FlowerPower
četvrtak, 13.04.2023.
ne znam više koje naslove bi stavljala na svoje priče.
juhuuu, dobro veče, svako veče, dobri ljudi.
lol.
zanemarite, preskočite.
slušala sam sad muziku, pa sam ostala u visokoj vibraciji i dobroj energiji, hehe.
a i napravila sam si razmještaj u svojoj malenoj, skromnoj sobici, pa sam i zbog toga vesela.
a i sutra idem s curama u Katran na densanje, pa sam i zbog toga vesela.
a i plaća bu sutra, pa sam i zbog toga vesela.
a i.... puno još svega zbog čega sam eto, tak, malo vesela :D
niš tak posebno se nije desilo, jednostavno sam... vesela ovog trena.
jučer je bila točno godina dana od kad sam se zaposlila u hotelu.
isusek isusek, jedna cijela godina je prošla.
bil je to jedan zanimljiv put.
u animaciji svega i svačega. igranja, plesanja, pjevanja, skakanja, vikanja, crtanja, puhanja balona, čuvanja djece, slaganja, neslaganja, umora, odmora,.... svega.
na recepciji... uh, na recepciji malo jači izazovi :D
gooooomilaaaa podatakaaaaaaa, sitnica, klikova, pamćenja, reagiranja, nereagiranja, umoraaaa, bolovaaaa, strahova, stresova, plakanja, ali onda i smijeha napokon, opuštenosti, tringltaaaaa hahaha, ljubaznosti, topline, slatkoće, štrecanja ( u leđima, a i u trbuhu od leptirića hehe ), i svaštaaa neštaaa.
i did it! i made it!
ali još puno puno toga moram naučiti.
no, spremna sam :) hoću.
dobila sam ugovor na godinu dana i bila sam tak happy!!
jer tu i tam zajebem neke, pa dobijem špotancije :D pa se odmah splašim kaj bu sad... i kad mi je rekla da dobivam na godinu dana, ajmee... wooohooo!!
imam planove sad!
hoću prodati svoj auto i kupiti si novi.
ne rezoniram s ovim više, treba mi neki jači i bolji :B
uhhh, hoću mazdu 3!! ufff, daj mi svemire, pliz! želim želim želim!
a želim i kućicu *.* i našla sam si jednu! jooooj, preslatka je! drvena, na brijegu, u tišini, s predivnim pogledom na prirodu, ajme ajme ajme.
dobit ću je! hoću, i can feel it!
moja je <3
imam neki hanč da je ovo moja godina. ma čak i ak ne dobijem kuću, nekak osjećam da budem skroz u miru sa samom sobom. dobro se osjećala u svojoj koži.
mislim, već i jesam, ali ne mislim da mi neke može to poljuljati.
i znate kaj? nemam ograničenja nikakva! u vezi ničega!
vjerujem da je sve moguće. apsolutno vjerujem da je ama baš sve moguće, eeej!
ne postoji više nemoguće kod mene.
zake bi postojalo? zake ja neke nebi dobila, neke zaslužila, neke našla, ma bilo kaj? nema razloga.
jer SVE-JE-MOGUĆE!
:))
ajme, kakav dobar osjećaj, ufff...
idemo.. idemo dalje, idemo naprijed. nema iza, ne postoji... samo ovo sad i ovaj osjećaj.
and it feels so damn fine!
o jebemte živote, jesi kaotičan :D ali sva sreća pa te ja takvog baš i volim! *.*
sačuvaj me bože kontrole, urednosti, špage, normi, pravila,... brrrr, grozim se toga.
ma to je isto možda neka trauma haha.
oh well.... idemo dalje.
can't wait to see what will happen next :)
drear Universe, feel free to amaze me.
thank you.
Kaja over&out.
#trusttheprocess #trustthetiming #believeyoudeserveit #everythingispossible #believe
nedjelja, 12.03.2023.
Oku lijepo!!
ma ja sam jedan sick fuck.
upravo sam objavila sliku na svojem insta profilu, i kad kliknem na svoj profil, on je meni tooolkooo lijep, da ono.... !!! <3
evo fotkice da svi videeee:
mislim, who cares, whatever.
aliii joooj <3
lijepooo jee :))
it makes me happy :)))
ćao pusa bok
Kaja over&out.
#littlethings #keepsmiling #behappy
petak, 03.03.2023.
Let's have some fun!
odlučila sam nas malo zabaviti i napisati nekolicinu fun facta o sebi :D
pa hajmo!
1. uvijek prvo obuvam lijevu tenisicu/cipelu. ak sluuuučajno krenem na desnu, ispravim se i obujem prvo lijevu. isto i s trapericama, prvo lijeva nogavica.
2. alarm namještam na random minute tipa 8:28, 7:21, 6:36. nemrem staviti na "okruglo".
3. ne vežem se u autu nikad, jer iz nekih glupih, frajerskih razloga mi se neda, a ko izgovor uvijek govorim da ak se kaj desi, nebi se mogla brzo otkopčati i izaći iz auta.
4. ak ne pojedem sendvič za doručak, cijeli dan mi je upropašten, pa kad dođem doma navečer, moram si odrezati šnitu salame da pojedem.
5. uvijek krećem jesti šnitu kruha s one donje strane kruha. ak mi je šnita okrenuta na gornju koricu, obavezno ju rotiram da zagrizem prvo onu donju, pa završim s finijim dijelom kruha.
6. burek jedem ko debil. trgam koru odozgora, pa pojedem sir da mi na kraju ostane samo fino tijesto. donje kore čak bacim u većini slučaja.
7. dok ležim, nemrem biti mirna s nogama ni dvije minute. i u većini slu ajeva trpam deku između prstiju.
8. imam tikove s očima dok gledam televiziju, ali samo dok sam sama sa sobom. kad je neko s menom, nema ih. ( osim moožda kad se full udubim, pa zaboravim da sam s nekim )
9. kroasane i domaće kiflice jedem na način da ih počnem guliti od onog zadnje zamotanog dijela tijesta na sredini, pa ih tak odrolam zapravo.
10. imam problem s ulaskom u javne prostorije, pa kad sam s nekim, idem prva da otvorim vrata, pa onda pustim tu osobu da uđe prva.
11. mobitel mi je uvijek u lijevom džepu, i samo on tam može biti, sve ostalo ide u desni.
12. svoj insta profil gledam minimalno 8 puta dnevno, a storije isto tak vrtim nekolko puta na dan. s fejsom isto.
13. imam problem s notifikacijama. smetaju mi na ekranu i moram odmah odgovoriti na poruke. čak kad ih samo maknem, počistim, znam da nije to to i da su i dalje tu.
14. brišem odmah sve poruke, osim od mojih cura s kojima se čujem svakodnevno.
mailove također, imam svega 5 maila možda.
15. obožavam voziti i mislim da sam odličan vozač. vozim bez ruku, mašem okolo dok pjevam i plešem, a i snimim se tu i tam
16. kolko god volim voziti, tolko sam jako jako nervozan vozač kad je ispred mene osoba koja se boji ceste i sebe same. ak me neko hoće upoznati u najgorem izdanju, nek se ide voziti s menom za vrijeme rush hour-a.
17. smeta mi na poslu kad nema moje penkale i teško mi je pisati s bilo kojom drugom.
18. uvijek brojim stepenice po kojima hodam.
19. volim kad pogledam na vrijeme, a ono 21:11 sati :)
20. volim se ludo obući, a ne volim privlačiti pažnju.
21. broj 21 mi je najljepši broj.
22. duuugo godina mi je trebalo da prihvatim svoje ime, sad ga obožavam.
23. znam spavati po 12 sati u komadu. često. it's a problem, i know.
24. obožavam mliječne proizvode ( osim mlijeka ), a ne probavljam ih.
25. jedem samo zelenu cekinovu posebnu salamu. tu i tam si možda kupim tirolsku ili bečku.
26. kad sam nervozna, grizem kožicu oko noktiju. na RUKAMA.
27. pišem s lijevom rukom, a loptu pucam s desnom.
oke, mislim da sam s ovim završila :D ak se sjetim još čega, dođem nadopisati :P
Kaja over&out.
#funfacts #thisisme #gottaloveme
utorak, 28.02.2023.
da se bacim u pokeraše?
evo me.
bok.
niš posebno i prepametno nemam za reći, došla sam tak malo tipkati. volim tipkati, a imam par gluposti koje mi se vrte po glavi, pa kad to dvoje spojiš dobiješ post od sto hiljada riječi :D
a možda i koja pametna ipak izađe ;)
ne znam ko čita moj blog osim Maje i Mateje, možda i Vikice tu i tam, al ono... nedavno sam napisala da odustajem od ljubavi, jel.
hahahah
ma kakva glupost, nemrem ja odustati od ljubavi, kad sam ljubav sama po sebi ( onaj slatki smajlić sa srčekima oko sebe ).
kad nosiš ljubav u sebi, kad širiš ljubav oko sebe, nemreš joj pobjeći.
i to je jako lijepo :)
uglavnom, ide priča.
iako i dalje mislim na onog čovjeka, sjetim ga se tu i tam i naših trenutaka, ali puno lakše i s puno manjim intenzitetom osjećaja. nekad mi je to tužno, ali s druge strane mi je jako drago jer skidam taj teret sa sebe uspješno.
kolko god se jako mogu vezati za nekoga, my detachment game is very strong too.
i hvala nebesima na tome, jer da nije,..........
imam otvoren profil na fejsu, na onom nekom fejs dejtingu.
aplikacija je preloša, želudac mi se okreće na poruke od tipova koji ne da nisu moj tip, nego honey, moja baba nebi bila zadovoljna s tobom, a kamoli ja! đizs.
ali, nađe se tu i tam pokoji zanimljiv lik, pa malo propričamo, dan dva, pa nestanemo.
to je sad tak normalno, samo da znate.
