Vrijeme je da se vidimo. Da se naša uspavana i naopaka bajka, probudi iz hladne snježne zime. Davno je bila Nova godina. Zar ne?

Znaš, nedostaje mi naša ljubav...ona luckasta, iskrena, dječja, puna emocija...ma neopisiva...želim ju osjetiti...dođi!

I došla si, 10. ožujka, avionom, malo kasnije nego inaće...ali došla si :)

Autom sam krenio prema Klisi, a čim sam stigao, dočekala si me, poljubila i zagrlila. Rekla si da ti je let zbog jake bure bio grozan, da se loše osjećaš. Nije mi to bilo drago čuti. Pokušao sam te oraspoložiti ali nisam uspio.

Kad smo stigli, popričali smo sa mojima a zatim otišli u moju sobu. Zaspali smo i nadali da će ti sutra biti bolje. Vrijeme smo provodili u krevetu gledajući filmove. Tri dana si bila cijela nikakva pa smo odlučili otići na alternativnu terapiju kod žene koja je meni pomogla.

Nakon odrađene terapije, zdravlje ti se popravilo pa smo ostale dane čak malo i šetali i vozili bicikl.

Jedan dan smo bili na pub kvizu sa mojom mamom. Iako baš i nisam bio za tu ideju, iznenadio sam se koliko mi se to sve svidjelo. Nasmijali smo se, najeli kolača i ugodno proveli večer.



Sutradan smo pravili pizzu ispod peke koja je super ispala.

Zadnji dan smo otišli u Osijek u Escape Room sa bratićem, bratom i sestrom. Bilo je zabavno iako na kraju nismo uspjeli opljačkati banku.

Nakon toga smo prošetali centrom i sjeli pojesti kolač u American Dollaru, a zatim sladoled u McDonaldsu.



E da, slomila si još sa rukom kvaku na vratima kod strine :D.

Kasno navečer smo stigli doma, spakirao sam ti torbu na svoj poseban način, a sutra ujutro ti je bio let.

Prije leta smo popili piće u kafiću a zatim si otišla prema avionu. Tužno je bilo gledati te kroz staklo.

Let za natrag je prošao bez ikakvih problema.

Ostala si deset dana. Žao mi je što si u početku bila jako loše, te što nam je propao izlet u Budimpeštu, ali mi je jako drago što si zadnjih par dana živnula...to je bila ona nasmijana , luckasta djevojka puna života u koju sam se i zaljubio. Nadam se da ćeš još češće biti takva i da će te sve manje boljeti.

Tako mi falis. Sve tvoje. Fali mi da ti pogledam oči i osmjeh. Fali mi onaj divan osjecaj kada ti se prepustim, i postanem dječak, iskreno, bez straha. Fali mi tvoj dodir, nježan i iskren. Fali mi da sam maleni dječak kakav samo samo pored tebe.

P.S. posla za mene i dalje nema, ali nadam se da se uskoro vidimo :)

Moj si najsladji slatkis, tvoj sam najsladji mali dečko :)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>