FlowerPower

nedjelja, 05.06.2022.

Umorna?


ej ljudi, bok.

kaj ima? ste mi dobro? nadam se da jeste.

ja sam onak,... li-la.

čas dobro, čas bezveze, čas puštam suzu dvije, pa plešem i vrtim se.
ringišpil, as usual.

preselila sam.
frendica mi je upala u zadnji tren! otišla je na sezonu, a sredila si je stan doma, ispod staraca u prizemlju, pa mi je dala da boravim tu dok je nema.
i hvala joj <3

ali opet, to je privremeno riješenje. na jesen opet ponavljam. jebemti više.
grdo je kad shvatiš da nemaš ekšli svoj dom. ovo mi je deveta selidba, fakat do sad nisam imala problem s tim.
volim nove prostore, uređenje novog prostora. kupovanje dekice koje mi pašu, slikice za zid, postavljanje lampica za ugođaj,... it makes me happy :)

sad sam došla u sređen stan tip top! pol toga, ma i više! nisam trebala nositi sim. sve sam spakirala i stavila baki na tavan. a i dobru većinu bacila. s GUŠTOM.
dobar je to osjećaj. to bacanje stvari. baš ono, pravo čišćenje iznutra i izvana.
najs.

no, kolko god je tu sve brutalno novo i lijepo, i jedva korišteno, neku noć kad sam legla u krevet sam suzu pustila :(
fali mi moja soba, moj krevet, moja kuhinja, moje dvorište.....
znam, niš to nije bilo moje, ali je bilo najbliže osjećaju 'doma' koji sam osjećala.
tu nemam taj osjećaj. sumnjam i da ga budem dobila...

ali,... ja ko ja, opet budem izvukla najbolje iz situacije.
no, umorna sam od izvlačenja najboljeg iz, ne tolko, dobrih situacija.
pisala sam već o tome, ne bum se ponavljala, al ono... dojadilo mi je već. može sad malo boljih situacija, a da potraju?
ajde pliz, dobra sam bila.

moj Mac je isto umoran već. tolko stresova u mačkovom životu, bože moj.
on je tolko hrabar <3
jako voli biti vani, i ovaj put sam ga držala unutra dan i pol.
inače se prilagođavamo po četiri, pet dana unutra, pa tek onda idemo van.
u istom dvorištu je pasonja i dva mačka. grdo. i on se fakat boji. zbilja mu je stres i strašno, ali ide on...
pustila sam ga van, otišla raditi, vratila se nakon devet sati, a njega nema.
zovem ga, i zovem ga, nema ga. umirem. paničarim. di se jadan skriva? di se boji sam? di me čeka?
kasno je u noć, ne usudim se vikati okolo, odem leći, ali ostavim otvoren prozor da može ući kad se vrati.
2:20 je, on dolazi! sreća moja!!!

danas sam slobodna, pa sam ga ujutro pustila, otišla u dućan, vratila se, napravila jesti, sjela van na terasu, pa ušla peglati, bla bla, nebitno... hoću samo reći da se sam vratil nakon nekolko sati <3 bebi moj pametni.
sad ležimo skupa i chillamo :)))


uglavnom, malo previše odlazim u prošlost. imam osjećaj ko da mi fali moj život, a ovo sad je ekšli moj život.
ne lajkam ga previše :(
ali... nemrem se tak postavljati. jer znam kaj to znači i kam to vodi.
ak sad stavim fokus na "loše" stvari, onda mi bude još više loših stvari došlo. i tak budem padala sve dublje i dublje.
zbilja sam jako tužna kaj nisam više u onoj kući, s bratom, ali ja sam ju svejedno ispratila s plesom i muzikom.
hvala dragomu bogu kaj imam još uvijek snage i volje biti pozitivna i dobro. hvala! kaj ne padam tolko, ne tonem, već se uspjevam održavati iznad vode. hvala!

