FlowerPower
subota, 23.05.2020.
Babies.
Hello.
Evo jedna tema koju inače izbjegavam.
Odlučila sam napisati svoje mišljenje ( koje većina već zna ), pa kud puklo da puklo.
Jedna sam od onih koje nikad nebi htjele imati djecu.
( dok ne upoznam ljubav svog života i poželim mu rodit svu djecu ovog svijeta! ) ( ko zna...... )
Stvarno me to ne privlači, ne osjećam da moram biti majka, nemam potrebu ostvariti se na taj način.
Nadam se samo da ovo neće utjecati, niti bi trebalo!, na bilo koji način, na osobe koje imaju djecu.
Ovo je čisto, isključivo samo moje mišljenje koje nikog ne bi trebalo dirati. Svi znamo svoje, svi imamo svoje, svi navečer odlazimo spavati sa svojim.
Moje je moje. Tvoje je tvoje.
Imam neku svoju teoriju o imanju djece.
Imam i par svojih razloga zašto ne imati dijete.
1.
Svijet u kojem živimo.
Točnije, način na koji živimo. Kak vrednujemo stvari, kak se odnosimo prema sebi, pa prema svima ostalima. Koje vrijednosti moramo njegovati, prema čemu određujemo kolko osoba vrijedi i kolko ju cijenimo itd.
Moje djetinjstvo je bilo prekrasno! Ne sjećam se baš previše kakva sam bila, kaj sam radila, ali nemrem ni osjetiti neke loše emocije.
Sjećam se škole. Kad se sjetim ekipe iz razreda, sjećam se ovog:
maltretiranja, omalovažavanja, vrijeđanja.
Ali onda i konstantne zaljubljenosti :D znači, svaki tjedan sam bila zaljubljena u drugog dečka!
I to sam oglašavala na sva zvona! Bila sam taak vesela s tim. S tim emocijama.
Valjda sam zato ovo prvo nekak potisnula, usudila bi se reći- skroz izbacila.
Mislim, sjećam se kakvi su bili prema meni, ali ne osjećam negativnu emociju u vezi toga.
Bili smo niži razred, imala sam svoju jednu prijateljicu. Odjednom mi ju je druga cura preotela.
Onda sam si našla drugu prijateljicu kojoj su onda zabranili da se druži s menom.
Bili smo na igralištu, sjedila sam na travi, iznad mene su bili dečki i jedan mi je hračnul na glavu.
Bili smo u razredu, rekla sam prijateljici kak imam nove hlače u kojima mi guzica dobro izgleda.
Kasnije me glasno, pred svima, pitala: Kaja, imaš te hlače jer ti dobro guzica izgleda?
Bili smo u razredu, navodno sam se jednom dečku čak sviđala, priznal je mojoj prijateljici, a ona je na sav glas rekla:
Kaaaaj, Kaja ti se sviđa?? hahahaha. Pa je brzo rekel da ne.
Bili smo zadnji dan u školi, kraj osmog razreda. Išli smo kod fontane, dečki su bacali cure unutra.
Jedan mi veli: tebe nebi ni štapom diral.
( na kraju su me ipak bacili hihihi, bila sam baš vesela )
Ima toga još, nastavilo se i u srednjoj školi, a nekak si mislim da se nastavlja i sad, ali fala bogu nisam u tim krugovima i ne zamaram se oko tih sitnih, nebitnih stvari.
Nisu oni krivi, znam. Možda zato ne zamjeram i nisam sjebana zbog toga.
Krivi su roditelji.
Roditelji koji nisu znali dati ljubav, nisu znali pokazati ljubav.
Eto me kod drugog razloga.
2.
Mi sami.
Živimo u svijetu u kakvom živimo. Sve je na brzinu, radi se abnormalno puno, radno vrijeme više nije od sedam do tri, već od devet do pet.
Nema se vremena. Nema se živaca.
Oduvijek je u ljudskoj naravi, ta potreba za stvaranjem svojih potomaka, moramo neke ostaviti iza nas, kužim ja to sve.
Ali ne razmišljam na taj način.
Ostaviti neka iza sebe? Pa da, može. Ali hoću ostaviti osjećaje, dobre uspomene, svoju umjetnost koju još nisam ni krenula stvarati.
Ne treba mi dijete da nastavi iza mene.
