FlowerPower

utorak, 17.05.2022.

what is happening?

hellooooouuu, još malo sranja :D

značiii, girl... what is happening?? ( riječima i glasom Davora Lovrinića )

kad vratim film u nazad, ova godina do sad mi je bila grozna! ( a meni svejedno lijepo wtf xD )

u prvom mjesecu nam je mama došla na vrata da nema di spavati.
u drugom mjesecu dobijem otkaz.
u trećem mjesecu niš, ležim doma, slobodna sam, chillam.
u četvrtom mjesecu dolaze vlasnici stana, gospođa nezadovoljna najavljuje da nam bude poslala dopis na mail o tome kaj joj je na srcu.
peti mjesec dobivamo dopis da moramo iseliti.
peti mjesec napucam džipek ispred sebe i zlupam si auto.

kaj sad? čekam još ili je to to? ak je to to, onda hvala, Svemire, nebi više.


znate da ja vjerujem u moć misli, izgovorene riječi, emocije koje osluškujem i koje mi pokazuju jesam li ili nisam na dobrom putu. vjerujem u vibracije, emitiranje energije koja ti vrati točno ono kaj šalješ van.
i baš zbog toga pazim kaj mislim, kaj izgovaram i kak se osjećam.
pazim... oke, nije da se bojim ili da si ne dozvoljavam osjećati se loše ili biti ljuta, bijesna il neke treće.
nego se hoću dobro osjećati, pa onda biram misli i riječi, način razmišljanja, ponašanje, i slično.

i zbilja, ali zbilja onda ne znam kak sam si ovo prizvala.

možda s tim kaj sam bila jako negativna i bijesna zbog iseljavanja? pa sam držala te emocije u sebi par dana?
možda kaj sam jučer rekla ženi u policijskoj postaji da nemam nikakav odnos s mamom i nek me bog kazni?
lol, ak je zbilja tak lako i jednostavno, onda sam najebala žešće!


hodam tolko svjesna kroz život, živim najbolje kak znam, volim život i sretna sam.
evo, čemu sad taj sudar i popravak auta, i seljenje iz kuće i snalaženje za dalje.... zbilja ne znam.

ne mislim previše ići u analizu, jer se bum izludila. mogu gruntati do preksutra, ispitivati, propitkivati,... nebu vratilo vrijeme.
jebiga.
desilo se.
idemo dalje.

gledala sam u mobitel dok sam vozila, kaj u zadnje vrijeme radim jako puno. još me buraz špotal da mi treba zabraniti taj mobitel u vožnji...
evo, možda je to sad bila lekcija.

znači, pogledala sam u messenger, digla glavu i vidla u slow motion-u kak auto ispred mene stoji, a ja ga dolazim poljubiti.
mislim da sam odmah odlutala, ne sjećam se da sam čula neki bum tres.

spustila sam mobitel, izašla iz auta, gledala kaj sam napravila i ostala smirena.

dečko dolazi do mene, pita me jesam dobro, ja odgovaram ma jesam, sve okej.
on ima neki stariji džip, nemam pojma kakav je to auto uopće, ali sreća da to ima jer nije prevelika šteta za njega, dok za mene je.
al opet sreća kaj je on viši od iza, jer je moj cijeli branik ostal čitav.
hauba se zlupala skroz, jedno svijetlo i ispod haube neka metalna šipka.

bila sam baš skroz kul, možda zato jer sam znala da imam mamin auto na raspolaganju. da ga nemam, onda fakat ne znam kaj bi.
plus kaj mi je sad ostalo 2000 kn viška za regu koju imam za dva tjedna xD
al oke, to bu sve otišlo na popravak. i više!!
a da ne pričam da selim sama nekam, i plaćati sama stanarinu i sve ostalo je isto baš veselje, jel?
jebemti.


uglavnom, nakon svega kaj se događa zadnje vrijeme, totalno mi je bilo svejedno za taj događaj jučer. reko oke.
dobro je.
fakat mi se nije dalo dramatizirati, paničariti, plakati se... još sam se uspjela i zajebavati.
eto..

možda su tome pridonijeli taj dečko i njegov deda, bili su zbilja jako dragi i pažljivi. bilo im je krivo kaj sam sebi napravila veću štetu nego njima.

a pazi priču sad :D

kad smo se dopeljali do osiguranja, gledam ja njega i pitam: jesi ti taj i taj?
veli on da.
ja velim: isuse, tak si veliki već!

