FlowerPower
srijeda, 07.09.2022.
make peace with yourself
ojla.
dobar dan. kako je?
kod mene evo sve po starom.
HAHAHAHAHA, I'm hilarious :D
rolerkoster i dalje. am I enjoying the ride? not so much haha.
kad se vratim u sadašnji trenutak, onda nemam kaj za reći :)
evo, sad upravo sjedim na preslatkoj maloj terasici, s biljkicama oko sebe, dve stolice, stolić na kojem su dvije žute svjećice, na zidiću postavljene drvene ogradice na kojima vise teglice s cvijećem. doduše umjetnim, ali kjut je skroz :)
ispred mene cesta, a prek ceste jedno tridesetak suncokreta <3
svira mi muzikica, u hladovini sam dok mi sunce lagano grije stopala.
milina!
oke, sad sam još više osvijestila ovaj trenutak, čekaj.. moram to zarezati u sjećanje. sekunda, pliz.
dobro, možemo dalje. čak sam se i uslikala da imam za uspomenu, ak sjećanja izblijede :P
preselila sam u nedjelju navečer.
again.
prije kojih 10ak dana sam išla gledati neki stan u Krapinske toplice, pa na putu prema njemu sam vidla ovaj apartmančić u kojem sam trenutno.
reko ak stan ne uspije, budem probala nazvati i pitati jel bi mi rentali app na mjesec, dva.
i tak je bilo.
stan u Krapinskim je otpal, lik mi nije dal mačka u stan, već samo vani, a to je odmah no-no. ono, nema šanse! hell no. odi ti van, pfffff.
uglavnom, došla sam pogledati ovaj prostor, zaljubila se i uzela ga.
za 2500 kn mjesečno, s režijama.
auč.
znam da su cijene visoke, i da ovo čaaak moždaaa i nije najviša cijena na tržištu, ali... za mene samu, s mojim budgetom, s mojim životnim troškovima, ovo je little bit much.
ja bi u dva mjeseca bacila u zrak 5000 kn.
tužno.
ali jebiga, nisam imala drugog izbora i bilo je dosta hitno.
i tak ja sad uživam u tom svojem prostoru.
da bi jučer saznala da ipak ima mjesta i da ipak mogu ići u kuću u koju sam htela još u petom mjesecu, ali zbog sudara i neočekivanih financijskih sranja, ipak nisam išla.
u međuvremenu su cijelu kuću zakupile terme tuhelj da bi u nju smjestili djelatnike, strane djelatnike, moje super simpatične makedonce.
zbilja su mi super simpatični :))
imala sam info da dvoje njih odlazi 01.09., i to bi mi idealno pasalo da na njihovo mjesto dođem ja.
u taj jedan manji app ( od njih 4 u cijeloj kući ), fino Mac i ja da doselimo, zabavljamo se, družimo se, lijepo živimo.
no, u nekom trenu sam skužila da to ipak nebu tak jednostavno i da ipak moram odustati od te ideje, što i jesam na kraju pa tako završila ovdje.
opet skačem s jednog perioda na drugi.
jučer.
jučer sam dobila info da mogu gore.
i kaj sad?
tu sam ženi platila keš 2500 kn, kak da joj sad velim da mi to vrati? :/
pitala sam ju.
rekla je da okej.
fala bogu na ljudima koje susrećem, fala bogu na dobrim ljudima koje susrećem i koji mi prolaze kroz život.
hvala ti bože.
u petak selim.
again.
ali, kolko god je to dobra solucija, jer ono... ušparala budem dosta love, bliže sam poslu, kuća i dvorište je idealno za maca... tolko sam i rastrgana između ovog:
biti tu na miru, u komociji i svojem wc-u, kuhinjici, lijepom, novom, mirišljavom prostoru, ali bez love! :D
ili biti gore sa svima njima, u svojoj sobi, sa zajedničkim wc-om i kuhinjom, ali s parama! :D
važem, važeeeem!
kaj mi je bitnije? i zake mi je bitnije?
prva opcija:
bitnije jer je lijepo.
jer izgleda da imam posložen život, sređen život kad živim u tak lijepom, sređenom prostoru.
jer fino miriši.
jer sam sama na oooogrmom udobnom krevetu iz kojeg gledam u ogroman TV ekran s 6000 programa.
lampice svud oko mene, zapaljene svijeće, predivan ugođaj.
ali, to sve masno plaćam novcima koji mi trebaju.
za mene, samu ženu, bitno je da imam koju kunu viška. a ja ovak imam manjka.
nije okej. ne mora biti tak.
druga opcija:
vidla sam već tu kućicu, jako je lijepa.
starinski sređena, na lijep način.
predivno dvorište, sjenica, jedni susjedi samo, polja i brda i šume iza kuće.
unutra je trenutno možda osmero ljudi, nemam pojma. ili pet čak, nebitno.
super su mi, skompali smo se, kliknuli smo.
ja na kraju nebi dobila app koji sam prvotno gledala, već bi išla u neku sobu koja je nešto manja od tog apartmana.
hm, soba.
oke, soba je komotna, veliki krevet, tv, ormar, stol,...
ali, na wc moram ići iza Denisa ili njegove Robertine :D
još gore, oni moraju ići na wc iza mene hahaha.
u kuhinju se moram spustiti dole kod Marjana i novog dečka da si složim sendvič i popijem sok.
ali, ušteda od 5000 kn!
da spomenem, tam bi bila dva mjeseca samo.
znači, 34 godine imam, idem živeti na dva mjeseca u sobu, dijeliti wc i kuhinju s nekim ljudima ( sreća da se znamo i da smo si oke ), i to mi baš onak nije najsretnije riješenje.
ali, u čemu je razlika?
kaj sam točno ja sad drugačije ak ostanem u ovom lijepom app kojeg bi plaćala 2500 kn, a kaj sam ak odem u onu kuću s ekipom zabavljati se?
kaj, s prvom opcijom sam sređena, nemam problema, život je lijep, imam svoj platz.
s drugom opcijom sam luzer?
ne, isti sam kurac i s jednom i s drugom opcijom.
svugdi mi može biti lijepo, do mene je. do toga kak se postavim i kak si posložim u glavi.
za dva mjeseca kad se izrealizira plan koji imam, onda budem, VALJDA, napokon došla na svoje.
to bu valjda neka međuopcija od ove dvije.
sama budem, plaćala budem, ali nadam se manje.
al opet, u garsonijeri, bez balkona, u potkrovlju di mac nemre van?
uvijek neke.
ima i četvrta opcija :D
hahaha na kraju imam tolko opcija, da ono...
drugi jedan frend mi je rekel da mi može dati svoj podrum lol, u kući staraca, kaj mi se čak i sviđa jer je kuća i mac može van kad god hoće.
za zgradu ne znam kak bumo funkcionirali.
i evo... uvijek neke.
sumnjam da bude ikad sve baš onak kak sam si zacrtala.
zato se budem prilagođavala trenutnom crtežu, dok se sama ne spraksiram dovoljno da si sama nacrtam točno kak mislim da mi treba i kak hoću.
jebiga, idemo.
yolo.
life goes on.
oke, to je to za sad, javim se uskoro s novim mislima, novim idejama, novim opcijama, novim životnim situacijama.
stay tuned.
or don't, I don't care.
ćao ljudi.
Kaja over&out.
#chill #svejeokej #itiswhatitis