Ljudi rade djecu iz svih nekih krivih razloga. ( one dobre razloge ne budem pisala, ima ljudi koji točno znaju svoje dobre razloge i prema njima imam respekt! )
Da ne ostare sami.
Da se bolje povežu s partnerom i da veza ne propada.
Da ih dijete spasi od nekog vlastitog nezadovoljstva koje osjećaju.
Jer se, eto, desilo.
Ima toga još...
Ali, kak ne kuže da svi ovi razlozi štete djetetu?
Zake stavljaš na dijete takvu OGROMNU odgovornost koju ne bi trebalo nositi??
Znači, očekuje se od još nerođene bebe da spasi tebe, tvoju vezu, brak, da te usreći,.. od jednog malenog bića koje bi od prvog daha trebalo udahnuti ništa drugo osim sreće i ljubavi!
Sebičnost. Joooj, kad mi vele da sam sebična jer ne želim dijete.
Ne, ti si! Razmisli malo. Nažalost, nemaju svi tu mogućnost misliti tolko daleko.
Nemaju svi HRABROSTI ići tolko buboko u sebe.
Rijetko ko oko mene ima tu hrabrost, i ušlo je u srž sebe ko osobe i pronašlo sve kaj ne valja i odlučilo poraditi na tome.
I za te ljude skidam kapu! Neki imaju djecu, i uopće ne sumnjam da budu ta djeca bila tolko kvalitetna bića! Tolko sretna, ispunjena i zadovoljna bića.
Drugi pak... ne znam jel mi pametno uopće reći.
Da se razumijemo, u toj skupini sam i ja.
Imala sam problema, i još imam, kad su mi moje bliske prijateljice rekle da su trudne.
Umjesto da velim super, evo čestitam, i svi sretni zadovoljni, ne, ja idem iznositi svoje mišljenje.
Točno ne znam iz kojeg razloga! Zake sam ja sad morala reći kaj mislim o tome? Zake jednostavno nisam mogla reći:
ČESTITAM!
Ali ne mogu. Meni to nije za čestitati, evo. Recite da sam grozna osoba, recite kaj god... ali svako može napraviti dijete.
Nekima se desi bez da su uopće znali da su upravo napravili čudo.
Ne osporavam da to nije, većini, najljepša stvar na svijetu, fakat vjerujem da je.
Pogotovo onima koji pokušavaju i pokušavaju i pokušavaju, pa napokon uspiju! E, to čestitam!
Znaš kad mogu čestitati? Kad vidim kakva osoba bude tvoje dijete. Najlakše je roditi, ali odgojiti čovjeka, e na tome se čestita kad se uspije. Moj naklon.
Ali ovo ostalo, sori.
Sad budem malo bezobrazna, ali štancamo nove debile u svijet.
( ovo apsolutno ne ide moje prijateljice, jer u mojem krugu nema debila fala bogu )
Ljudima se neda brinuti za sebe više, kamoli za nekog drugog. Ne da im se neda, nego se to više ni ne zna raditi!
Predali smo se novom svijetu, u kojem se više niš dobro ne cijeni, plešemo kak drugi sviraju i zaboravili smo živjeti za sebe.
I kakvo bude onda to dijete?
Vjerujem da te dijete promijeni, da.
Ali rijetko ko je spreman mijenjati cijeli svoj svijet da bi tom djetetu bilo najbolje.
Ljudima se ne-da! Misle si, ma dobro, jebiga, tak je kak je. Uostalom, ak već nekih 30ak godina živiš kak živiš, skoro je nemoguće odjednom postati druga osoba. Tj., odbaciti sve svoje loše navike, razmišljanja koja nisu baš najbolja i sl.
Daaaj se probudi, pliz, daj napravi ČOVJEKA! To ti je misija. To ti mora biti cilj.
I to hell of a cilj! To uopće nije lako. To je najteža stvar na svijetu, vjerujem.
Nemam djecu, znamo svi, i neke majke bi mi rekle da nemam pravo govora, ali...
ja osjećam da tolko toga mogu i moram reći. Probudite se ljudi...
Za mene donijeti jedno biće na svijet mora biti savršeno. Čim se ono rodi, sav moj prijašni neikren, balavi, nezreli svijet otpada i stvara se novi.