( annoying )
i ajde, nađe se neki dečko, 39 godina, miran, smiren, drag, dobar, živi u drvenoj kućici, ima dve mačke, pristojan, bistar,...
i dečko odluči doći do mene da se bolje upoznamo.
da napomenem, dečko je iz Slovenije.
znači, nije mu bil nikakav problem voziti dva sata do mene, da pričamo i upoznamo se.
odmah da naglasim, nikakvih, ali nikakvih what so ever, tema ni insinuacija, indikacija i ostalih velikih riječi, nije bilo za nekakve seksove i slične bedastoće.
ali bože moj, da se desila svemirska kemija, nebi odgovarala za svoje posljedice. iako, čisto sumnjam da bih dozvolila takve nekakve radnje u toj fazi.
e tako.. idemo dalje.
dečko mi donese kruh. domaći kruh koji je spekel samo za mene.
značiii, kako lijepo!
ali...
a-FUCKING-li
ja ne znam kaj s menom ne štima.
mislim, znam.
nije mi se dopal fizički :(
vidla sam ja sliku, dvije, ali nemreš tu previše skužiti.
uživo je uživo.
i nisam mogla. nisam imala potrebu.
biti mu blizu, gledati ga stalno u oči, dozvoliti da me takne,.... i tu sam znala.
nope. nije to to. neću. ne želim. ne mogu.
i to je okej.
bože moj, to je skroz okej.
to znači da on nije taj za mene, a niti ja za njega. to znači da tam negdi postoji neka cura za njega koja čeka da im se putevi sretnu.
pital me lijepo hoćemo li se vidjeti još, ja sam se lijepo ispričala i rekla da nećemo.
rastali se u dobrim odnosima, lajkamo si storije sad, i uskoro se bumo maknuli s instagrama :D
došla sam do zaključka:
ja se samo sviđam onima 50+ i onima milima, dražesnima, dobricama, bubicama, micicama, kamilicama.
joj meni... bože, pomozi.
mislim, lijepo je to. lijepo je znati da privlačiš dobre duše.
za ove 50+ ne znam točno kaj bi rekla. oni vide moju iskrenu ljepotu, izvana i iznutra, i to mi isto imponira na jedan način. jer znam da su svoji ljudi, kompletni ljudi, imaju nekakva iskustva i znaju kaj je dobra i lijepa žena.
da se razumijemo, pričam o mudrim starijim sitizenima, ne onim nekim napaljenim, ljigavim, middle-aged tipovima, oke?
oke.
e, i došavši do tog zaključka, odlučila sam neke probati.
zapratila sam na instagram par debildera, čisto da vidim kaj mogu i u kojem smjeru bi to moglo ići.
odprilike su mojih godina, znamo se ovak iz viđenja, ili iz nekih davnih dana, nebitno.
al ono, moji vršnjaci, u svijetu instragrama, trendova i sličnih pizdarija.
jedan se odmah ulovil na udicu.
evo poruke.
i tipkamo mi tak, tipkamo, smijemo se, zajebavamo se, ide to sve okej.
zake ni nebi.
čak odmah prvi dan smo skoro govorili dejt, al ja sam išla u noćnu, pa fala bogu nisam mogla.
tipkali mi do dugo u noć, zeka peka, zbilja kul razgovor i na prvu misliš da je klik fakat tu.
velim, ja sebi: ma nemoguće.
kaj zbilja ovo napokon može biti normalna konekcija između jednog takvog, sebi jako važnog, nabildanog, frajerskog lika i mene, ovakve neobične, drugačije, ali opet potpuno uklopljive i normalne cure?
hmmm, skeptična sam, al ajde.. otvorena sam za sve.
i dođe drugi dan, on već kod mene na dvorištu.
imal je vremena da dođe na kojih pol sata prije posla.
oke, kul, može. nemam problem s tim, dođi, vidi me u trenirci, bez šminke, popijemo sok, nema frke.
dolazi on sav važan, ja si mislim: a božeee, Kajaaa, zake?? :D
ali reko, čekaj, daj mu šansu. daj SEBI šansu.
e da sam se slušala odmah.......
lik je inače okej. zbilja.
bistar, razumije, KAD HOĆE!, sviđa mi se kak razmišja o nekim stvarima,..
ali...
a-FUCKING-li
kaj sam mogla očekivati od jednog takvog majmuna?
EGO
uffff, jebemti mater. kak grda stvar.
čak vjerujem da bi bil drugačiji da nisam ja u pitanju. ali moja energija i njegova energija... ne.
jednostavno ne.
privlačnost je bila, jebena seksualna privlačnost je bila prisutna.
ali, samo to.
nažalost, nisam uspjela biti JA pred njim.
bila sam neke skroz glupo. jadno. mlako. mlohavo.
to mi je napravil.
kad god sam htela iskreno reći kaj mislim i kakav imam stav o nečem, nisam mogla izustiti svoju istinu.
jer bi me sposral.
jer bi me poklopil.
jer mi nebi dozvolil biti ja.
pa nisam ni uspjela.
šteta.
kolko god sam mu htela pokazati sebe, otvoriti mu se, nisam mogla.
jer on nebi shvatil.
maaa, možda i bi. ma vjerojatno bi, ali nije mu bilo bitno.
druga stvar mu je bila prioritetnija.
tak da evo, još jedan zaključak:
nemrem s ovima 50+, nemrem s onim kamilicama, a nemrem ni s ovim kvazi grubijanima.
pa dobro, s kim onda mogu??
kaj to ima u meni da privlačim takve kakve privlačim? kak se to mijenja?
jel to sad ona fora da privlačim ono kaj mislim da zaslužujem?
pa oke, da :D zaslužujem dobrog, mudrog, zabavnog čovjeka.
i kaj onda? di je? koji je taj?
nemam pojma.
možda da se okrenem kartanju. tam je bar lova! kad već u ljubavi nemam sreće :D
ne brinem ja za sebe :) fakat ne.
vjerujem da mi bu došlo to kaj treba, zbilja.
samo kaj je uvijek tu negdi okolo neko, a nikad ON.
pa onda imam za pisati na ovu temu.
a i o poslu.
naaapokon je lakše! naaaapokon se dobro osjećam, puno se smijem, opuštenija sam, primam i odjavljujem goste s puno pozitivne energije i to mi je TOP! mrzim tu riječ, preglupa mi je hahaha
i volim ove lude smjene, i random slobodne dane.
evo, jučer sam bila slobodna, danas idem u noćnu, ali sam opet cijeli dan doma, a danas pogotovo mi to fulllllll pašeeee jer sam u ženskim danima, i ono, mogu biti u krevetu, grijati se pod dekicom, mačak spava s menom cijelo vrijeme i super je osjećaj :)
#zahvalna
eto ljudi moji, suma sumarum mojeg života hehehe
idem dalje, biti u toplom krevetiću, gledati serijice, uživati u svojem miru i biti sretna i zadovoljna <3
volim.
Kaja over&out.
#killtheego #bacigausmece #bethelove #befree #beyou
četvrtak, 26.01.2023.
Ljudiii, ja sam u filmu!
čujte i počujte!
drugovi i drugarice, upravo sam se vratila sa snimanja jednog hrvatskog filma za kojeg ne smijem još otkrivati detalje.
samo ću otkriti sve svoje emocije koje osjećam :D
dakle, sve je krenulo ovako:
radim ja noćnu smjenu, znam da se neki tam glumci čekiraju u glamping, i da ih još par dolazi koje moram prijaviti.
no, niko od njih nije došel.
došli su dvoje ljudi, jedan scenograf i jedna žena za koju ne znam točno na kojoj je poziciji.
pozdravim ja njih fino, oni su bili super volje, zabavni i prijateljski nastrojeni.
eeee, super, baš takve trebam i volim!
prijavim ja njih uredno, oni se neke zajebavaju, i ja pljunem pitanje:
trebate vi možda kakve statiste? ja bi zbilja jako jako voljela glumiti!
veli gospon: paaa, možda bi čak i mogla.
meni okice najveće na svijetu, cakliju se ko biseri!
i oke, odlaze oni, niš konkretno nismo dogovorili, reko... možda je to tak samo rekel, baš me budu zvali da zbilja glumim.
drugi dan me nema na poslu, odmaram, slobodna sam.
treći dan dolazim na smjenu, dolazi i gospodin u neko doba s pitanjem:
kaj, ti bi onda glumila?
ja velim: pa daaa!
oke, sve mu je jasno, valjda bu neke sredil.
