Priča je da je Bog šest dana stvarao svijet pa se sedmi odmarao dopustivši i nama običnim smrtnicima da imamo jedan neradni dan.Nikada se nisam uklapala u tu shemu. Dok uz jutarnju kavu brojim šnicle po kojima susjeda nemilosrdno udara pripremajući nedjeljni ručak razmišljam hoću li prvo upaliti usisavač ili se primiti ribanja kupaonice.

Biram kupaonicu.Standardno je da prvo uključim perilicu.Njen zvukovi oslobađaju moje misli i prije nego što sam dohvatila Ajax špricu i roza krpicu imala sam temu za poliranje.Među pjenastim mjehurićima koji se cijede po ogledalu krpicom oslobodim prostor u kojem se mogu susresti sa svojim pogledom.Stružem krpicom po staklu i negdje iza zjenice dodirnem taj dobro sakriveni strah koji je na mnoge načine oblikovao moj život.-Bojim se ljudi jebemu,strašno ih se bojim-progovorim u sebi dok šekret oblijevam solnom kiselinom.Vučem to još od djetinjstva,to nepovjerenje i s godinama postaje sve gore. Zid je sve viši ,a na njemu još pet slojeva bodljikave žice,za svaki slučaj ako bi netko postao ustrajan u namjeri da uđe u moj svijet.

Imam nekoliko pravih,iskrenih prijatelja koji žive u nekim drugim gradovima.Oni znaju moju priču no ne susrećemo se često.Dugo godina njegovi prijatelji bili su i moji sve do dana kad nam je policija prevrnula stan i strpala mog dragog u kavez radi promatranja.Nitko od njih nije nazvao da me pita kako sam osim jednog koji je nakon dva dana skupio hrabrosti pitati me trebam li nešto.Sve drugo su tek površna poslovna poznanstva ili dodiri u nekim interesnim područjima.Možda mogu izdvojiti tu jednu ženu koju me naučila kako se ljudi grle i da je iskren zagrljaj nešto najdivnije što ti druga osoba može pokloniti kao dio sebe.Ona pripada nekom sasvim drugom svijetu i otkad ne radimo zajedno susrećemo se samo na dječjim rođendanima.

Razmišljam kako u ovih 13 godina koliko živim u ovom gradu nisam dopustila sebi neko dublje prijateljstvo. Podnevne kave u gradu ispijam sama promatrajući druge ljude kako satima veselo razgovaraju.
Ponekad se samosažaljivo osvrnem na usamljenost koja me nagriza objašnjavajući sebi da bi obaveza neke konstante u odnosu remetila moj ustaljeni tok.Pokušala sam se prisiliti na prijateljstvo s tom mlađahnom,dragom susjedom koja voli mlatit po rakiji i brbljat satima.Znale smo se dobro zabaviti i nakon dvije ,tri čašice zapjevat Sao rome ,onako iz srca.No mene sve drži tako kratko i izgubile smo nit poveznicu i smisao da nastavimo s druženjem.

Iznenadila sam samu sebe kada sam jučer prihvatila poziv na večeru jedne ekipe koja djeluje kroz udrugu koju simpatiziram. Zapravo sam dio te udruge jer plaćam članarinu. Zvali su me puno puta no jučer sam prvi puta prihvatila.Večera u restoranu uz živu muziku nije nešto što bih izabrala u normalnim okolnostima kao najbolji oblik zabave za sebe.No željela sam subotu provesti vani,među ljudima.

Nervozu koju sam osjećala prikrila sam odjećom u kojoj sam bila sigurna.Nisam namazala usne ,željela sam izgledati opušteno i prirodno.Večera je bila ukusna ,a crni Tomislav ulijevao mi je hrabrost da se uključim u razgovore koji su se vodili za stolom.Već sam u toku večere počela razmišljati kako ću nakon deserta pobjeći doma.No tada je počela svirka , a ja sam se nespremna našla na podiju kako cupkam uz oldies-goldies hitove.Onda je stigao taj poziv za ples u dvoje.Nakon što sam mu dobro izgazila prste pokušavajući preuzeti vodstvo složili smo se da je ples u dvoje je neka vrsta iskazivanja povjerenja prema partneru.

-Oprosti ,nisam ovo dugo radila,mislim,plesala u dvoje-sramežljivo sam priznala dopuštajući si da budem prirodna i iskrena.Mislim da sam izbrbljala još tonu gluposti prije nego sam si dopustila da me povede sa sobom u plesnu čaroliju kojoj sam se napokon prepustila.Plesali smo svi sa svima,a moje srce je veselo poskakivalo od nekog osjećaja slobode i rasterećenja.Bilo je oko dva ujutro kad sam krenula kući.Jedini razlog mog odlaska bio je umor ,slatki umor prepun radosti i želja da se dobro naspavam.

Zastanem ponovno pred ogledalom udišući miris svježe opranog rublja.Osjećam se moćno.U očima svjetlucka neka sjajna, tajanstvena iskra ,na megdanu krvari jedan polomljeni strah.