Jer dijete to zaslužuje.
I ak već sad, dok još nemaš dijete, ne radiš na tome, onda bude nemoguće početi kad ono dođe na svijet.
Već sad moraš ti prvo biti primjer, imati iskreno, čisto srce, znati kaj je ljubav kak bi ju mogli dalje prenijeti na druge.
Vjerujem i vidim da se roditelji trude. Pa normalno, svi hoće najbolje za svoje dijete i svi rade najbolje kaj znaju.
Ali uvijek može još bolje.
Djeca vas ne slušaju, oni vas gledaju. Možete vi pričati danima o dobroti i ljubavi, kak se treba ponašati i kaj je dobro, a kaj nije.
Ali ak se vi sami tak ne ponašate, badava vam sve to.
Prve tri godine su najbitnije.
Dijete osjeća, dijete upija, i vaša energija mora biti na nivou.
Ak je mama nesretna, nezadovoljna, umorna, iscrpljena,.. dijete to osjeća.
Iako vas dijete beskrajno veseli, vjerujem da isto tolko iscrpi.
Istina, ovo sam sve jednom negdi pročitala, nisam iskusila, nisam doživila, ali... isuse bože, kolko mi je to jasno! Jasno ko dan!
Možda zato pričam da neću dijete. Jer znam da ja sama nisam na nivou!
Nisam još potpuno zadovoljna na svim aspektima života, imam još puno toga za napraviti, ostvariti, i ne bi htjela da moje dijete "pati" zbog toga. Zbog mene neostvarene.
No, okej, možda sam malo predrastična, ali vjerujem u to. Zbilja vjerujem da dijete nesvjesno osjeća, upija sve moje emocije i to ga jednog dana može koštati.
Isto kak je koštalo mene, mojeg brata, moje prijatelje, susjede, poznanike.
Jer rijetko ko zna ljubiti. Rijetko ko zna i poznaje istinsku ljubav. A bez toga nam svima ipak neke fali.
Zaključak ove moje priče jest:
Prvo zaokruži samog sebe da bi novo biće koje donosiš bilo istinski sretno, zadovoljno i ispunjeno živo biće.
Dijete apsolutno mora doći u čisti, iskreni, neiskvareni svijet, a za početak to su mu njegovi roditelji.
Njih gleda, od njih uči.
Možda neki nemamo vremena ni čitav život da se zaokružimo, i to je okej, ali barem da shvatimo, da osvijestimo taj dio i polako krenemo :) puno bi značilo.
Svašta se još lijepoga može desiti i nakon rođenja djeteta. Apsolutno bi bilo krivo da tvoj svijet, u kojem si uživala, stane samo da bi dijete dobilo sve kaj treba.
Ti moraš i dalje raditi stvari za sebe, stvari koje te vesele, koje ti nasmijavaju dušu- tak bude i dijete sretno, zdravo i veselo :)
Badava nam odustajanje od svega, od sebe samih zbog djeteta, jer dijete te gleda i osjeća, i poruku koju mu s tim šalješ nije ispravna.
Kad vidi i osjeti da si slobodna osoba, da uživaš u životu radeći stvari za sebe, e to je itekak prekrasna poruka za jedno malo biće koje kreće u ovaj veliki svijet :)
"Djetetu ne treba savršena majka. Djetetu treba sretna majka."
Eto, dosta sam trkeljala na ovu temu... čak sam se iznenadila kolko bi još toga mogla napisati, ali nema potrebe.
Jednog dana, kad se odlučim, i ako se odlučim, na svoje dijete- pisala budem o tome kolko god me volja! :)
Zapravo, rado bi posvojila. WoW. To mi je neke tolko plemenito, isuseeeek!
Nebi se ni bunila imati dečka koji ima dijete, voljela bi to dijete ko da je moje! :)
Ima jedan predivan quote iz filma Lion:
"We chose not to have kids. We wanted the two of you. That's what we wanted. We wanted the two of you in our lives.That's what we chose.
That's one of the reasons I fell in love with your dad.
Because we both felt as if... the world has enough people in it. Have a child, couldn't guarantee it will make anything better. But to take a child that's suffering like you boys were. Give you a chance in the world. That's something."
SAVRŠENO! LJUBAV!
Kaja over&out.
#bekind "learntolove #givelove #livelove
petak, 22.05.2020.