četvrti dan ja dolazim na smjenu, radim, radim, ogladnim i idem na gablec.
evo njega i kolege dole na ručku, dolazim ja do njih.
popričamo tak malo, veli on:
pitali su me kakvu kosu imaš, kratku ili dugu?
ja pokazujem, odgovaram i mislim si: jebemtiii, de reci više da ideemmmmm! kaj se čeka??
uzme on napokon moj broj mobitela.
vratim se gore, nastavljam dalje s radom.
pet minuta do kraja smjene mi je zvonil mobitel, ja nisam vidla.
pogledam ja kad sam se spremala doma, viknem i velim:
ajmee, zvali su me, zvali su me!
brzo zovem natrag, s druge strane cura koja mi govori kak je gospon rekel da bi ja bila idealna za koju ulogu, nek pošaljem par selfija i sliku cijele sebe.
ja ju pitam jel to skrivena kamera :D :D
reko, završava mi smjena, mogu poslati kad dođem doma?
možeš.
značiiii, da ste vi mene čuli i vidli dok sam se ja vozila doma! :D
ja sam se smijala od uha do uha! ja sam VRIŠTALA iz petnih žila, ja sam.... ja.... ja sam bila presretna!!
ono, govorila sam si pa jel mogućeee? jel jebeno moguće da mi se NAPOKON dešava neke o čemu sanjam?? neke kaj si tooolko želim? jel mogućeeeee, svemire? da mi se ostvaruje jedna od najvećih, ako ne i najveća želja u mojem životu? da stanem pred kamere i da vidim dal si mogu potvrditi svoje mišljenje da bi u tome mogla biti dobra.
ajme ajme ajme ajme!
dođem doma, pošaljem slikice, jedan video i čekam odgovor.
e sad, sranje.
poslala sam video u kratkim rukavima, i vidle su mi se sve tetovaže na rukama.
pita me cura jel mogu poslati sve koje imam da vide kolko imaju posla s prekrivanjem.
jebemti, zaboravila sam skroz na to :/
poslikam, napišem da imam još, al ne znam u kakvoj odjeći bi mogla biti.
veli mi ona da o tetovaža ovisi moja uloga.
kvragu!
pitala me još za slobodne dane, ja joj pošaljem raspored i to je bilo to.
gotovo.
niš.
seen.
ha dobro, izgleda da niš :(
moj život ostaje takav kakav je :(
dolazim drugi dan na posel, u noćnu opet, dočeka me kolega koji mi veli da sutra ide na snimanje.
OMG!
znači lik kojeg nemre više boliti ona stvar za faking snimanja i glumu i svu tu bedastoću - njegove riječi :D
bila sam šokirana, evo.
mislim, full uzbuđena zbog njega, ono, vesela, ono- ajmeee, zakon! kak zakon!
veli mi on da nije tolko uzbuđen ko ja hahaha
a ja velim: nek je bar neko od nas uspjel xD evo...
ode on doma, a ja tak još malo u šoku i vjeverici...
drugi dan ja doma, odmaram, slobodna.
treći dan sam na smjeni, dolazi gospodin.
nisam mu ni dobar dan rekla, nego sam odmah počela: ja ne znam kaj bi vam uopće rekla.. evo ne znam... :P
i tak se mi zezamo, malo popričamo i ajde bok.
četvrti dan me neko zove.
Lukica.
bok, bok, može par selfija, cijelog tijela bla bla... reko, može može, šaljem!
poslala iste slike, plus dodala još dve, tri. dovoljno.
inače ne volim svoje slike iz profila, ne sviđa mi se moj nos, ali za ovo mi uopće nije bil problem poslati slike sebe iz svih kuteva, sa svim manama i nesavršenostima.
nekak mi uopće nije bilo bitno ispasti lijepa, savršena, već sam baš nekak očekivala da budu te moje mane bile dobra stvar za njih.
baš sam htela, ono, poslati svoje raw slike, biti unikatna i ne uklapati se u nikakve kalupe.
imam ovo, imam ono, ak vam treba super, ak ne... eh jebiga onda.
da, baš sam htela pokazati true sebe i nadati se da bude to prihvaćeno i viđeno ko jedna lijepa stvar. ( nisam ja stvar, al no, kužite me :D )
zove me opet Luka, veli da dođem na probu u nedjelju.
đizs!
idem! ja idem!
došla sam gore prva hahaha.
odmah sam se počela zajebavati, govoriti da sam zvijezda, bila sam skroz uzbuđena i super raspoložena! :D
lijepo su me prihvatili, svi su tolko super kul i ljubazni, ekipa za 10!
dolazi režiserka, pada dogovor da budem ja glumila šminkericu, vizažistkinju.
op op, reko najs! može!
probali smo tak malo neke odglumiti, pjevati, recitirati i otišli doma.
bilo je prefora! <3
drugi dan sam trebala doći na fitting i ekšli na snimanje.
uh uh!
dolazim ja fino, dobar dan dobar dan, a oni mene pitaju ko sam i kaj bi trebala biti.
paa, šminkerica?
nene, već imamo dvije.
isuseeeee, shit! pa kaj sad? jesam bezveze došla?me budu poslali doma? nema više uloge za mene?
ajme, ne :(
čekam, čekam, i evo mi napokon odgovora!
bit ćeš glumica!
ma da sam birala, nebi bolje izabrala! :D
jaoooo, skinem se ja, obučem ogrtač i sjedam za make up stol.
vau.
češljaju me, prčkaju mi po kosi, mmmmm, stavljaju viklere, pa puder, tuš, ruž, cijeli pakung.
osjećam se predivno! osjećam se super, osjećam se... osjećam se ko doma!
ne smatram se nekom ljepoticom, zbilja ne.
oke, jesam si lijepa ( par dana u mjesecu :D ), ali nisam standardna ljepotica. nemam tu neku popularnu ljepotu, i to mi se sve više i više sviđa.
dok su mi radili frizuru i dok su me šnimkali, žena mi je par puta rekla kolko sam lijepa.
naravno, ja ko ja, odmah izgovaram svoje nedostatke, ona me prekida i veli nek ne bulaznim bezveze.
sredi ona mene do kraja i veli:
kakva diva!
dolazi još jedna gospođa, gleda me, šuti i onda veli: da, i gle te okice.
danas me šminkala druga cura i veli mi isto: kako si lijepa.
ja joj odgovaram: da, sad ovakva našminkana :D
ne, tvoje crte lica, baš si lijepa.
od onog divnog gospodina sam dobila takve lijepe riječi, u vezi mojeg izgleda, ali više mi je značilo kad mi je napisal da sam vrlo inspirativna.
značiii, ko to tak vidi? skoro niko. samo rijetki. ali ti rijetki su mi skroz dovoljni :)
jednostavno, to izlazi na vidjelo tek u određenim okolnostima, situacijama i s određenim ljudima. na nekom terenu koji nije tipičan, običan i po nekim pravilima i normama.
meni opet neugodno, ali.... da.
imam to neke.
usudim se to reći.
ne govorim sad više o fizičkom izgledu. govorim generalno. ono kaj imam u sebi.
ali to zbilja, ovaj fejk svijet ne vidi.
no, na ovom setu, to je ipak bilo vidljivo.
i ja vam sad ozbiljno velim, ja sam se tam osjećala skroz svoja i ko doma.
viđena, prihvaćena, uklopljena.
ko da mi je tam mjesto.
naravno, veeeeeliki sam amater, mala dozica treme je bila, ali ipak sam bila spremna dati sve od sebe!
kaj danas i jesam! bože moj, kako sam se dobro osjećala! <3
oke, čekaj, vratimo se na ponedjeljak.
došli smo na set, spremni, sređeni i krenuli s probama.
nismo neke previše morali raditi, samo sjediti u kino dvorani, šutiti, slušati i pljeskati.
stavili su me u prvi red.
isusek isusek... u prvom sam redu, kamera mi pred nosom.
božeeeeee! :D
snima me iz mojeg lošijeg profila, ali jebe mi seeeeee! taj profil baš trebaju, taj profil im baš paše i odgovara.
nije dovoljno, ni najbitnije biti savršena figura. bitno je biti lik, biti autentičan, biti osoba koja ima karakter, čije lice priča priču, pogled, osmijeh u kutku usana,...
radili smo više tejkova, i opet, i opet i opet,.. ja sam si odabrala neki pokret da radim svaki put kad se jedna glumica malo podigne sa stolice.
ne znam kaj su drugi radili, ali meni je bilo skroz logično da se malo zaokrenem prema njoj kad se počne dizati.
nismo dobili nikakve upute, sve je bilo na nama.
znači, ak se ona diže, neka kretnja se događa lijevo od mene, nisam htela samo dalje buljiti napred i pljeskati, već sam kakti išla pogledati taj neki muving kraj sebe koji vidim krajičkom oka.
i s tim sam si bila tak ponosna :D hahahaha
onaj gospodin s početka priče je svima razglasil kak sam ja s recepcije, pa tak i jednom od glavnih glumaca.
sjedim ja tak u tom prvom redu, glavni glumac ispred svih nas, a ovaj s prstom pokazuje na mene hahaha i gledaju me obojica.
dolazi glumac do mene, daje mi ruku, pita kak sam :D
kasnije se opet spremamo snimiti scenu, on u jednom trenu vikne moje ime hahahaha.
kakva sam zvijeeezdaaaaa!
hahaahah, pliz, nemojte me još spuštati na zemlju, pustite mi ovoooooo :D :D :D
idemo dalje.
drugi dan nije bilo snimanja, ja nebi ni mogla.
treći dan je opet bilo, mogla bi prije podne, ali nisu me trebali.
bilo je rečeno da me trebaju u četvrtak, a ja baš u četvrtak ( danas ) imala day off *.*
jebeno! hvala, svemire.