znači to je dečko kojeg je moja mama čuvala u vrtiću. sjećam se da smo išli na jedan izlet, ja sam već bila u školi, ali sam svejedno išla s njima.
on je bil mali, s bratom, i najviše sam se s njima družila. on se baš stalno kvačil za mene, a meni je to bilo simpica.
rekla sam si: čekala budem da naraste, pa mi bude dečko. hahahahah :D
daj zamisli! joooj, bože moj, svašta :D
moram mu to ispričati u petak kad se vidimo.



eto ljudi moji, to vam je moj život ukratko.

neki bi sad pali u depresiju, bože zašto jaaaa, kak baš meniii, kak bum sad, i bla bla bla.
baš me briga iskreno, evo.
kak bude, bude. sve se preživi, sve se riješi, sve prođe.
selim, idem nekam u pizdu materinu, sama, daleko od frendica, ali u prirodu i s mojim Macom.
ahh, moj Mac... kaj bi ja bez njega? životinja moja najdraža.
nas dvoje idemo fino živjeti neki drugačiji život, malo promjene, nova okolina, nove priče.

go with the flow, nema mi druge :)

ajde,... uživajte svi vi skupa s menom.
do čitanja.

pusa.

Kaja over&out.

#gowiththeflow #takeitasitis #andmakeitbetter #behappy

17.05.2022. u 14:27 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 11.05.2022.

Damn you, life!

bok ekipa.
ja uvijek dolazim kad imam neko sranje..... ( annoyed )

da ne krenem odmah sa svim sranjima, idemo lagano, pa sve jače i jače :D

na poslu je dobro. jako dobro, štoviše :)
cure su mi super, nas tri za sad rasturamo animaciju i jedva čekamo ljeto!
iako, ja se malo bojim ljeta zbog svih silnih aktivnosti za koje nisam sigurna hoće li ih moje tijelo izdržati!
već sad me dosta bole koljena, išijas svako malo dođe pozdraviti, čak sam na hitnu išla po injekciju jedan vikend.. bože moj.
kondicija nula bodova, razgibanost i poletnost slaba, ali nadam se da do ljeta stižem u top formu!

radimo radionice s klincima, bilo crtanje, slikanje, izradu nakita, pečemo keksiće i svašta nešto. ali najviše ih veseli mini disco! uhh, tu se naskačemo baš pošteno, pravi kardio :D
onda imamo šetnje Tuheljskim krajem s velikima, vježbe i plesove.
zabavica, uglavnom.

jučer smo imali kolektivni sastanak na kojem su nam pokazivali i objašnjavali radove koji uskoro kreću u samom hotelu i van njega. wow! jedva čekam novi izgled svega i svačega, to bude baš odlično! čak se misli dići još jedna zgrada s dodatnih 50 soba, ludilo.

i tak.... sve je super kaj se toga tiče.


e sad, šok i vjeverica!

za Uskrs su nam doma došli vlasnici kuće u kojoj smo podstanari buraz i ja, jel.
i okej, nek su. došli su i za Božić, dolaze i prek ljeta i to je tak dogovoreno.

dok su oni tu, Damjan ode na par dana kod bake, ili cure ili kam god, nebitno.
da oni lijepo imaju svoju sobu da se normalno naspavaju. cure u svojoj, a ja u svojoj.

ovaj put je bila malo nezgodna situacija, jer naime, mi imamo jako veliku situaciju s našom mamom.
mama se razbolila, psihički, i nije više samostalna, a da stvar bude još gora, nema smještaj u kojem bi mogla biti.
primili smo ju na desetak dana, ali to nikak nije bilo riješenje ni za nas, ni za nju, ni za ikoga.
ali kak ju nebi uzeli, pa žena je spavala u autu, ej! jebemte živote.....

nažalost, mama je završila u bolnici.
sad je opet tam, po drugi put. neću previše o tome pisati, nisam ni ja sama na čisto s tim svim, nebi htela napisati neke kaj za pol sata više nebi mislila. al uglavnom, situacija je odvratna. preodvratna kad bi znali sve detalje.
s tatom sam prekrižila za sva vremena, ne pričamo, ne viđamo se.
tak da mi je samo moj brat ostal, a kak se stvari trenutno odvijaju, i s njim se bum razdvojila.
#život

pošto nismo na vrijeme javili vlasnicima da je mama kod nas, em zbog srama, em zbog straha, tek naknadno sam poslala mail u kojem se ispričavam za situaciju. zbilja mi je bilo jako teško, i zbilja sam iznesla najiskreniju ispriku.
nisam dobila nikakav odgovor.

bili su tu par dana, i večer prije odlaska je ona rekla da bude poslala dopis mailom u kojem bude napisala sve kaj joj stoji na srcu.
reko oke.
bojala sam se, ali dobro, kaj sad.

dobili smo mail, ali samo s računom za stanarinu.
čekam dopis.

dopis stiže tjedan dana kasnije.

subject maila:

Otkaz ugovora

Dragi Kaja i Damjan,


.......