...
"What if he stares at you everytime you look away?"
Jedan pogled, a u njemu milijun neizrečenih riječi.
#nisamzaljubljena
#mastam
#osjecam
#postojim
...
četvrtak, 14.05.2020.
What's yours will find you.
Haj :)
( evo, naučila sam pozdravljati ;) )
Već neko vrijeme razmišljam kak bi rado napisala post o ljubavi. O mojoj ljubavi.
Moram to napisati, izbaciti iz sebe jednom za svagda! ( uuu, svagda... )
Sviđalo se to tebi ili ne, jaako sam romantična osoba.
To ne znači da mi trebaju ružine latice po vodenom krevetu, niti mi treba ogrlica od zlata, niti prosidba u Tanguziji uz melodiju moje najdraže pjesme ( Chaka Khan - Ain't nobody, samo da znaš ).
To znači da mi treba jedna ruža ( po mogućnosti da nije baš ruža, već neki drugi, manje ozbiljan cvijet :P ), ogrlica od obične špage s tvojim inicijalom ( može i s mojim, nema beda ), i vožnja u autu u nepoznato s melodijom moje najdraže pjesme ( Chaka Khan - Ain't nobody, samo da znaš ).
Ostavljena sam na jedan ružan način, rekli bi ljudi, ali.. ja sam to podnesla baš muški, rekla bi ja.
Iznenadila sam samu sebe kolko snage sam smogla u cijelom tom nesretnom činu, kolko sam uspjela shvatiti da to čak i nije najgora stvar koja mi se događa ( iako sam istovremeno i mislila da je ).. čak sam išla do te razine razumijevanja da sam njemu rekla:
"Ti si napravi kaj trebaš, ja budem dobro."
Ajme! Meni je to wow! Mislim da je to stvar na koju sam najponosnija do sad!
( a trebala sam ga izlemati ko vola! )
Uglavnom, ostavljena sam s tolko ljubavi u sebi. Ajme meni, kooolko ljubavii!
Nisam znala kud bi s njom. Čak sam pričala da bi odmah sad novog dečka, dok još mogu voljeti, dok još imam to u sebi.
Taj osjećaj ljubavi, da podijelim s nekim! Uff...
A zagrljaj. Isusek, kolko mi je to trebalo. Strašno neke...
Ali nisam mogla zamoliti frendice da me zagrle jer bi se raspala u njihovom naručju. Točno sam imala osjećaj da bi se slomila na milijun komadića..... uff..
Radila sam si probleme s mišlju da svaki tip koji mi se javil ( njih puna dva ) da je poslan s razlogom. Zabrijavala da je to sad znak, da je to sad napokon tip za mene i da tu neke ima.
"Pa nije to sad za bezveze, nemre biti."
O, Kaja moja,...
Uglavnom, žudila sam za muškom osobom, za dodirom, samo da me primi za ruku, samo da me pogleda u oči,...
A s druge strane, bila sam nepokretna.
Nisam mogla nikud. Nisam izlazila van, nisam išla po kavama, samo sam bila doma i čekala čudo.
Strašno.
Najviše nisam išla jer sam se bojala da ne sretnem bivšu ljubav, bilo njega samog ili s novom ljubavi. Znači, strah žešći.
Dok sam se vozila, samo sam gledala po cesti kad budem vidla njegov auto, i svaki auto koji je prošel kraj mene, a da je isti ko njegov, ubilo me na tri sekunde. Ma ludo.. U kakvo stanje se čovjek može dovesti. Strašno.
E onda, nakon nekog vremena, čak bi rekla dosta kratkog vremena, počela sam se buditi.
I dalje sam osjećala silnu ljubav, ali sam ju znala usmjeriti.
Prema sebi :)
To je bilo jako lijepo. I još je!
Točno sam mogla osjetiti ljubav prema sebi. Točnije, u sebi.
Sitnice su me najviše veselile. Prekrasan je osjećaj kad vidiš neke lijepoga, dobroga i osjetiš kak to paše tvojoj duši.
Točno mi se duša smijala :) Možda zvuči ludo, ali istina je.
Kroz cijelo moje tijelo je prolazila milina, onaj neki dobar osjećaj. Počela sam se napokon osjećati dobro u svojoj koži.