šalje Luka poruke u grupu ko može, ja pišem- mogu ja.
on napiše da nažalost, neće me trebati.
isuseeee, ajmeee, nemoj mi to govoriti, pliz :(
jooj, na rubu suza sam bila.
baš ono... žalosna.
aliii, nakon kojih sat vremena šalje da ipak dođemmmmm *.*
YES!!
dolazim ja danas ujutro u pol sedam. drugi su već u 4 kretali s velesajma, đizs.
oke, dođem, ulazim u garderobu i sjedam u make up chair.
opet sam lepa.
obučem se i čekam.
oke, evo nas, idemo gore, snimanjeeeee!
e, danas smo već malo više glumili hihi.
bilo je ooodličnooooo!!!! jojojojojojojojojoj!
love it!
napokon neka gluma, emocije, ekspresije lica, pokreti, skakanje, hodanje,... ludilo!
uhhhh, jojojojojoj!
u jednom trenu mi je ekšli glumac dal ruku: bravo, super!
*.*
i ja sam znala da je super! fakat sam bila jako zadovoljna emocijom koju sam odglumila.
emocija straha.
e, točno sam osjetila na licu, a i u cijelom tijelu kak sam ju dobro iznesla! jebemtiiiii....
reko daj još, daj još!!
hoću se istestirati, da vidim kolko mogu, kolko mi ide, kolko sam dobra!
ili nisam...
joj.. to bi zbilja bilo ostvarenje mojih snova.
da živim život glumice.
ne, ne one neke razmažene, umišljenje glumice.
već sam taj život na setu, u pokretu, u ulogama, drami, komediji, osjećaju uspjeha, uveseljavanja ljudi, trudu, smijehu, suzama,... nije lako nimalo. vjerujem da nije.
ali isto tak vjerujem da vrijedi. meni barem.
meni bi jako vrijedilo da provedem takav jedan život.
a ne ovak.. u ovozemaljskim poslovima.... ahhhh.... dreams, dreams.
uglavnom, jesam se raspisala, ha?
evo, gotova sam.
možda sam neke i zaboravila napisati, bilo je stvarno preprepreviše dojmova, od dobrih osjećaja, lijepih riječi, čestitka od režiserke, svašta, svašta...
jedno nezaboravno iskustvo.
i heeeej, pa aloooo, ja budem u filmu! u prvom redu, krupnom planu, moja faca na ekranu :D
LUDILO!
jebemti, kad ja umrem, taj film bude ostal... <3
vau... mama, I did it!
hvala! zahvalna do neba i natrag, pa do svemira and beyond.
hvala...
mislim da me više ne budu zvali, još par dana snimaju tu, pa onda idu dalje.
a ja baš nemrem birati svoje slobodne dane :(
nema veze. presretna sam s ovim iskustvom, zbilja jesam.
fakat niš tak značajno, ali meni.... meni sve!
ajde, ljudi...
ćao.
hvala na čitanju.
čujemo se.
Kaja over&out.
#actress #actresslife #happygirl #thankyoulife #thankyouuniverse
utorak, 10.01.2023.
my emotions are eating me alive
...
ja sam jedna glupa osoba.
strašno sam glupa osoba.
svjesno se utapam u svojim emocijama, jedva dišem od siline osjećaja kojih imam u sebi, i ne puštam.
nemrem pustiti, NEĆU pustiti!
zake?? zake jebeno ne puštam, u pičku materinu?!
čekaj, čekaj, sad upravo mi je sinula ideja... attachment? is that what this is??
ono kaj trubim svima, a i sami sebi cijelo vrijeme kak je najbitnije ne vezati se tolko?
kaj sam zbilja tolko blesava??
pa nemrem vjerovati....
onaj čovjek kojeg volim ( valjda, jer više ne vjerujem sebi i svojem srcu i emocijama i više ne znam kaj je realno, a kaj nije ), kojeg nemrem imati, koji nikad nemre biti moj,... taj čovjek, zbog njega sve ovo.
ne čujemo se, ne pričamo više, hladimo se, zaboravljamo se.
jer to je jedina opcija koju imamo.
i išlo je to sve okej, ali neku noć sam ga sanjala.
sanjam ga, probudim se, sjetim se, zaspim i ponovo ga sanjam, nastavljam san.
predivan san.
obožavam svoje snove <3
budim se, i nemrem. nemrem doći sebi, nemrem se vratiti u realnost.
mislim na njega cijeli dan. svaki sat, svakih pol sata s pauzama od 5 min kad potpuno zaboravim da postoji.
jučer mu pošaljem jedan tekst.
kad sam razmišljala koji bude njegov odgovor, znala sam već kaj bude moj:
"neću se dopisivati."
htela sam mu samo dati do znanja kak se osjećam s tim tekstom koji sam poslala.
i onda od njega dobijem samo lajk.
ajmeeeee, kakav udarac!
udarac na ego, da, veliki. a onda i na srce i dušu.
točno čujem taj zvuk pucanja... boli jako u pičku materinu!!
( hm, moram priznati da sad, dok ovo pišem, sam dosta hladne glave. tijelo mi se ohladilo i nekak sam,... odlučna. čvrsta? ono, ko da sam odlučila zauzeti se za sebe. ne dati na sebe.
to je okej, to je dobro. -ali svejedno budem napisala kak sam se osjećala prije 10ak minuta )
suze su padale ko da im je zadnje, jedna za drugom, lice mokro, kosa namočena, jastuk pun mokrih mrlja.
dignem se i izgovaram na glas:
molim te, izađi. odi van, odi vaaan više, ne mogu ovo više, molim te bože, nek izađe van.
jako sam glupa osoba.
jako volim biti u tim živim, krvavim, bolnim, snažnim, soul ripping emocijama. ubijaju me, ali nemrem ih pustiti.
volim vjerovati u taj svijet magije, taj svijet bajke u kojem je ljubav sve na svijetu.
ljubav i samo ljubav. jedina vrijedna valuta, jedino zlato, jedino zbog čega ima smisla živjeti i biti živ!
s njim sam imala... ha ne znam više ni sama.
evo, ne znam jel bilo stvarno, jel bilo iskreno, jel bilo tolko ljubavno, ili je bilo fejk i samo u momentu i prolazno?
dok je trajalo, bilo je preslatko. iskreno, čisto, milo, nježno, ljubavno...
a sad, s ovim lajkanjem mojih emocija, pitam se.... kaj je to bilo da ti je sad tak beznačajno?
jesam se uvjerila u neke kaj nije postojalo?
baš sam jedna glupa osoba.
vjerujem jako. otvaram se previše. vjerujem u nemoguće. neću nikakve barikade, neću uopće čuti za prepreke jer ne postoje. kužiš? fakat ne postoje.
al očito samo u mojem svijetu....
kaj sam očekivala čuti od njega?
da mu falim ko on meni, da stalno misli na mene, da me voli,...
da, bilo bi lijepo, ali... kaj i da sam čula to?
kaj bi točno mogla napraviti s tim? baš niš! samo još više patiti jer unatoč tome i dalje nemremo biti skupa.
i sad bi ja trebala pristati na to, da tam negdi daleko postoji neko i da nismo skupa... a u međuvremenu se možda naći s nekim drugim, na kraju i biti s nekim drugim...
ajme ne.
ne ne ne ne ne.
sačuvaj me bože toga da budem s nekim, dok su mi misli tam negdi daleko... ne ne.
rađe budem sama do kraja života, nego bila s nekim s kim nisam "nutra" sto posto!
mogu se samo nadati da, jednog dana upoznam nekog i ponovo osjetim sve ovo kaj sam osjetila s njim, pa čak i više.
jer,... on i ja smo nepotpuna priča.
a to onda nije ono pravo, jel?
nije mi fer i osjećala bi se loše da se nekome približim znajući da ak sretnem njega jednog dana, mi srce padne u pete,
nije to okej :(
zato, bože moj, nek izađe što prije, nek dođem sebi i nek prestanem biti ovakva jedna glupa osoba da mogu normalno funkcionirati i živjeti život kakav on i treba biti.