PA JEBEM TI MATER DA TI JEBEM!!!!!!!!


kako sam jebeno ljuta! Damjan mi neda da odgovorim na mail.
znači, niko nije odgovor na mail dan i pol sad, ali se Damjan čul s njima telefonski.
tj., s njom.

u mailu piše koje stavke ugovora smo prekršili.
stavku 3, 4 i 9 kurčevih stavki i kurčevog ugovora.

to kaj je mama bila kod nas bez da smo ih obavijesti i promjeni ukućana. LOL znači koja mrtva promjena ukućana.
oke, idemo dalje.
to je stavka 3. stavka 4 je slična, ne kužim najbolje, ali neke tipa da smo dali u podnajam bla bla kurac palac, i da u kuću ne smije ući druga pravna ili fizička kurčeva osoba.
stavka ili kurčev članak broj devet je briga o kući, da pazimo da ne strgamo i bla bla. ( bla bla zbog toga jer jako volim ovu kuću koju bolje pazim od svoje vlastite )

jako sam ljuta, da.
i kolko god se već godinama trudim i učim ne reagirati ovak, ali ovaj put se neću suzdržavati.
ovaj put želim biti nadrkani kretenski idiot koji vrijeđa ljude. nemrem uvijek govoriti: a dobrooo, a nisu oni krivi, a razumijem ih, a moramo sagledati iz njihovog kuta, nikad ne znaš zake je neko tak napravil i ostali junikorni.
ne, jebeno ih želim izjebat u mozak i izvrijeđati baš onak jako!
( naravno da ovo govori o meni i mojem stanju, ali recite kaj hoćete, ja nemrem sad biti tratinčica. nemrem, jer jebeno moram seliti po deveti put u svojem životu, a znam da mi to nije zadnje )
znaš ti kolko truda, volje i snage treba imati za ostati dobar, ljubazan, obazriv? jako puno ponekad.


da stvar bude ljepša, Damjanu na telefon je rekla da je najveća pogreška kaj je skratil donje grane njihove dvije prekrasne lipe na dvorištu. da to nemre oprostiti i da se skoro onesvijestila kad je to vidla.

znači, majko isusova. daj mi snage pliz.

znači, lipe stoje predivne, u svom punom cvatu, krase dvorište, obožavam ih!!
cijelo dvorište je prekrasno! susjeda nam je rekla da nikad tak uredno nije bilo dok su oni tu bili. pa halo?

ja zbilja obožavam ovu kuću. volim ju baš jako, evo...
i sad moram izaći? zbog čega?
mame kojoj smo hteli pomoći? jebene lipe koja je i dalje tu i sva divna?
nema smisla.

jebeni ego. bešćutnost. besmislenost. nehumanost. glupost.
evo, to je.
oduzeti nam sreću samo tak i izbaciti nas na ulicu.

hvala!

imamo mjesec dana da nađemo neke drugo.
luda sam.

Damjan niti ne zna jel bi išel s menom ili ne, veli da mu je muka od same pomisli na selidbu.
možda idem sama.
nije to loše, ali s ovakvim cijenama stanova, ja ne znam..... nemrem sama.
druga stvar, moj mačak.
meni treba kuća za njega. tj., dvorište. pa srce mi puca na pomisao da ga zatvorim u stan, da više nikad nejde van i da samo tužno sjedi na prozoru i gleda van. ajme meni.... evo suza kreće.

užas... znati da imaš rok do kad možeš spavati u svojem krevetu, jesti u svojoj kuhinji, sjediti vani na terasi.
oke, da, nije to niš moje. kad tad bi izašla van, al ono... ovak naglo i šokirajuće? :(

jesam, no, jesam zahvalna na vremenu provedenom u ovoj kući. kad smo doselili tu, govorila sam da mi je već sad žal kaj bum jednog dana morala izaći. ajme.....

