FlowerPower
petak, 24.07.2020.
Me time.
Ojla, evo me.
Nemam neku određenu temu za pisati, došla sam tak malo, čisto da natipkam par svojih misli.
Petak je, i već dva tjedna živim u Zagrebu.
Kolegica je na godišnjem, otišla je doma svojima, pa joj pazim stan i hranim mice mace. ( došla sam čistit tuđa govna, da se ne lažemo )
Super mi je to došlo, uštedila sam dva tjedna goriva, pješke do posla imam pola sata, a imam i funkcionalnu pećnicu!
( realno, tri put sam išla pješke do posla, vozikala sam se po gradu i okolnim mjestima, nakupovala hrane za cijelu familiju i ispekla jednu jedinu pitu od sira. znači, troškovi su mi isti ko da sam bila doma. )
Ali heeej, samostalnost! :D
Ma sve je to okej, sve super, ali ne mogu.
Ne bi mogla živjeti u Zagrebu, na osmom katu, s dva čudnovata mačka.
( lift je super, puno bolji su mi selfiji nego u liftu od posla, eto ;) )
Daklem, prvi tjedan mi je prošel super! Upoznala sam nove, zanimljive ljude, bila baš sretna i vesela jer napokon mogu s nekim pričati o "svojim" temama,
ponadala se kak sam napokon upoznala nekog ko me čak i može shvatiti i pustiti me da budem svoja, a pritom i apsolutno prihvatiti to, ali onda... ŽIVOT.
I ode prvi tjedan, i odu ti novi ljudi, i ostanem si opet samo ja.
Ha dobro, bolje ja nego bilo ko drugi, jel.
Drugi tjedan je prošel malo sporije, ali kad god je bila prilika- trčala sam u prirodu!
( s autom, da ne pomislite da stvarno trčim )
Ajme, jezero na Rakitju <3
Jezero u Zaprešiću <3
Ma voda općenito!
Kišni su nam ovi dani, bilo je tmurno, ali dobro. Treba nam malo i kiše, da više cijenimo sunčane dane :)
I opet dolazim do zaključka da mi je fakat najbolje biti sama sa sobom.
Tolko sam počela uživati sama sa sobom, da me to polako plaši.
Nemrem vam opisati kolko sam sretna kad sam sama, još pogotovo negdi u prirodi. AJME!!!
Onda sam to JA. Istinska JA. I obožavam se!
Tak sam smirena, tak sam ljubavna, tak sam zdrava i dobra!
Zake takva nemrem biti uvijek, stalno i zauvijek?
Prilagođavam se okolini, ali sve više uspijevam biti skroz svoja, izreći svoje mišljenje, ali i ne izreći jer nekad zbilja nema smisla.
Napokon sam naučila biti tiho!, a da nemam problem s tim.
Naučila sam postići taj osjećaj mira u sebi kad samo prešutim. Da ne gorim iznutra jer bi najrađe izgovorila sve i svašta.
I mogu vam reći da mi je to jedan od dražih osjećaja :) Doći do tog levela mira. Milina...
Sjedim tak na travi, tik do jezera, slušam si pjesmice, osjećam se dobro, jako dobro zapravo i mislim si:
kak da me drugi vide u ovakvom stanju, kad sam u tom stanju samo kad sam sama sa sobom? ( 7 puta slovo S )
Jer kad sam s drugima, prilagodim se. Ne jer moram, ne jer hoću, već se to jednostavno dogodi.
Rijetki su ti s kojima sam 100% ja.
A ja bi baš voljela biti 100% sa svima!
Ali ne ide... :(
Zato sam si napravila svoj mali krug velikih ljudi s kojima se osjećam ko na livadi kraj jezera. Pa makar njih bilo samo troje. I više nego dovoljno, ak se mene pita.
I hvala im na tome. Hvala im na podršci, ljubavi i energiji koju razmijenjuju s menom, s kojom me ostave kad se svako pospremi sebi doma.
Joj, volim ih baš!
I onda naiđem na nove ljude, sasvim slučajno, s kojima osjetim da bi u jednom trenu uskoro mogla biti svoja. I razveselim se jer volim takve ljude, zbilja su rijetki i ne ulaze ti u život tak često. I onda izađe dok se ni ne okreneš.
Pa zaštooo? Zake mi ih šalješ ak nemaju nikakvu namjeru ostati? Zake moram osjetiti sreću i zadovoljstvo neznajući da budem drugi dan ostala bez svega? ( no, jasno mi je. 'nije za tebe. ima neke bolje kaj te čeka. ovo je samo test da vidim kolko si naučila.' uhhh )
I onda upravo zbog takvih situacija, učim se NE vezati za niš i nikoga.
To ne znači da sam postala hladna, da sam digla zidove ili da ne marim. To samo znači da sam sve više spremna na ovakve situacije, koje me ipak dosta ražaloste, jebiga, da sam svjesna onog 'danas jesi, sutra nisi', i ak mislim ostati zdrave glave moram naučiti nositi se s gubicima bilo kakve vrste.
Nije mi to baš lako, jer se počnem puno zapitkivati, jer znam kolko se trudim biti dobro i kolko razumijem život ( a vjerujem da ga razumijem dovoljno ), i onda te zadesi takva jedna situacija koju čekaš i čekaš... i maltene samo prođe kraj tebe. Okrzne te, pozdravi te i pita kako si, i ode ne čekajući tvoj odgovor.
Ahh, bože...
Ne budem više duljila, izgleda da nemam baš inspiracije u zadnje vrijeme za duže postove,....
Ostavljam vas s jednim, dva quote-a koje čuvam u mobitelu, a nemam di staviti :)
"I used to think I was the strangest person in the world but then I though, there are so many people in the world, there must be someone just like me who feels bizarre and flawed in the same ways I do.
I would imagine her, and imagine that she must be out there thinking of me too.
Well, I hope that if you are out there, you read this and know that yes, it's true, I'm here, and I'm just as strange as you."
"People accuse me of falling in love so easily. It just means that I'm able to see the beauty in most of the people who cross my paths with me and I appreciate if for what it is and also for what it isn't. Love is imperfect. Falling for someone's flaws is just as necessary as falling for their strengths. And people like myself, who fall in love easily, are sometimes the loneliest souls around at the end of the day."
Kaja over&out.
#alonetime #whoyouare #loveyourself