molim te.
hvala ti.
ne znam, jel to normalno? ili imam žešći problem? da tolko jako idem osjećati, tak duboko i snažno, tolko visoko i lagano.
da odlazim u takve visine i dubine, ne znam... jel to ima veze s pravim životom?
ali.. ja neću pravi život :(
ili mislim da neću?
hoću tak neke jako, tolko moćno, a nježno u isto vrijeme.
neki mild osjećaji me ne interesiraju. hoću prek granice, nemojte me zadržavati u tom nekom safe place-u di se čuvaš od povreda, od srama, neugodnosti, di si okej, iako čak možda znaš da možeš biti puno bolje.
evo, zbilja više ne znam jel sam zdrave glave ili nisam.
ne očekujem sad ne znam kakve pompe i vatromete i savršenstva, samo onu neku prirodnu konekciju, koja dođe tak nenadano, spontano, i postepeno se pojačava bez ikakvih očekivanja.
bez planiranja, bez igranja, namještanja,... a to vjerujem da postoji.
jer sam to već doživila...
strah me da budem provela život s osobom s kojom mi bude jednog dana postalo sve ravno.
da se iritiramo na dnevnoj bazi, ali i dalje ostajemo skupa jer... jer sad već imamo previše godina da bi se rastajali i krenuli u solo vode.
da ostajemo skupa jer nas veže nekretnina, a još gore strah i sram od osude okoline.
možda zato tolko težim svemirskim konekcijama, za koje vjerujem da traju uvijek i zauvijek.
bajke, ha? glupa osoba?
nebi htela pristati na to. nebi htela prihvatiti da sam glupa osoba jer vjerujem u ovak neke.
ak pristanem, čemu onda sve ovo ovak i onak?
čemu emocije, osjećaji, ljubav,... a to nisam ja.
ja sam neko ko živi kroz te emocije, neko ko postoji kroz osjećaje, neko ko je ljubav sam po sebi.
i ak takva trebam ostati sama, so be it.
rađe biram to nego postati još jedno sivilo među svim tim sivilom koje hoda ovim svijetom.
i zato, dear Universe, please, feel free to amaze me.
Kaja over&out.
#stupidgirl #naivegirl #fulloflovegirl #crazygirl #inthecloudsgirl
četvrtak, 05.01.2023.
hope is killing me, hope is keeping me alive
haj pipl.
new year, new you? moš mislit! :D :D
evo mene, malo da natipkam kaj ima kod mene i u meni i oko mene.
dosta sam dobro ovih dana, iznenadila sam se.
smijem se, dobro se osjećam, ne dozvoljavam si putovanja u središnjost zemlje ( onaj tamni i tužni dio mene ).
nekak sam si rekla da budem svu tugu i loše osjećaje ostavila u dvajstdrugoj.
i tak nekak sam si i napravila.
baš sam loše bila zadnjih tjedana prošle godine. ono, mrtvilo.
tuga, razočarenje, bol, puknuće duše,... sve.
kad bi se pogledala u ogledalo, rasplakala bi se :(
bilo mi je žal same sebe. ono, gledala bi se i plakala nad sobom. baš ono... bilo mi je tak milo gledati se tužnu, osjećati se loše, nisam to zaslužila.
kad bi se tak vidla, rasplakala bi se još jače.
zagrlila bi se i rekla si: dobro bude, Kajica moja... bude dobro.
za tu moju tugu je najviše zaslužna ljubav.
ak se to tak može nazvati.
( oke, bilo je tu i situacija s posla, još sam praktički nova, i griješim, a kad griješim, drugi su ljuti i kad se napokon složim, opet neke zbrljam i opet su ljuti i tak u krug. nije uopće ugodno ni fora i nikak da sve popeglam da to bude sve kak treba biti, jebemu )
ljubav.
emocije.
osjećaji.
mogu reći da sam se zaljubila, da.
upoznala sam muškarca.
čovjeka za kojeg nisam mogla naći ni jedne mane.
savršen po svim mojim parametrima. duša od čovjeka. visok. zgodan i taaaak kjut i zbunjen i iskren. ZABAVAN. pametan. ljubavan. nježan. obazriv. brižan. ZABAVAN. način na koji priča, način na koji razmišlja, način na koji se odnosil prema meni...
no, nažalost, nedostupan za budućnost.
THE END.
imala bi svašta predivnog za napisati, ali umjesto toga, evo malo poezije koju sam napisala u trenu dok sam patila i voljela u isto vrijeme:
You came into my life so quietly, I wasn't even prepared.
But luckily, I don't like being prepared for things like this.
I love it when waves come crashing into me, leaving me speechless and overwhelmed.
Our eyes met for the first time, but our souls knew each other from long before.
You felt so familiar, like part of me that's been taken away then brought back in.
It was you who I was missing.
With you I could be me.
I am still looking for a reason why it couldn't last, but that's how it's been written in the stars.
Who am I to correct destiny?
I can barely remember the color of your eyes, but damn do I remember the touch of your soul.
I will never forget you, 'cause you'll always be here with me.
You are me, and I am you.
Love you, to the moon and back.
sad kad ju pišem, čitam,... nemrem osjetiti tu emociju tolko snažno ko onog trena dok sam ju pisala.
i to mi je okej.
kolko god sam bila u emociji, baš snažnoj emociji, tolko mi je sad drago zbog mene da više nisam.
volim to kod sebe, kaj se tak lako otkvačim od osobe dok nije tu.
mislim da je to zdravo i apsolutno dobro za mene i moje zdravlje.
ali isto tak vjerujem, da mi se pojavi pred vratima, srce bi mi palo u pete i sve emocije bi se vratile. bacila bi mu se u zagrljaj, izljubila ga, izgrlila,... <3
jer to kaj smo imali, kak smo se odnosili jedno prema drugom, kaj smo si govorili je bilo neke najbolje kaj sam imala do sad.
tolko jedna easy, normalna, čista konekcija da ono... <3 love it.
dok bi skrolala po fejsbuku, slučajno ( ili neee ) bi nailazila na takve tekstove, ajme meni, točno onakve kak sam se u tom trenu osjećala.
evo par komada:
I will never forget the love we almost had. We were so close.
I keep finding you in all the old songs I used to love.
It's always been the connection with you. Even when we didn't talk, it was there. It would always be there. Some people will leave you words you will always remember and others will leave a feel your soul cannot forget.
Ova me ubila:
Maybe if I miss you enough, you'll feel a heaviness, an ache whispering my name all the way over there and miss me back.
Your soulmate will be the stranger you recognize.
A ova:
Our hearts aren't strangers, but I fear our memories will lose their freshness. I'm afraid I'll only be able to say we happened without feeling in my stomach the emotions that accompanied it. I don't want us to become less vivid, for the good times to become more difficult to revisit. You see, I know my soul will never forget you. But I'm worried my body will.
s ovom sam tolko rezonirala, da ono... točno sam osjetila kaj žena piše i na kaj misli.
kad god bi se vraća na sate provedene skupa, imala sam taj feeling u trbuhu i nisam htela da prestane. da ga zaboravim. to me tjeralo na plač jer sam znala da budem lagano počela zaboravljati.
You drew memories in my mind I could never erase. You painted colors in my heart I could never replace.
One day, whether you are 14, 28 or 65 you will stumble upon someone who will start a fire in you that cannot die. However, the saddest, most awful truth you will ever come to find - is they are not always with whom we spend our lives.
I look for you in every moon.
In another lifetime we will be brave enough to love each other out loud.
.....................................
mogu se samo nadati da budem naišla na nekog sličnog, jer na niš manje od toga ne pristajem.
e, ali zajeb.
jer ja sam ove godine odlučila loviti pare.
pare pare pare pare i samo pareeeee!!
brdo para, hrpetinu para, miljone!
odustajem od ljubavi.
yup, dobro ste pročitali.
I
GIVE
UP
no, oke, otvorena budem, nek me svemir iznenadi, ali u principu, kaj se mene tiče,...
no, kužite.
sprintala sam si jednu slikicu, plastificirala ju i stavila na policu. piše ovako:
Dear Universe, feel free to amaze me.
to si pročitam onak fino, s dobrim filingom, smješkom i nadom :)
niš određeno. može biti bilo kaj. od najmanje sitnice u danu, pa do eurojackpota.
whatever.
imam love.
čak.
nije to neka lova, drugi imaju puno više, ali ja, sama, sama sa sobom, svojim troškovima, bez pomoći babice, dedeka, brata, sestre, mame, tate,... sve sama,... skroz sam zadovoljna kak se držim.
ali danas me opral bijes.
baš fest!
