Fališ mi. Jako.
Znam nije ti lako, nije uopće….
Znam, sve znam i stvarno – sve mi je jasno… ALI – ne mogu si pomoći – FALIŠ MI….
Ogromna praznina po cijele dane, koju ne može nitko i ništa zamijeniti, jer..TI mi fališ.
Fale mi svi oni naši svakodnevni razgovori – od glupih i beznačajnih sitnica – ponekad samo nama razumljivih,..do onih naših ozbiljnih razgovora….. fali mi naš zajednički smijeh….
I znaš – toliko toga bih ti htio reći – ALI – nekako u mojoj glavi trenutno riječi ne izlaze....
I znam – nisam uz tebe ni fizički ni psihički….
….sad, više nego ikada volio bih da nema ovih kilometara između….
Ovako, čekam….Vrijeme – kažu da vrijeme liječi sve...kažu, mada – ponekad i lažu…ali ja ipak vjerujem da liječi sve rane....
Post je objavljen 05.06.2011. u 22:02 sati.