi
srušena stabla
žeravice ko lubenice
ruže ubrane i mirisne
čokoladni bomboni
kosilica koja reže mekanu zelenu travu
i jedan automobil predviđen za bijeg.
Budim se pogužvana. On je još uvijek doma,u kuhinji pije kavu.Zvone mu dva mobitela istovremeno.Meni bubnja u glavi.Gasi cigaretu i najavljuje da mora krenuti.Ispratim ga do vrata i poželim ugodan dan.Okrećem ključ u bravi pokušavajući se sjetiti jesmo li se poljubili.
Ne sjećam se.Nisam tu...
Sinoć mi Blogdogg ukazao koliko sam odsutna.Zabrinjavajuće...