1oo eura sam dala za popravak auta. mislim da me lik pošteno opljačkal, jer je mijenjal samo par gumica, puštalo mi je ulje i nafta i ono... cifra za gumice je bila nekih 330 kn, a on je sebi fino za ruke uzel 420 kn.
pičku materinu!
oke, tih 100 eura nije tak strašno, i nebi niš rekla da prije točno mjesec dana nisam ostavila 1120 kn za kočnice i čišćenje istih.
a 10 dana prije toga 450 isto za kočnice, ili čelije ili kajtijaznam kaj.
značiiiii, tlak mi se diže kad pomislim kak sam mogla sad biti s tim parama na računu, ono, biti sretna s cifrom koju gledam jer nikad nisam imala tolko love na računu još.
jebemti, koje zadovoljstvo!
mislim, sranje je.
grdo je baš jer.... delam delam delam delam, dobim plaću, ne potrošim jer delam delam delam delam, dođem doma, pa opet delam delam delam i nikam nejdem.
a nejdem jer nemrem.
jer nemam snage.
jer me strašno bole noge od stajanja na poslu.
jer me ljudi umore, psihički, dođem doma sva iscrpljena i nikakva i ne gleda mi ih se više.
nemam snage nikam ići.
baš žalosno.
i onda mi se skupi ta neka lovica, i umjesto da imam za neke svoje gušte, da se počastim i nagradim, ja to gubim na sranja ovakva.
pa kaj to nije da poludiš?!?
još me i zubi bole, samo čekam da krene sranje, pa još i to da plaćam.
isuse, kakva katastrofa!!
da delaš, zaradiš i onda gubiš na auto, geške s posla, jebene zube i uloške i tampone.
ludilo.
no, tješim se, to je samo lova.
love uvijek bude, nikam nebu pobegla.
ali kolko sam mogla imati na računuuuuuuu :(((
ali to je samo lovaa.
ali račuuuun <3
ma pičku materinu.
nema veze, nova godina je tek počela, a ja tek moram doći do velike love. stignem još.
baš se veselim! ;)
money, money, money. must be funny.
in Kaja's rich girl world.
evo, to ti je taj moj mindset.
ljuta sam bila zbilja jer sam rastepla novce, ali pjevam si jer.... jer je nebitno :)
kaj sad? kak je tak je.
nema smisla pizditi, ljutiti se, trpati se grdim emocijama.. nemam vremena za to.
neću.
ove godine idemo with the flow.
dočekala sam ju radno, u noćnoj smjeni.
dočekala sam ju brojeći silne novčanice, tolko keša još nikad nikad nisam vidla, a kamoli držala u rukama.
vani puca vatromet, dignem glavu na sekundu da pogledam, pa pogled spuštam dole i držim fokus na brojkama.
i onda si velim:
Kajaaaaaaaa!! pa novu godinu si dočekala s brdom paraaa u rukama! hrpetinom loveeee, eeej!
to je to! :D
to je znak da bude ova godina puna love. prosperity! tako jeeee, to mi daj! :D
uhhh, to bi bilo tak najs! <3
i tak... bumo vidli kak i kaj bude dalje :)
ja sam spremna! za velike stvari :P za odlične stvari! super stvari, dobre stvari.
i zato, svemire moj najdraži, iznenadi me!
ćao pipl, držte se!
Kaja over&out.
#gobigorgohome #expectthegood #expectbeautifulthings #itwillhappen #believeit
#iamback <3
četvrtak, 17.11.2022.
it's all about the feelings
helloooo! :)
yup, here I am.. nije me bilo dva mjeseca.
kaj i nije puno zapravo... ali sam nekak u tih dva mjeseca imala misli i ideje da napišem koji post, ali nisam.
pa mi sad to valjda izgleda puno.
no, nebitno.
sad sam tu i sad pišem :)
kak ste mi, ljudi? ide? hladno? mračno?
kod mene malo da.
hladno uvijek, nemrem se zgrijati nikad onak kak bi ja to htela. brrrrr!
mračno... ufff!! ovaj mrak u pet sati me ubijaaa! nemrem ja to... ne živim po takvom vremenu.
i prečudno mi bude kad izađem u "grad", pa vidim tolkooo ljudi i mislim si: pa kaj delate?? kam idete?
a ono tek pet sati popodne.
bože, svašta!
ja, evo, samo delam i delam i delam.
takav imam dojam barem.
odradim smjenu, dođem doma, i čekam da opet krenem. i tak svaki dan.
tu i tam dobijem slobodan dan, jednom ili dva put tjedno, i taj dan se spustim do centra, ili do bake ili brata, ili spavam.
neda mi se nikam. nejde mi se nikam.
depra.
zadnjih par mjeseci mi nisu nešto najsretniji.
fali mi svega.
druženja, izleta, šume, prirode, smijeha, veselja,...
mogu to sve imati, ali... ja imam taj problem da ak nisam doma barem 5 sati na kauču, da se onda nisam niš odmorila.
a kad bi si još natovarila druženja i izlete i šume i vode i nebesa, imam taj glupi feeling da bi bila premorena.
kaj uopće zapravo nije istina, jel da?
evo, ovaj tjedan sam cijeli popodne, osim subote kad sam do 14h.
išla budem u subotu do Slovenije u šoping po namirnice.
i to je to.
niš drugo. nema šanse.
jer u nedjelju već radim od 12 do 19.
kam bi ja sad još išla u subotu kad se moram odmoriti za nedjelju?
and that's how i roll.
so wrong!!
( a i drugi tjedan sam cijeeeeli popodne, osim ponedjeljka i četvrtka kad sam dobila slobodno )
znači opet samo doma i posel.
don't get me wrong, nebi mijenjala posel.
ne još, hehe.
jako mi je teško na poslu inače. ima too much information koje moram poloviti, naučiti, savladati.
zadovoljna sam kolko sam već naučila, ali nije to to još.
i onda mi bude još teže kad nemam podršku od kolega.
to mi je zapravo najteži dio posla.
lako za to kaj zaboravim šifru, ali kad od njih dobijem onaj neki vajb i lagani okret očima, e to mi najteže pada :(
ove tehnikalije pregrmim i zaboravim kad mi dođu gosti koji mi daju smješak, lijepu riječ, baš budu zahvalni, a ja sretna jer sam im dala sretan i iskren vajb, nema mi ljepšeg! to me izvlači i to me drži i to me puni <3
kida me samo ta podrška.
od nekih ju zbilja imam, i sve "loše" situacije s njima prolaze glatko i skoro zanemarivo, dok s nekima to ide teže.
kužim ja da je njima dosta obućavanja novih, puno ljudi se izmjenilo, i staalno nekoga novoga moraš učiti ispočetka, pa onda odu, pa dođu drugi i tak u krug.
ja planiram ostati.
ma i da ne planiram!, budimo si dobri.
evo, ja zbilja uvijek imam dobre namjere, i ak možda u tom trenu nisu dobre za tebe, ali su dobre za onog koji me tražil neke, daj shvati da dolazim from a good place i hoću nekome pomoći, nemoj me onda špotati jer sam tebi u tom trenu, s tim potezom, stvorila neki "problem".
zvuči sad ko da zbilja je neki problem, ali fakat nije.
ljudi se drže samo površine, ne znam jel neće gledati dublje od toga ili ne znaju ili kaj?
no dobro, čim ja polovim još malo više, bude to sve lakše.
zbilja nisam najsretnija, trenutno, nemrem reći da radim posel iz snova, ali ima tih trenutaka u kojima se osjećam jako jako jako dobro, i kad naučim sve, skoro sve, onda bude tih trenutaka sve više i više i ja budem svoj posel odrađivala s veseljem i srećom :)
a i plaća mi je dobra, pa ono... xD
sva sreća na plaći, jer sad imam dosta velike fiksne troškove.
plaćam stanarinu 1.700kn mjesečno, pa još režije, pa mini kredit, pa gorivo, pa hrana, pa tek onda sve ostalo ak uopće uspijem kupiti kaj od tog ostalog. dobro da sam skromna :D
ne, zbilja mi ne treba puno, nisam ovisna o cipelama, odjeći, kozmetici,.. fala bogu!
pa mi nije tolki stres s tim parama.
hvala ti bože na tome, ali slobodno mi daš još manje stresa kaj se toga tiče :P
pročitala sam na fejsu ovo:
"your unhappiness ultimately arises not from the circumstances of your life, but from the conditioning of your mind."
so damn true!
krivim posel i radno vrijeme, i ljude i situacije, i traženje stana i plaće i ne znam čega sve ne.
ali isto tak sam svjesna da to sve može biti isto, ali kad sam ja u glavi posložena, onda to sve djeluje drugačije.
malo sam čudno složila ovu rečenicu.
hoću reći da... kad sam u glavi posložena, onda ova prva rečenica gore uopće ne mora biti loša, ni zvučati loše, već je bitna perspektiva.
opis posla mi se sviđa.
radno vrijeme mi je okej zapravo jer mi se apsolutno ne vraća na radno vrijeme od osam do četiri ili devet do pet.
ljudi su u suštini dobri, samo su putem odlučili da dignu zidove i nedaju nikome da proviri unutra. šteta.
situacije su dobre, iz njih učim i stječem novo znanje i samopouzdanje.
smjestila se jesam, plaćam dosta za svoju plaću, ali jako mi je lijepo i zbilja uživam u svojem novom prostoru.
