FlowerPower
četvrtak, 14.05.2020.
What's yours will find you.
Haj :)
( evo, naučila sam pozdravljati ;) )
Već neko vrijeme razmišljam kak bi rado napisala post o ljubavi. O mojoj ljubavi.
Moram to napisati, izbaciti iz sebe jednom za svagda! ( uuu, svagda... )
Sviđalo se to tebi ili ne, jaako sam romantična osoba.
To ne znači da mi trebaju ružine latice po vodenom krevetu, niti mi treba ogrlica od zlata, niti prosidba u Tanguziji uz melodiju moje najdraže pjesme ( Chaka Khan - Ain't nobody, samo da znaš ).
To znači da mi treba jedna ruža ( po mogućnosti da nije baš ruža, već neki drugi, manje ozbiljan cvijet :P ), ogrlica od obične špage s tvojim inicijalom ( može i s mojim, nema beda ), i vožnja u autu u nepoznato s melodijom moje najdraže pjesme ( Chaka Khan - Ain't nobody, samo da znaš ).
Ostavljena sam na jedan ružan način, rekli bi ljudi, ali.. ja sam to podnesla baš muški, rekla bi ja.
Iznenadila sam samu sebe kolko snage sam smogla u cijelom tom nesretnom činu, kolko sam uspjela shvatiti da to čak i nije najgora stvar koja mi se događa ( iako sam istovremeno i mislila da je ).. čak sam išla do te razine razumijevanja da sam njemu rekla:
"Ti si napravi kaj trebaš, ja budem dobro."
Ajme! Meni je to wow! Mislim da je to stvar na koju sam najponosnija do sad!
( a trebala sam ga izlemati ko vola! )
Uglavnom, ostavljena sam s tolko ljubavi u sebi. Ajme meni, kooolko ljubavii!
Nisam znala kud bi s njom. Čak sam pričala da bi odmah sad novog dečka, dok još mogu voljeti, dok još imam to u sebi.
Taj osjećaj ljubavi, da podijelim s nekim! Uff...
A zagrljaj. Isusek, kolko mi je to trebalo. Strašno neke...
Ali nisam mogla zamoliti frendice da me zagrle jer bi se raspala u njihovom naručju. Točno sam imala osjećaj da bi se slomila na milijun komadića..... uff..
Radila sam si probleme s mišlju da svaki tip koji mi se javil ( njih puna dva ) da je poslan s razlogom. Zabrijavala da je to sad znak, da je to sad napokon tip za mene i da tu neke ima.
"Pa nije to sad za bezveze, nemre biti."
O, Kaja moja,...
Uglavnom, žudila sam za muškom osobom, za dodirom, samo da me primi za ruku, samo da me pogleda u oči,...
A s druge strane, bila sam nepokretna.
Nisam mogla nikud. Nisam izlazila van, nisam išla po kavama, samo sam bila doma i čekala čudo.
Strašno.
Najviše nisam išla jer sam se bojala da ne sretnem bivšu ljubav, bilo njega samog ili s novom ljubavi. Znači, strah žešći.
Dok sam se vozila, samo sam gledala po cesti kad budem vidla njegov auto, i svaki auto koji je prošel kraj mene, a da je isti ko njegov, ubilo me na tri sekunde. Ma ludo.. U kakvo stanje se čovjek može dovesti. Strašno.
E onda, nakon nekog vremena, čak bi rekla dosta kratkog vremena, počela sam se buditi.
I dalje sam osjećala silnu ljubav, ali sam ju znala usmjeriti.
Prema sebi :)
To je bilo jako lijepo. I još je!
Točno sam mogla osjetiti ljubav prema sebi. Točnije, u sebi.
Sitnice su me najviše veselile. Prekrasan je osjećaj kad vidiš neke lijepoga, dobroga i osjetiš kak to paše tvojoj duši.
Točno mi se duša smijala :) Možda zvuči ludo, ali istina je.
Kroz cijelo moje tijelo je prolazila milina, onaj neki dobar osjećaj. Počela sam se napokon osjećati dobro u svojoj koži.
Drago mi je da nikad nisam pomislila da neke nije u redu s menom, da sam loša, da ne vrijedim i slične bedastoće.