živcira me. živciram samu sebe.
hoću si dozvoliti raspasti se, hoću pasti na pod i ne dizati se dok me neko ne nađe i "spasi me".
ali ta probuđena Kaja mi ne dozvoljava.
umorna sam više od same sebe i svoje snage i mogućnosti adaptiranja na sve situacije. umorna sam od izvlačenja snage iz same sebe.
kolko god sam preprepreponosna na samu sebe zbog toga, ali daj onak.... dosta?
kolko toga mi se mora desiti još? pa snažna sam ko tri slona već u pičku materinu, kolko još snažnija moram biti???

hendlam život fakat jako dobro, niš ne gledam ko ogroman problem, već samo priliku za rast i razvijanje.
prihvaćam situacije koje me snalaze, malo se namrštim, pa se odlučim nasmijati i nastaviti dalje živjeti po svojem, graditi si sreću i dalje.
tak budem i s ovim, znam to. ko zna kaj mi nosi novi stan, novo okruženje,...
živcira me samo ak bu onak, drugorazredno, a ja opet moram izvlačiti svoju snagu da napravim iz toga par excellence!
jer to radim staaaalnooooo. uvijek iz svega izvlačim najbolje, ne dozvoljavam si ostati u nekom prosjeku, da se zadovoljim s tim. ne, ja budem to pretvorila u doživljaj vrijedan življenja.

ali to umara s vremena na vrijeme.
evo sad npr.
mrska mi je ova situacija jako jako. žalosna sam jako. tužan život.

ali evo, kolko god hoću to napisati, jednostavno si ne dozvoljavam pomisliti da imam tužan život. jer nemam! neću imati. volim život.
ili? jel ga stvarno volim? ili se samo silim na ovakav način razmišljanja? hmmm...

ma ne. volim ga. nemrem biti nezahvalna na svemu kaj mi se događa.
jednostavno nemrem. ružno je i ne sviđa mi se ideja da ne volim svoj život i sve u njemu.
biram voljeti ga.
i to je sad borba. rastrgana sam između tuge koju osjećam i ljubavi koju želim osjećati.
dozvolit ću si biti žalosna još malo, al onda dosta. nema to smisla. kak je tak je i idemo dalje.


dvoumila sam se da spomenem ili ne ljubavnu situaciju koja mi se desila.
budem samo malo, da se godinama kasnije podsjetim na ovo :)

zaljubila sam prek ušiju! ono baš baš <3
dečka sam tolko htjela voljeti <3 ma i jesam onak malo ;) kolko se to uopće može u mjesec dana or so...
ali može. jer sam ja sama po sebi ljubav, pa onda mogu sipati ljubav di god idem, prema kome god želim.

uglavnom. nije mi uzvraćeno istom mjerom. bilo je obostrano u nekom trenu, ali onda sam ja otišla full nutra, a on.... ne znam.
dok smo bili skupa, sve je bilo predivno. savršeno. ma baš uhhh..... <3
kad bi otišla doma, neke se okrenulo. druga priča. drugačiji pristup, drugačija pažnja.

oh well... #život, jel.

nema veze. ja sam sretna sa svim svojim emocijama, jer ih imam i jer ih mogu podijeliti drugima.
volim to kod sebe baš jako. tu hrabrost iznošenja emocija, ne bojim se ostati povrijeđena jer više od toga hoću da ljudi znaju da je nekome stalo do njih, da su voljeni. taj osjećaj nadjača osjećaj povrijeđenosti.

plaši me samo malo činjenica kak jedan dan mogu voljeti, i željeti te u svojem životu, a ak ti ne želiš mene, ja s takvom lakoćom to prihvaćam i uopće više nemam potrebu za tobom.
ono, oke. nećeš, that's fine. ne moraš...
al ne s onim tonom ljutnje, zamjerke i slično. već ono.... fakat oke, kul.
you do you, I'll do me. kaj sad.
tak da ono.... kolko god te jako željela, skroz sam dobro i bez tebe.
kaj da radim....

naravno da me ulovi žuta minuta, pa pustim suzu. al ne za dugo. tolko toga lijepoga ima u životu, bila bi šteta propustiti to zbog nečeg takvog, kao npr., neuzvraćene ljubavi :D


eto dragi moji, to vam je moj život trenutno.

obraćam se kakti tu nekim ljudima, a iskreno, pišem samo zbog sebe.
obožavam pisati, tipkati kak se osjećam, ostaviti neki pismeni trag, ne samo držati u sebi i odnesti to u grob sa sobom.
možda bi se fakat trebala pokrenuti i napisati neku knjigu. vjerujem da bi mogla to.
vjerujem i da budem :)

hvala na čitanju, vidimo se, čujemo se.
pusa svima.

Kaja over&out.

#život #gottaloveit #gottaliveit #youcandoit

11.05.2022. u 10:37 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2022 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (3)
Studeni 2022 (1)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (4)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Listopad 2021 (1)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

...sasvim jedno obično neobično biće koje pleše tango u svijetu valcera...