evo, sve je dobro i nemam razloga biti nesretna.
a kad budem sretna i zadovoljna i zahvalna, onda sve iduće nadolazeće situacije koje mi stižu budu sve lakše i bolje i ljepše.
to je zakon. to je tak.
samo kaj se čovjek nekad umori, pa se prepusti situacijama i plače nad svojom sudbinom, a samo treba biti svjestan da sami kreiramo svoj život, da sve ovo kaj nam se događa smo iskreirali svojim stanjem uma i da se onda te situacije mogu ispraviti i okrenuti na drugu stranu.
ali to je proces. to je vježba. to treba naučiti napraviti i nije lako.
ja to kod sebe zovem ljenošću. meni se neda previše baviti lošim situacijama.
oke, plačem ja. nekad dosta jako, ali to smatram zdravim.
i nakon toga mi je lakše.
evo, neki dan sam se plakala onak na glas, čak i pričala na glas.
a kad pričam, suze idu još jače.
kad zbilja izgovorim kaj me muči i kak se osjećam,...
eh da... kak se osjećam...
znate da je meni ljubav sve. najveća i najjača emocija na svijetu.
volim ljubav, volim biti ljubav, volim primiti ljubav.
nisam još doživila onakvu ljubav o kakvoj sanjam, ali sam bila blizu.
valjda.
ne znam.
dosta volim osjećati, volim i obožavam te neke neobjašnjive konekcije, i iako možda uopće nisu tolko snažne, ja ih sebi napravim takvima. jer volim to.
ne znam, a možda i zbilja jesu tak snažne iako se nikad ne završe sretno. ne završe ni loše, meni je uvijek drago da su se uopće dogodile i da su postojale :)
u ovih mojih 4 godine soliranja, nisam imala ni jednu vezu. barem ne onakvu kakvu ju društvo percipira.
ali sam imala najmanje 3 snažne, snažne konekcije.
ono, wow! <3
dok je to trajalo, ja sam zbilja bila najsretnija na svijetu. osjećala se predivno, davala sebe bez očekivanja, bez zadrške.
iznosila svoje osjećaje bez obzira kakav odgovor dobila natrag.
uživala sam!
dok gledam oko sebe, i kaj sve nazivamo ljubavlju, i u kakvim su odnosima većina parova,...
ja zbilja uživam u konekcijama koje mi se dešavaju.
uvijek bi rađe izabrala takve nekakve, kratkotrajne, naizgled nemoguće, ali tolko euforične konekcije, nego bila u nekoj okej, dobroj vezi, di se onak, ajde slažemo, ali nema tog nečeg od čega mi gori duša.
jooooj, gorenje duše!! to hoću!! <3
i to mi se dešavalo u ovih par konekcija. i nebi to mijenjala za niš!
sama sam i dalje, već 4 godine, ali sretna jer nisam imala ravnu liniju u ljubavi, već ovo kaj sam imala :)
i sve bi opet ponovila. SVE!
ali da,... kolko god poletim visoko, tolko i padnem duboko.
i onda plačem :)
plačem, ali u tim suzama ima i sreće jer zbilja volim kolko idem u visine, kolko jako i duboko mogu osjećati.
it makes me feel alive....
to je meni smisao života. ne čuvati se, ne bojati se, ne paziti na sebe i svoje emocije,... ( oke, moramo paziti na jedan zdrav način ofc ), već letjeti, ići u nebesa, doživjeti, živjeti,... <3
sretna sam jer imam tu mogućnost. jer si dozvolim.
mogla sam "paziti" na sebe i ne ulaziti u takve odnose, ali.... kakav bi život onda imala? kaj bi pričala na kraju i čega bi se prisjećala?
daj mi bože još takvih odnosa i osjećaja, daj mi ih sve! :)
još jedan quote:
"I think I fall in love a little bit with anyone who shows me their soul. This world is so guarded and fearful. I appreciate rawness so much."
habri ljudi koji se ne boje ogoliti dušu.
jer baš to nas povezuje <3 na one neke prave načine.
a možda se i ne povežemo, to je isto skroz okej i nije nikakva greška, samo još veća i dublja spoznaja samih sebe.
ak hoćemo da naši odnosi vrijede i imaju smisla u ovom sivom i naizgled tužnom svijetu, onda se treba otvarati maksimalno <3 i biti iskren kak sa svima oko sebe, tak i sa samim sobom.
imala sam sreću da sam naišla baš na takve ljude.
i hvala im na tome. hvala svim srcem!
you will always be remembered in my heart and in my mind <3
s tim budem završila za danas.
čujemo se drugi put, a do tad.... uživajte, sanjajte, volite, osjećajte.
pusa svima.
Kaja over&out.
#feelthelove #giveitachance #behappy
srijeda, 07.09.2022.
make peace with yourself
ojla.
dobar dan. kako je?
kod mene evo sve po starom.
HAHAHAHAHA, I'm hilarious :D
rolerkoster i dalje. am I enjoying the ride? not so much haha.
kad se vratim u sadašnji trenutak, onda nemam kaj za reći :)
evo, sad upravo sjedim na preslatkoj maloj terasici, s biljkicama oko sebe, dve stolice, stolić na kojem su dvije žute svjećice, na zidiću postavljene drvene ogradice na kojima vise teglice s cvijećem. doduše umjetnim, ali kjut je skroz :)
ispred mene cesta, a prek ceste jedno tridesetak suncokreta <3
svira mi muzikica, u hladovini sam dok mi sunce lagano grije stopala.
milina!
oke, sad sam još više osvijestila ovaj trenutak, čekaj.. moram to zarezati u sjećanje. sekunda, pliz.
dobro, možemo dalje. čak sam se i uslikala da imam za uspomenu, ak sjećanja izblijede :P
preselila sam u nedjelju navečer.
again.
prije kojih 10ak dana sam išla gledati neki stan u Krapinske toplice, pa na putu prema njemu sam vidla ovaj apartmančić u kojem sam trenutno.
reko ak stan ne uspije, budem probala nazvati i pitati jel bi mi rentali app na mjesec, dva.
i tak je bilo.
stan u Krapinskim je otpal, lik mi nije dal mačka u stan, već samo vani, a to je odmah no-no. ono, nema šanse! hell no. odi ti van, pfffff.
uglavnom, došla sam pogledati ovaj prostor, zaljubila se i uzela ga.
za 2500 kn mjesečno, s režijama.
auč.
znam da su cijene visoke, i da ovo čaaak moždaaa i nije najviša cijena na tržištu, ali... za mene samu, s mojim budgetom, s mojim životnim troškovima, ovo je little bit much.
ja bi u dva mjeseca bacila u zrak 5000 kn.
tužno.
ali jebiga, nisam imala drugog izbora i bilo je dosta hitno.
i tak ja sad uživam u tom svojem prostoru.
da bi jučer saznala da ipak ima mjesta i da ipak mogu ići u kuću u koju sam htela još u petom mjesecu, ali zbog sudara i neočekivanih financijskih sranja, ipak nisam išla.
u međuvremenu su cijelu kuću zakupile terme tuhelj da bi u nju smjestili djelatnike, strane djelatnike, moje super simpatične makedonce.
zbilja su mi super simpatični :))
imala sam info da dvoje njih odlazi 01.09., i to bi mi idealno pasalo da na njihovo mjesto dođem ja.
u taj jedan manji app ( od njih 4 u cijeloj kući ), fino Mac i ja da doselimo, zabavljamo se, družimo se, lijepo živimo.
no, u nekom trenu sam skužila da to ipak nebu tak jednostavno i da ipak moram odustati od te ideje, što i jesam na kraju pa tako završila ovdje.
opet skačem s jednog perioda na drugi.
jučer.
jučer sam dobila info da mogu gore.
i kaj sad?
tu sam ženi platila keš 2500 kn, kak da joj sad velim da mi to vrati? :/
pitala sam ju.
rekla je da okej.
fala bogu na ljudima koje susrećem, fala bogu na dobrim ljudima koje susrećem i koji mi prolaze kroz život.
hvala ti bože.
u petak selim.
again.
ali, kolko god je to dobra solucija, jer ono... ušparala budem dosta love, bliže sam poslu, kuća i dvorište je idealno za maca... tolko sam i rastrgana između ovog:
biti tu na miru, u komociji i svojem wc-u, kuhinjici, lijepom, novom, mirišljavom prostoru, ali bez love! :D
ili biti gore sa svima njima, u svojoj sobi, sa zajedničkim wc-om i kuhinjom, ali s parama! :D
važem, važeeeem!
kaj mi je bitnije? i zake mi je bitnije?
prva opcija:
bitnije jer je lijepo.
jer izgleda da imam posložen život, sređen život kad živim u tak lijepom, sređenom prostoru.
jer fino miriši.
jer sam sama na oooogrmom udobnom krevetu iz kojeg gledam u ogroman TV ekran s 6000 programa.
lampice svud oko mene, zapaljene svijeće, predivan ugođaj.
ali, to sve masno plaćam novcima koji mi trebaju.
