Nakon Zagreba, brzo je došao naš ponovni susret.

Božić sam proveo sa svojima, a već sutradan sam avionom krenuo prema Splitu. Nisam išao direktno, već me put prvo odveo u Pulu a zatim prema Splitu. Vrijeme je bilo sunčano te nije bilo turbulencija.

U zračnu luku sam sletio petnaestak minuta ranije nego sam trebao, tako da me nisi dočekala. Sjeo sam u kafić, naručio kavu i čekao. Nedugo zatim sam te ugledao. Bila si nasmješena i sretna, kao i uvijek. Potrčala si prema meni. Poljubili smo se, zagrlili i počeli pričati.

Rekla si da će sada doći tvoja mama i prijatelji da se dogovorimo za Novu godinu.

Odluka je pala, te smo dogovorili da ćemo ići prijateljevim autom u Sarajevo na tri dana. Za Novu godinu treba nastupati Dino Merlin kojeg prijatelj i ja jako volimo.

Našli smo smještaj preko aplikacije Airbnb, te rezervirali od 30.12.-1.1.

Navečer smo otišli do centra na piće sa prijateljima a nakon toga gledali film u krevetu.

Sutradan si dobila virozu tako da smo naredne dane provodili u krevetu. Dani su prolazili a ti si i dalje bila bolesna tako da su i cijeli put i Nova godina bili upitni.

Iako si i dalje bila bolesna, odlučila si da ništa ne otkazujemo i da idemo na put.
30.12. smo krenuli, kako bi izbjegli gužvu na cestama.

Rano smo se digli i spremili stvari, a prijatelji su autom došli po nas.

Kako bi nam put bio jednostavniji, putem smo planirali pokupiti gps iz tvoga stana, ali se on toga jutra odlučio sakriti negdje u tvome stanu.

Tako da smo na „slijepo“ krenuli prema Sarajevu neznajući kakve nas zgode tj. nezgode sve očekuju.

Cijelim putem smo se zezali i smijali mojim glupostima o Čapljini, Žitomislićima, Ševaš Njivama i ostalim stvarima...

Kada smo prolazili autom Mostarom, odlučili smo stati, malo prošetati i obići stari grad i most. Bilo mi je drago to sve vidjeti ali me nije pretjerano oduševilo.

Putem do Sarajeva bilo je sve hladnije i hladnije, sa sve više snijega na tlu.

Na autocestu smo imali nezgodu sa plaćanjem ali sam na sreću spasio stvar sa svojom karticom.

Zatim smo došli u Sarajevo, bila je uobičajena nesnosna gužva te smo vozili u kolonama „mic po mic“.

Kada nam je dojadilo to čekanje, skrenuli smo u neki kvart, parkirali auto i krenuli istraživati gdje se nalazimo.

S obzirom da nismo ni približno znali gdje se nalazimo i da nemamo jeftinog interneta da nam pokaže, prijatelj i ja smo odlučili pješke otići do jednog shoping centra, dok ste vas dvije ostale u autu.

Stigli smo do tamo, promijenili novce, kupili osnovne namirnice za ponešto pojesti.
Kada smo se spojili na internet, vidjeli smo da se naš smještaj nalazi pet minuta od mjesta gdje smo parkirali auto. Našoj sreći nije bio kraja.

Zatim se dogodio još jedan problem jer nismo znali točan broj od ulice toga smještaja pa smo se morali preko roaminga spajati na internet. Na sreću smo uspjeli ali i potrošili puno novaca na mobitelu.

Dočekao nas je jako ljubazan domaćin te nam pokazao smještaj koji nas je oduševio. Bilo je sve moderno opremljeno sa dnevnom i dvije spavaće sobe.

Odmorili smo, a potom hvatali taksi „rukama i nogama“ do Austrijskog Trga.

Kada smo stigli, prošetali smo Baščaršijom, „okinuli“ jedno stotinjak „selfija“ i ostalih slika, te otišli jesti ćevape u „Željo 2“.

Bili su izvrsni i „slistili“ smo ih u sekundu. Nakon toga smo još sjeli u slatičarnu na tortu od pistacija, a zatim se taksijem vratili u stan.

Sutradan smo išli autom na Vrelo Bosne. Malo smo se pogubili putem ali smo na kraju pronašli i tu ljepotu.

Nakon smrzavanja na Vrelu, vratili smo se u stan pa opet hvatali taksi do Avazovog tornja.



Liftom smo se popeli na vrh te uživali u panorami cijelog Sarajeva. Palo je nekoliko slika a zatim smo išli opet taksijem prema centru.

Vozač (nazovimo ga Ladica) je bio presmiješan i vicevi su mu bili „urnebesni“. Kada smo stigli, opet Željo 2 i ćevapi pa šetnja njihovom glavnom ulicom do spomenika Vječne vatre.

Nakon toga smo se vratili u stan malo odmoriti a kasnije smo igrali Alias i slušali Merlina.

Petnestak minuta prije ponoći smo hvatali taksi, ali nam je na sreću već prvi stao. Taman kad smo izašli iz taksija i hodali prema Trgu, počeli su odbrojavati sekunde do ponoći.

Čestitali smo si Novu i krenuli prema pozornici.

Bilo je više od 100.000 ljudi i srušen je rekord na otvorenom za Novu godinu. Našli smo mjesto, te smo plesali i pjevali pjesme.

Sat vremena mi je bilo super i baš sam uživao dok vi niste rekli da vam je hladno i da idemo u stan. Bio sam razočaran.

Kada smo stigli, legli smo u krevet a ti si drhtala od hladnoće.

Ujutro smo spremili stvari i krenuli prema Splitu.

Ostale dane smo većinom opet provodili u krevetu gledajući filmove i seriju True detective (za koju te trebalo moliti par godina).

Zadnji dan smo nadoknadili sve viroze, bolove sa brojnim „aktivnostima“ u krevetu ;).

Sutradan san išao doma. Prvo smo tebe odveli do faxa, pozdravili se, a zatim smo tvoja mama i ja otišli prema zračnoj luci.
Završit ću kao i sa komentarom na tvome blogu.

...bez previše očekivanja, planiranja, sa mnoštvo zgoda, smjeha i niskih temperatura - moja najdraža i najbolja Nova godina :). Jedva čekam da mi dođeš i da opet budemo skupa.

Volim te puno slatkišu :)