Jednom kad prođe sve
svi strahovi
i puste noći
kad opet budeš tu
zagrljaji će samo doći.

Nemoj trošiti suze
ni rječi
sa usana krasti
samo poljubi me
nek poljubac me tvoj krasi

Tad zaboravit ćemo daljine
i sve one usamljene dane
i poželjet ću tada
da vrijeme zauvijek stane.

Anđele moj mali
Otkad sam te prvi put čuo
Shvatio sam da si nešto posebno
Nešto za što sam mislio da ne postoji
Anđele moj mali

Sada znam zašto kažu da su najbolje stvari u životu besplatne
Kad te nema, kao da dio mene fali
Anđele moj mali

Kako si promijenila moj svijet nikad nećeš znati
Uz tebe sam se počeo smijati
Došla si u moj život slučajno
Kad sam izgubio nadu, u život si je vratila

Kada si tužna i moje srce s tobom žali
Anđele moj mali

Koliko mi značiš, teško je opisati

Koliko te volim, teško je dočarati
Anđele moj mali

Nisam ni sanjao da si ispunjenje mojih snova

Na tebe mislim cijeli dan
Anđele moj mali

Svaku noć tvoj glas me uspavljuje

Svako jutro tvoja poruka me nasmije

Svaki dan najljepše mi je tebe čuti

Anđele moj mali

Jednog ljetnog jutra u stanu..

petak , 24.06.2011.



Raširenih nogu se izležavaš na krevetu,
Nešto osjetiš na svojem bedru i otvaraš oči,
a ja te nježno prstima dodirujem.



Pletem paukovu mrežu svojim dodirima,
polako i nježno vučem linije po tvom tijelu.
Vruće ti je i zavlačim ruku pod tvoju majicu
i opipavam kako si vrela.

Na kraju je skidam
i pogledam te sa smiješkom
i naravno-ne buniš se.



Vidiš onaj zločesti pogled u mojim očima
i čitaš sve iz podlog smiješka koji ti upučujem.

Prstom kružim po tvojim usnama,
pa ga stavim u tvoja usta
i slatko obližem,
želiš me ugristi, no, ne dopuštam ti.

Navlaženim prstom
radim spore krugove po tvojim bradavicama
i zatim ih polizem.

Izluđuje te osjećaj
kada si poput lutke u mojim rukama,
dok se igram tvojim tijelom

Pokušavaš na sve načine smotati me da ti popustim,
ali uzalud.



Na kraju se prepuštaš,
i kažeš slatko me zlorabi.
Nemogu više.
Please!!

Volim tebe i tvoje smeđe oči,
Tvoj balerinski hod
Pogledaj me, ne bježi od mene,
Molim te stani , okreni se,
Dodirni me, poljubi moje usne vrele.

Ne okreći se od mene,
Jer zaboravit ćeš sve,
Svaki dio mog tjela,
Svaki pogled, svaku nježnost.

Dođi, budi uz mene,
Ne bježi, ostani, voli me...
Voli me srcem i dušom
Jer samo tako se može voljeti.



Strast

utorak , 21.06.2011.

..zelenilo u mojim očima
i sama već znaš što to znači
već polako skidam sve sa tebe
i odvlačim te u krevet..

volim kada si lak plijen
kada mi se predaješ bez imalo oklijevanja
i dopuštaš mi da činim što me volja
kada legneš na krevet
i opustiš se,
kada me zatvorenih očiju ljubiš
dok skidaš sve sa moga vrela tijela



žudim za tvojim dodirima
dok stišćem tvoje tijelo pod sobom
i šapućem sve neostvarene maštarije
onako mazno
gotovo drhtavim glasom

drhtiš..
dok mi ruke klize polako
dotičući te vršcima prstiju
preko vrata
onog utegnutog trbuha
na niže
do slatke mačkice.



drhtiš dok usnama lutam po tvom tijelu
izvijaš se i uživaš

zagrizao bih te poput višnje
one sočne
crvene višnje koja se topi u mojim ustima



zvijer u tebi se otrgnula s lanca
iščekuješ snažan udarac po guzi
i slatke napaljene riječi
da me želiš do kraja…




Bit ću grub, samo ću tvoje ime vrištati!



Moremo, moremo moru, moremo i moramo mi
Moremo, moramo moru, moramo ja i ti (još malo i napokon će sve bit na svom mjestu :)



"Dođi, iz plave boce se pojavi, bar jednu želju ispuni i dodaj svetu malo boje, čudo moje"




....

petak , 10.06.2011.



Zamisli da si sretna ptičica u letu
toliko ti želim sreće na svijetu.
Zamisli da leptirić si nježni
toliko ti želim ljubavi snažne!

Zatvori oči i želju zaželi
da ti ljubav tvoja sreću udjeli,
da zdravlja i veselja uvijek imaš,
jubavi i veselja da ti ne nedostaje.

Poželi da leptirić si u zraku
koji na cvjetak mali sleti,
da poljubac ti donese blag
koji će netko drag da ti da!

I još mnogo toga poželi
sve ono što ti na duši leži,
a ja ću ovdje da budem
i uz tebe život ću da ti uljepšam!!!

Fališ mi. Jako.


Znam nije ti lako, nije uopće….


Znam, sve znam i stvarno – sve mi je jasno… ALI – ne mogu si pomoći – FALIŠ MI….


Ogromna praznina po cijele dane, koju ne može nitko i ništa zamijeniti, jer..TI mi fališ.


Fale mi svi oni naši svakodnevni razgovori – od glupih i beznačajnih sitnica – ponekad samo nama razumljivih,..do onih naših ozbiljnih razgovora….. fali mi naš zajednički smijeh….


I znaš – toliko toga bih ti htio reći – ALI – nekako u mojoj glavi trenutno riječi ne izlaze....

I znam – nisam uz tebe ni fizički ni psihički….


….sad, više nego ikada volio bih da nema ovih kilometara između….



Ovako, čekam….Vrijeme – kažu da vrijeme liječi sve...kažu, mada – ponekad i lažu…ali ja ipak vjerujem da liječi sve rane....

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>