za mene, samu ženu, bitno je da imam koju kunu viška. a ja ovak imam manjka.
nije okej. ne mora biti tak.
druga opcija:
vidla sam već tu kućicu, jako je lijepa.
starinski sređena, na lijep način.
predivno dvorište, sjenica, jedni susjedi samo, polja i brda i šume iza kuće.
unutra je trenutno možda osmero ljudi, nemam pojma. ili pet čak, nebitno.
super su mi, skompali smo se, kliknuli smo.
ja na kraju nebi dobila app koji sam prvotno gledala, već bi išla u neku sobu koja je nešto manja od tog apartmana.
hm, soba.
oke, soba je komotna, veliki krevet, tv, ormar, stol,...
ali, na wc moram ići iza Denisa ili njegove Robertine :D
još gore, oni moraju ići na wc iza mene hahaha.
u kuhinju se moram spustiti dole kod Marjana i novog dečka da si složim sendvič i popijem sok.
ali, ušteda od 5000 kn!
da spomenem, tam bi bila dva mjeseca samo.
znači, 34 godine imam, idem živeti na dva mjeseca u sobu, dijeliti wc i kuhinju s nekim ljudima ( sreća da se znamo i da smo si oke ), i to mi baš onak nije najsretnije riješenje.
ali, u čemu je razlika?
kaj sam točno ja sad drugačije ak ostanem u ovom lijepom app kojeg bi plaćala 2500 kn, a kaj sam ak odem u onu kuću s ekipom zabavljati se?
kaj, s prvom opcijom sam sređena, nemam problema, život je lijep, imam svoj platz.
s drugom opcijom sam luzer?
ne, isti sam kurac i s jednom i s drugom opcijom.
svugdi mi može biti lijepo, do mene je. do toga kak se postavim i kak si posložim u glavi.
za dva mjeseca kad se izrealizira plan koji imam, onda budem, VALJDA, napokon došla na svoje.
to bu valjda neka međuopcija od ove dvije.
sama budem, plaćala budem, ali nadam se manje.
al opet, u garsonijeri, bez balkona, u potkrovlju di mac nemre van?
uvijek neke.
ima i četvrta opcija :D
hahaha na kraju imam tolko opcija, da ono...
drugi jedan frend mi je rekel da mi može dati svoj podrum lol, u kući staraca, kaj mi se čak i sviđa jer je kuća i mac može van kad god hoće.
za zgradu ne znam kak bumo funkcionirali.
i evo... uvijek neke.
sumnjam da bude ikad sve baš onak kak sam si zacrtala.
zato se budem prilagođavala trenutnom crtežu, dok se sama ne spraksiram dovoljno da si sama nacrtam točno kak mislim da mi treba i kak hoću.
jebiga, idemo.
yolo.
life goes on.
oke, to je to za sad, javim se uskoro s novim mislima, novim idejama, novim opcijama, novim životnim situacijama.
stay tuned.
or don't, I don't care.
ćao ljudi.
Kaja over&out.
#chill #svejeokej #itiswhatitis
utorak, 23.08.2022.
chaos was her name
haj ljudi.
kak ste mi? ide?
ide i meni, ide ide... ide ko da nejde hahaha
značiii, ova godina... ova godina mi je baš ono... kaotična, blago rečeno :D
i još uvijek se imam snage smijati sama sebi, bože moj, kakva sam snaga od žene!
oke, navečer u krevetu možda malo pustim koju suzu, ali zbilja na minutu, dvije, ne brinite.
ali ima i večeri kad nemrem zaspati. ono, budna da budnija nemrem biti.
do dva, tri,.... glava prepuna misli i briga i problema i scenarija koji se još nisu dogodili, a vjerojatno ni ne budu, i tak...
da poludiš.
onda napokon zaspim, i onda spavam do 11:30h.
kaos.
nemam reda, nemam fokusa, nemam kontrole. izgubljena totalno i skroz.
what is happening?
ko da sam odustala od sebe :(
prvi mjesec- problem s mamom.
drugi mjesec- otkaz.
treći mjesec- neuzvraćena ljubav ( ajde, zaljubljenost ).
četvrti mjesec- novi job
peti mjesec- selidba
šesti mjesec- opet neka lagana zaljubljenost.
sedmi mjesec- stres na novom poslu tolki da mi se cijelo tijelo pobunilo, sve se pokvarilo i počelo funkcionirati ne dobro i kak treba.
osmi mjesec- korona + tranzicija na drugi odjel: od jučer sam mala od recepcije ;) + hitno iseljavanje jer.... nemrem o tome još pisati jer sam prepuna ružnih riječi, a nebi htela to ostavljati tu.
još sam u stanu ovom, ali onak, hoću izaći sad, odmah sad! a nisam si našla niš kaj bi mogla plaćati, a da mi ostane novaca i za život, jel.
sad samo čekam deveti mjesec kaj bude, pa deseti, pa jedanaesti, i onda zadnji dvanaesti. uhhh, ima da se izdogađaju sve stvari koje su se svima ikad na ovom svijetu izdogađale!
ajde!
spremna sam i čekam.
da, i na sve to, dobila sam priznanje da se sviđam nekome ekšli, i da me hoće bolje upoznati.
ajme, nemrem. kud baš sad kad sam kaos? kad sam totalno izgubljena i van tračnica?
plus, da budem najiskrenija,... imam nekoga ko mi se vrti po glavi, a ne znam kaj s tim.
naizgled je nemoguće, al onda s druge strane, sve je moguće.
ne diram u to previše, on dirne tu i tam, ali s takvim oprezom da zapravo ne dira.
ali... ono... neke je u zraku. ne znam ni sama kaj, zbilja ne znam, ali znam da je tu.
da sad ulazim u neke drugo s nekim trećim,... nemrem jer nisam na čisto.
jebemti.
*ispravak netočnog navoda*
- nema ništa u zraku više, razriješila sam sama sa sobom :)
no, eto, nisam više u animaciji.
tj., budem povremeno, po potrebi, kad budu dolazile neke grupe pa da im uskočim kad treba,
drago mi je da se mogu tak ubaciti, da im mogu biti od pomoći i da me prihvaćaju :)
bilo mi je zbilja lijepo, i pamtila budem ovo ljeto po tome!
bilo je i teško, i bile su trzavice, ali... na kraju sezone to nije bitno.
sad sam na recepciji, jučer mi je bil prvi dan i baš sam zadovoljna!
za sad :D
ima hrpa toga za naučiti, poloviti, ali.. meni to nekak ide.
znači, obožavam dio u kojem sve moraš slagati po redu, pisati sve, pamtiti brojeve, šifre, uhhh... moj OCD je sretan!
jedva čekam da polovim više toga, da se zalaufam i krenem hendlati to sve ko velika!
vjerujem da budem odlična!
jučer smo već dobile 5 eura od gosta jer smo bile tolko super, da ono... :D
super bude to ;)
a dobila sam i ponudu da dođem živiti i raditi u Austriju.
kaj mi isto zvuči super.
i sad ti znaj... kaj napraviti... kaj odabrati.
ne znam, moram tu završiti te neke stvari koje su u zraku. ( ali više nisu )
vjerojatno nit nisu bitne, i vjerojatno gubim vrijeme uopće razmišljajući o tome, i vjerojatno bi trebala prihvatiti Austriju jer zbilja hoću pobjeći iz zagorja i maknuti se od ovog trenutnog života i početi malo drugačije.
ali....
muda? trebam muda? ma ne mislim da je to. da zbilja jako hoću, sutra bi pokupila stvari i otišla.
nemam vremena čekati. nema smisla čekati i razmišljati.
ovak ionak sam u kaosu, da otiđem, može mi samo biti bolje. barem tak mislim.
ali ne, ja se budem još malo kupala u ovome, dok ne izgorim do kraja, pa mi bude kasno za sve ostalo.
bože moj, spasi me.
u kaj sam ja došla, u kakvo stanje uma i svijesti, kakve si to stvari manifestiram?
kad se to okrenulo?
pa uvijek sam bila happy, nasmiješena, naočigled bezbrižna, ono, sve bumo riješili, s lakoćom, nema straha, sve je dobroooooo eeeeej!
nope, not in this state of mind anymore.
kvragu.
trudim se.
zbilja se trudim da si uljepšam život.
ali, ne ko prije. trudim se umorna, pa mi nejde baš tak lako.
umjesto da si složim život, ja sam pustila sve uzde.
više me nije briga ( trenutno ) kaj sam napravila od života, kud idem, di budem završila,...
možda je to zapravo sloboda? ha? ne? nije?
ono, kad se prepustiš. kad si napokon slobodan ograničenja, ostvarenja, pravila društva i pravila općenito.
ne znam, nisam pametna.
ovo je za prespavati noć.
i opet naglo završavam pisanje jer se moram spremiti za posel.
a imam još tolko toga za reći!!
budem nastavila... vratite se, pa pročitajte do kraja :P
ajde, čujemo se, vidimo se, čao!
Kaja over&out.
#letitgo #trusttheuniverse #itwillbeokay