Drago mi je da nikad nisam pomislila da neke nije u redu s menom, da sam loša, da ne vrijedim i slične bedastoće.
Naravno, imala sam izlete u crnu rupu. Imala sam napadaje plača i nisam se mogla smiriti neko vrijeme.
Ali to je normalno.
Vjerujem da se i to moglo srediti, da sam mogla biti jača i veća od toga, ali nisam. Nisam još na toj razini.
Iako čvrsto vjerujem da se sve događa s razlogom, nekad te ipak "prehiti", jebiga. Ljudi smo.. od emocija ( no bla, krvi i mesa )
E, i onda sam počela biti istinski sretna. Ono, baš sretna! Prvo sama sa sobom, kaj mislim da je najvažnije, pa onda i sa svim ostalim. S ljudima najzadnjije :P ( znam da to nije riječ, ali volim izmišljati nove riječi, pa eto... najzadnjije. čak sam izmislila riječ seksija. imam frendicu, dvije, tri koje su skroz seksije od mene, eto ).
S ljudima i danas imam "problem" i sumnjam da se bu to ikad riješilo. Sve dok svi ne shvatimo kakvi trebamo biti i kak se trebamo ponašati. Nebum se ponavljala, a možda objasnim ovo opet u nekom drugom postu. Nebitno.
E, i takva sretna i zadovoljna, čekala sam tog svojeg tipa. Misleći:
pa sad je vrijeme. Našla sam sebe, spremna sam za njega sad!
I onda čekala.
I čekala.
I čekam....
Sad bi rekli: nemoj čekati, nađi ga ti prva!
Pa i jesam, tražila i gledala i čak se zapalila za njih puna dva. Naravno, bezuspješno.
Onda sam rekla: E PA NEK ON NAĐE MENE!
I gle čuda, nakon toga su se čak neki i pojavili, ali sve su to bile jednokratne "stvari". Al zanimljivo, naredila sam i došlo je. Pa makar za bustati ego malo ;)
( da razjasnim, to su bila samo puka dopisivanja. osim onog jednog :) o kojem sam već pisala. onaj taaak dragi i dobriii dečko! )
Vele da prvo moraš voljeti sebe.
Poludim na to više.
Kakva glupost!
( oke, moraš se voljeti, naravno, ali općenito moraš! Ne samo da bi mogla nabaviti novog dečka, bože.. )
Naravno da se volim, ma obožavam se!
Volim se tolko da znam ko mi treba u životu, ko me vrijedan, ko zaslužuje moje vrijeme kojeg nemam baš na bacanje, jel..
Volim se zbog mene same. Zbog svoje osobnosti, svojih sposobnosti. Kad vidim kolko čvrsto stojim, kolko razumijem i kolko toga mogu dati.
Jooj, to najviše volim. Kolko sam spremna i sposobna dati.
Razumijevanja.
Osjećaja na bacanje.
Ljubavi.
Dobrote.
Iskrenosti.
Poštenja.
Podrške.
Zajeeebancijeeee! <3
( love baš nemam tolko, al bit će i toga, strpi se. )
I onda? Kaj mi još treba? Kaj TEBI još treba?
Izgled? Bolje da ne komentiram taj dio, tlak mi se diže.
Status?
Dobri roditelji?
Politika? Ajme meni, glava me zaboljela.
S menom možeš pričati. Reći mi sve, ne osuđujem. Ne okrećem očima. Pokušavam razumijeti čak i kad nikak ne razumijem. Puštam tvoju prošlost tam di joj je i mjesto, iako sam svjesna da stvari koje radiš danas su posljedica tvoje prošlosti. Ali razumijem, ajmo skupa riješiti to danas, za bolje sutra.
Ne serem ( više ), jer sam naučila. Naučila sam u prošlim vezama da nema potrebe srati za svaki drek, da treba pustiti, i kaj je najbolje- ak fakat nejde, nema veze. Bilo je lijepo, hvala, do viđenja.
Vrlo je jednostavno.
Ja sam vrlo jednostavna.
Ali s pravom osobom.
Ženske znaju biti glupe. Pogotovo one koje ne znaju kaj hoće od sebe same, pa onda od tebe.
I stalno neko zanovijetanje, i stalno neka pažnja, i stalno neko seruckanje, i kvocanje,... i ljubomora, i misle da im se mora dati sve na svijetu, blaaaa!