Naravno, imala sam izlete u crnu rupu. Imala sam napadaje plača i nisam se mogla smiriti neko vrijeme.
Ali to je normalno.
Vjerujem da se i to moglo srediti, da sam mogla biti jača i veća od toga, ali nisam. Nisam još na toj razini.
Iako čvrsto vjerujem da se sve događa s razlogom, nekad te ipak "prehiti", jebiga. Ljudi smo.. od emocija ( no bla, krvi i mesa )
E, i onda sam počela biti istinski sretna. Ono, baš sretna! Prvo sama sa sobom, kaj mislim da je najvažnije, pa onda i sa svim ostalim. S ljudima najzadnjije :P ( znam da to nije riječ, ali volim izmišljati nove riječi, pa eto... najzadnjije. čak sam izmislila riječ seksija. imam frendicu, dvije, tri koje su skroz seksije od mene, eto ).
S ljudima i danas imam "problem" i sumnjam da se bu to ikad riješilo. Sve dok svi ne shvatimo kakvi trebamo biti i kak se trebamo ponašati. Nebum se ponavljala, a možda objasnim ovo opet u nekom drugom postu. Nebitno.
E, i takva sretna i zadovoljna, čekala sam tog svojeg tipa. Misleći:
pa sad je vrijeme. Našla sam sebe, spremna sam za njega sad!
I onda čekala.
I čekala.
I čekam....
Sad bi rekli: nemoj čekati, nađi ga ti prva!
Pa i jesam, tražila i gledala i čak se zapalila za njih puna dva. Naravno, bezuspješno.
Onda sam rekla: E PA NEK ON NAĐE MENE!
I gle čuda, nakon toga su se čak neki i pojavili, ali sve su to bile jednokratne "stvari". Al zanimljivo, naredila sam i došlo je. Pa makar za bustati ego malo ;)
( da razjasnim, to su bila samo puka dopisivanja. osim onog jednog :) o kojem sam već pisala. onaj taaak dragi i dobriii dečko! )
Vele da prvo moraš voljeti sebe.
Poludim na to više.
Kakva glupost!
( oke, moraš se voljeti, naravno, ali općenito moraš! Ne samo da bi mogla nabaviti novog dečka, bože.. )
Naravno da se volim, ma obožavam se!
Volim se tolko da znam ko mi treba u životu, ko me vrijedan, ko zaslužuje moje vrijeme kojeg nemam baš na bacanje, jel..
Volim se zbog mene same. Zbog svoje osobnosti, svojih sposobnosti. Kad vidim kolko čvrsto stojim, kolko razumijem i kolko toga mogu dati.
Jooj, to najviše volim. Kolko sam spremna i sposobna dati.
Razumijevanja.
Osjećaja na bacanje.
Ljubavi.
Dobrote.
Iskrenosti.
Poštenja.
Podrške.
Zajeeebancijeeee! <3
( love baš nemam tolko, al bit će i toga, strpi se. )
I onda? Kaj mi još treba? Kaj TEBI još treba?
Izgled? Bolje da ne komentiram taj dio, tlak mi se diže.
Status?
Dobri roditelji?
Politika? Ajme meni, glava me zaboljela.
S menom možeš pričati. Reći mi sve, ne osuđujem. Ne okrećem očima. Pokušavam razumijeti čak i kad nikak ne razumijem. Puštam tvoju prošlost tam di joj je i mjesto, iako sam svjesna da stvari koje radiš danas su posljedica tvoje prošlosti. Ali razumijem, ajmo skupa riješiti to danas, za bolje sutra.
Ne serem ( više ), jer sam naučila. Naučila sam u prošlim vezama da nema potrebe srati za svaki drek, da treba pustiti, i kaj je najbolje- ak fakat nejde, nema veze. Bilo je lijepo, hvala, do viđenja.
Vrlo je jednostavno.
Ja sam vrlo jednostavna.
Ali s pravom osobom.
Ženske znaju biti glupe. Pogotovo one koje ne znaju kaj hoće od sebe same, pa onda od tebe.
I stalno neko zanovijetanje, i stalno neka pažnja, i stalno neko seruckanje, i kvocanje,... i ljubomora, i misle da im se mora dati sve na svijetu, blaaaa!
