Tužan kraj 2019. godine.
Bila je ovo prva zajednička Nova godina koju smo proveli odvojeni. Ne, nismo prekinuliI niti se posvađali oko nečega. Mojoj mami je dijagnosticiran rak. Zbog toga je odlučeno da se ipak ne vidimo te da odgodimo susret za sljedeći mjesec.
Jako me to sve pogodilo i bio sam jako depresivan.
Mama je obavila nekolicinu pregleda i nalazi su pokazivali da nije sve tako crno i da su jako velike šanse za izlječenje. Nakon tih pozitivnih vijesti si ipak odlučila doći.
U međuvremenu su te zvali da si dobila posao u Zagrebu i da 21.1. počinješ raditi. Koliko mi je bilo drago zbog toga toliko i nije, jer je to značilo da ćeš biti jako kratko u Slavoniji.
U petak nakon posla sam produžio prema zračnoj luci Osijek gdje si me čekala. Zagrljaj, poljubac, osmjeh i krenuli smo autom kući.
Let ti je prošao dobro te si bila nasmijana i sretna. Kad smo došli kući, ručali smo i kratko popričali sa mojima.
Ostatak vremena, a i vikenda smo proveli najviše zajedno u krevetu, gledanju filmova i kratkim šetnjama po Belišću i Valpovu.
Vikend je proletio i u ponedjeljak sam već bio na poslu. Kad sam došao sa posla i ručao, malo sam bio sa tobom i već je dan bio gotov.
Sutra si već išla autobusom natrag za Split jer za tjedan dana već počinješ raditi.
Sad se moraš baciti u potragu za stanom i nadam se da ćeš već nešto uspijeti pronaći.
Držim ti fige :)
komentiraj (1) * ispiši * #