Valjda vam je jasno da to radi samo neispunjena i nesretna osoba?
Moraš imati prvo sve kod sebe, i znati da ti niko drugi nemre dati niš da bi se ti bolje osjećala.
Zapravo i može, ali privremeno samo. Nije to to.
Dolaziš kompletna pred njega, isto tak moraš i otići. Niko ne garantira vječnost. Može se desiti da opet ostaneš sama.
I koga budeš krivila? Njega naravno. Ali krivoo! Morala si biti svjesna da ulaziš cijela, i takva ista možeš izaći.
Ne određuje te neki tam muškarac. Ne određuje te činjenica da si bila nečija cura, zaručnica, žena.
Ti si ti. On je on. I to moramo biti, svoje osobe. Ko god još uvijek misli da nam treba druga osoba da bi se osjećali kompletno, taj ne kuži, nažalost. I taj ne bude u pravoj istinskoj vezi.
Danas sve više ima sjebanih ljudi. Svi su polomljeni, svi bi neke na brzinu, iz krivih razloga.
Ali moramo to ispraviti. Ak mislimo naći pravu ljubav, moramo se posložiti. Nema druge.
Ja još isto popravljam svoja sranja...
Rekla mi je prijateljica da ne dozvoljavam primiti pomoć. Da uvijek imam neki otpor i da ju ne želim ni tražiti.
Nisam ju shvaćala kad mi je to rekla, ali sad shvaćam.
Naučila sam sve raditi sama. I kad mi je trebala pomoć, bila sam prva u redu. Na koga da računam, ak ne na sebe?
I uvijek sam nosila sve svoje zidove. Valjda sam se bojala da budem manja ak zatražim pomoć ili barem pokažem da mi treba.
Čak sam u vezama bila jača od partnera. Neda mi se to više. Fakat ne.
Onih punih dva s početka ove sage, su opet bili slabiji od mene u nekim stvarima. I to mi je odmah turn off. Nemrem to više.
Neda mi se biti nečija mama, nositi i svoje i tuđe zidove. Brate, naporno je. Ak do sad nisi naučil, bjež od mene, idi uči još malo.
Ja tražim nekog sličnog sebi.
Hrabrog, snažnog u glavi, koji se ne boji živjeti i koji je svjestan samog sebe, svojih mana i kvaliteta, kolko može dati, a i primiti.
Sve ostalo možemo riješavati putem.
Naravno, ništa bez energije. Možeš imati najtopliju dušu i zlatne zube ak treba, ali ak nema kemije- aaa, zajeb!
Treba i to moći. Npr., nađeš se s nekim, i sve ide taaak super, ali ipak na kraju dana, neke ne štima.
Možemo mi to popravljati danima, mjesecima, godinama, ali vjerujem da tamo negdje ipak postoji neko drugi za tebe, isto tak i za mene.
Da svi tak razmišljamo, možda bi ostali sami, ne znam.
Ali... bolje i to nego biti s nekim na pola. Grozno, kakav život! Nadam se da mi se to nikad ne bude dogodilo.
Kaj se mene tiče, mogu ostati sama. Za sad me to uopće ne plaši. Skroz mi je okej, nabavim si pesa i super :P
Ali naravno da hoću nekog, da dijelimo svu radost i svu tugu ovog svijeta.
I vjerujem da jedan takav dolazi ;) Jedan baš onak za mene!
Evo, no, gotova sam.
Moram još samo reći kaj mi je fascinantno.
Znam da sam super kul, i dobro se osjećam sama sa sobom, ali... dok hodam sama po cesti, prolazim kraj nekih frajera, spuštam glavu, sramim se, ubrzam korak, zaboravim hodati uopće (?), samo da ne padnem prek same sebe, lol.
I onda, kaj bi čovek rekel?! To su neki malo jači problemi, stari moj... :D
No, nevermind, ostavljam vas s ovim slatkim stihovima super vesele pjesmice :D
If you like pińa coladas and getting caught in the rain
If you're not into yoga, if you have half a brain
If you like making love at midnight in the dunes of the cape
Then I'm the love that you've looked for, write to me and escape.
Ajde..
Kaja over&out
#betheloveyouwanttoreceive #loveyourself #respectyourself