prošlu nedjelju mi se desilo još jedno sranje ofc :D
slušaj ovo ( ćitaj hehe ):

išla sam u Zagreb na neko hostesiranje, treba mi lova za popravak auta, pa ono...
bilo je super.
neki event se organiziral na muzičkoj akademiji, dolazili su diplomati i političari, bila sam u kadru s bivšom predsjednicom hahaha, i tak.. moj zadatak je bil dodavati im slušalice i uređaj za prijevod.
zaradila sam dobre pare čak! ;)
uglavnom, sjedila sam blizu ulaza, a bila je kišna i hladna nedjelja. kak sam bila usred selidbe, u autu sam imala pol ormara. odlučila sam skočiti do auta, po kiši, da si odem po najlonke i dugu majicu.
kopam ja po autu, po vrećama za smeće, tražim kaj mi treba, u ruci držim ključ od auta i slučajno kliknem.
izađem iz auta, zatvorim vrata, a ključ, torba i sve ostalo ostaje unutra u zaključanom auto.
pa jebem ti mater!! hahaha katastrofaaaaaaa!!
ja u Zagrebu, u centru grada, nedjelja, nemam rezervnog ključa, mamin je auto, ostala samo s mobitelom u džepu.
vraćam se natrag, velim liku da sam si zaključala ključ u autu. blijedo se gledamo, šutimo, i onda se pitamo: i kaj smo sad?
ja na rubu suza i živčanog sloma, ne znam za vas! :D

veli on: smiri se, bumo riješili.
da skratim priču, ima nekog lika koji ima nekog lika u HAK-u.
dolazi dečko i jebeno sat vremena provaljuje u mamin auto! ja stojim s njim, smrzavamo se, najveći mogući pljusak je opal, ja pizdim, on je kul.
rekooooo, jel ti glumiš ili si zbilja tolko strpljiv? njemu je to izazov, veli on.
okej. super onda. delaj samo.
na kraju smo skupa zajahali na stražnji prozor i svom silom ga pokušavali spustiti dole dok moja tanka rukica nije ušla kroz prozor i otvorila ga do kraja.

ALELUJAAAAAAAA!!!!

fala dragom isusu i svim svecima.


ugurala sam se kroz prozor, došla do ključa i otključala gaaa, uhhhh, what a feeling!!
e, al modrice koje imam na nogama, isuse, ko da svaki vikend sudjelujem u nekim borbama. strašno :D

i sad, navodno je bil dogovor između mojeg lika i njegovo lika da mu dam 200 kn.
meni beddddd, dečko se ubijal od posla, a ja imam 200 kn za dati samo.
velim ja njemu da imam tih 200, a on ni pet ni šest: neee neee, ne budem uzimao nikakve novceee, nećuuu, skupa smo otvorili, nema šanse.
ja reko ma ima šanse, uzmi, moraš si kupiti caffetin cold jer bumo oboje prehlađeni ko budale drugi tjedan!
uzel je, fala bogu.
kasnije još dobijem sms od njega di se on meni zahvaljuje na pomoći. joooj, ti neki ljudi <3

vraćam se na akademiju, svi ljubazni, nose mi jesti, piti, prave mi društvo,.. jako lijepo sam se osjećala.
bil je jedan dečko koji se baš brinul za mene, a meni je to tak bilo čudno.
nisam navikla da neko drugi hoće neke napraviti za mene, kaj inače radim sama. bila sam onak,... zbunjena i neodlučna na pitanja: hoćeš da ti donesem ovo, hoćeš da ti donesem ono?
a ja onak... paaaa.... hmmm... paaaaa.. mooožeeee?
kakva lijepo-luda nedjelja <3


i takooo, kaj vam imam još za reći?
a svašta i ništa.

opet sam počela full puno gledati na sad kad su isti sati i minute.
11:11
13:13
16:16

ne znam više jel to znači ikoji kurac, ali ono... nasmješim se :)
let's believe it's something nice. pa onda nek odašiljemo takvu vibru u svemir da nam se ista takva, i još bolja vrati <3

hvala.

ljudi, ćao.
do čitanja.
pusa.

Kaja over&out.

#chill #letitbe





05.06.2022. u 15:31 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2022 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (3)
Studeni 2022 (1)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (4)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Listopad 2021 (1)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

...sasvim jedno obično neobično biće koje pleše tango u svijetu valcera...