Valjda vam je jasno da to radi samo neispunjena i nesretna osoba?
Moraš imati prvo sve kod sebe, i znati da ti niko drugi nemre dati niš da bi se ti bolje osjećala.
Zapravo i može, ali privremeno samo. Nije to to.
Dolaziš kompletna pred njega, isto tak moraš i otići. Niko ne garantira vječnost. Može se desiti da opet ostaneš sama.
I koga budeš krivila? Njega naravno. Ali krivoo! Morala si biti svjesna da ulaziš cijela, i takva ista možeš izaći.
Ne određuje te neki tam muškarac. Ne određuje te činjenica da si bila nečija cura, zaručnica, žena.
Ti si ti. On je on. I to moramo biti, svoje osobe. Ko god još uvijek misli da nam treba druga osoba da bi se osjećali kompletno, taj ne kuži, nažalost. I taj ne bude u pravoj istinskoj vezi.
Danas sve više ima sjebanih ljudi. Svi su polomljeni, svi bi neke na brzinu, iz krivih razloga.
Ali moramo to ispraviti. Ak mislimo naći pravu ljubav, moramo se posložiti. Nema druge.
Ja još isto popravljam svoja sranja...
Rekla mi je prijateljica da ne dozvoljavam primiti pomoć. Da uvijek imam neki otpor i da ju ne želim ni tražiti.
Nisam ju shvaćala kad mi je to rekla, ali sad shvaćam.
Naučila sam sve raditi sama. I kad mi je trebala pomoć, bila sam prva u redu. Na koga da računam, ak ne na sebe?
I uvijek sam nosila sve svoje zidove. Valjda sam se bojala da budem manja ak zatražim pomoć ili barem pokažem da mi treba.
Čak sam u vezama bila jača od partnera. Neda mi se to više. Fakat ne.
Onih punih dva s početka ove sage, su opet bili slabiji od mene u nekim stvarima. I to mi je odmah turn off. Nemrem to više.
Neda mi se biti nečija mama, nositi i svoje i tuđe zidove. Brate, naporno je. Ak do sad nisi naučil, bjež od mene, idi uči još malo.
Ja tražim nekog sličnog sebi.
Hrabrog, snažnog u glavi, koji se ne boji živjeti i koji je svjestan samog sebe, svojih mana i kvaliteta, kolko može dati, a i primiti.
Sve ostalo možemo riješavati putem.
Naravno, ništa bez energije. Možeš imati najtopliju dušu i zlatne zube ak treba, ali ak nema kemije- aaa, zajeb!
Treba i to moći. Npr., nađeš se s nekim, i sve ide taaak super, ali ipak na kraju dana, neke ne štima.
Možemo mi to popravljati danima, mjesecima, godinama, ali vjerujem da tamo negdje ipak postoji neko drugi za tebe, isto tak i za mene.
Da svi tak razmišljamo, možda bi ostali sami, ne znam.
Ali... bolje i to nego biti s nekim na pola. Grozno, kakav život! Nadam se da mi se to nikad ne bude dogodilo.
Kaj se mene tiče, mogu ostati sama. Za sad me to uopće ne plaši. Skroz mi je okej, nabavim si pesa i super :P
Ali naravno da hoću nekog, da dijelimo svu radost i svu tugu ovog svijeta.
I vjerujem da jedan takav dolazi ;) Jedan baš onak za mene!
Evo, no, gotova sam.
Moram još samo reći kaj mi je fascinantno.
Znam da sam super kul, i dobro se osjećam sama sa sobom, ali... dok hodam sama po cesti, prolazim kraj nekih frajera, spuštam glavu, sramim se, ubrzam korak, zaboravim hodati uopće (?), samo da ne padnem prek same sebe, lol.
I onda, kaj bi čovek rekel?! To su neki malo jači problemi, stari moj... :D
No, nevermind, ostavljam vas s ovim slatkim stihovima super vesele pjesmice :D
If you like pińa coladas and getting caught in the rain
If you're not into yoga, if you have half a brain
If you like making love at midnight in the dunes of the cape
Then I'm the love that you've looked for, write to me and escape.
Ajde..
Kaja over&out
#betheloveyouwanttoreceive #loveyourself #respectyourself
