Prošlo je mjesec i pol dana otkako smo se posljednji put vidjeli. Dogovorili smo se da krajem svibnja dođeš u Slavoniju nakon kolokvija.

U petak u 16h si imala avion do Osijeka, a ja sam te trebao pokupiti u 17h nakon posla. Ali s obzirom da je Croatia Airlines u „rasulu“ i da avioni stalno kasne, javila si mi da ćeš kasniti. Otišao sam doma i nakon sat vremena krenuo prema zračnoj luci.

Sletila si u 18h i čim smo se ugledali, poljubili smo se i krenuli prema autu.

Kad smo došli kući, pričala si sa mojima a zatim smo večerali svi zajedno. Kratko smo odmorili pa otišli malo u izlazak.

Posebno je bilo zanimljivo u kafiću u kojem je bio Romano Obilinović Žorž i zabavljao goste svojim pjevanjem. Osjećao sam se kao da sam u Splitu a ne Belišću.

Bilo mi je baš super, a pogotovo kad sam došli kući i uživali jedno u drugom do kasno u noć :D.

Sljedeći dan smo sa mojima išli na Papuk u Jankovac.

Vrijeme je bilo jako promijenjivo. Čas kiša, čas sunce.

Prvo smo išli u restoran na ručak a potom u razgledavanje.

Jeli smo gulaš od divljači, a za desert palačinke.

Bilo je jako fino a ti si valjda prvi put u životu pojela prije svih nas.

Nakon jela smo se šetali, slikali sa selfie štapom i uživali u prirodi.

Nakon što smo sve obišli, sjeli smo popiti kavu a zatim krenuli prema Našicama, točnije zoološkom u Našičkom Markovcu...

Nakon što smo obišli sve životinje, pitali smo vlasnika „možemo li odnijeti zmiju na kupanje“?

On je pristao i rekao da dođemo do kaveza kod burmanskog pitona.

Otvorio je kavez i rekao mojoj sestri i tebi da ga izvadite. Bio je dug preko tri metra. Sestra ga je trebala uhvatiti za glavu a ti za rep i tako ga iznijeti van, ali s obzirom da ste se mučili, došao sam vam pomoći.



U početku sam vidio da te strah i da se ne osjećaš ugodno ali si se kasnije opustila i uživala. Bilo mi je baš drago zbog toga.

Nadam se ti je sada strah prema zmijama puno manji i da sad vidiš da su i zmije (pogotovo one ne otrovne) ljupke životinje.

Sutradan smo nakon ručka, odlučili ići na vožnju brodom do Kopačkog rita.

Prošli put kad smo bili, nismo stigli na vrijeme jer je zadnji brod kretao u 15h, a to nam se opet dogodilo.

Zakasnili smo pet minuta i na kraju smo šetali oko močvare i slikavali se.

Zatim smo se uputili do Zlatne grede u koje se nalazi adrenalinski park.

Međutim, nismo se zadržavali nego smo krenuli dalje prema Batini.

Ja sam htio ići jednim putem a ti si mi rekla da idem drugim i to je na kraju bio najgori put ikad. Oko 15 tak kilometara smo se vozili po makadamu i rupama.

Na kraju smo nekako izašli na cestu i došli do spomenika u Batini gdje se pruža pogled na Srbiju.

U povratku smo se malo pogubili, ali smo na kraju stigli kući.

Bilo je uzbudljivo, kao i uvijek kad negdje idemo :D.

Ostale dane sam radio, tako da si većinu vremena provodila sama.

Jednu večer smo išli u Osijek.
Šetali smo Tvrđom i šetnicom, borili se sa komarcima te jeli u novom McDonaldsu.

U ovih tjedan dan si jela toliko brzo i količinsko puno kao da si trudna :D.

Većina odjeće ti je postala tijesna te si dobila oko dva kilograma :D. Da si češće u Slavoniji postala bi prava bombica :D.

Još jedan dan smo bili do Portanove i centra Osijeka a zatim si u petak imala let za Split.

Tjedan dan je prošlo dok si rekla keks. Bilo mi je lijepo, zabavno i uzbudljivo i jedva čekam opet te vidjeti.

Nadam se da će to biti brzo. Volim te :)