2.dio

utorak , 15.05.2018.

Ujutro smo se digli oko 6h, jer smo u 7:30h kretali prema Grčkoj. Spremili smo kofere te otišli na doručak. Za doručak je bio švedski stol (kajgana, feta sir, salame, paštete, pekmez, med...)

Na putu prema Ateni smo posjetili Meteore, jedno od najsvetijih mjesta u Grčkoj, kod Kalampake. To me mjesto posebno oduševilo i stvarno je čudo neviđeno. Bili smo i u posjetu jednom od nekoliko srednjovjekovnih samostanu na vrhu tih stijena.

Nakon tog smo išli na ručak u grčku tavernu. Ti si jela grčku salatu, a ja teletinu sa umakom, grčku salatu i pivo. Bilo je za „prste polizat“.

Nakon prejedanja smo otišli još vidjeti kako se rade ikone a zatim opet krenuli prema Ateni...

Zatim smo se vozili nekoliko sati te stali na autocesti, u taverni večerati. Ti si opet izabrala grčku salatu a ja sam izabrao nešto za što sam mislio da su male šnicle sa pekarskim krumpirom.

Ispalo je da su to pečene jetrice koje ne mogu ni pomirisat a ne jest.
Kasno navečer smo došli u Atenu.

Hotel i soba su bili zadovoljavajući i blizu centra grada, no ono što je bilo zastrašujuće je to da smo bili smješteni u opasnoj migrantskoj četvrti Psyri koju su čuvali oklopljeni specijalci sa puškama na svakih sto metara.

No nije nas to sve previše uplašilo, te smo se nakon kraćeg odmora spustili na gyros pa sve do Trga Monastiraki.

Toliko ljudi, restorana, klubova, noćnog života nisam nikad vidio ni čuo i bio sam jako iznenađen.

Zatim smo naišli na neke crnce („Hakuna Matata“) koji su nam htjeli prodati narukvice. Ja sam bio naivan, „popušio priču“ i sljedećih pet minuta ih se nismo mogli riješiti.

Na sreću sve je dobro završilo te smo krenuli prema hotelu jer nas je sutra čekao izlet na Peloponez.

Probudili smo se oko 7h, te otišli na doručak (švedski stol, sličan kao u Skopju ali puno bolji) na vrhu zgrade gdje se pružao predivan pogled na Akropolu i i cijeli grad.

Nakon doručka smo krenuli na izlet u Peloponez. Prvo smo išli u Epidaurus u kojem se nalazilo jedno od najstarijih antičkih kazališta, zatim smo produžili do Homerove mitske Mikene.

Bilo je neopisivo lijepo vidjeti sve te građevine i iskopine.

Nakon toga smo otišli u tavernu na ručak. Ti si jela souvlaki ražnjić a ja janjetinu sa krumpirima. Bilo je ukusno.

Poslije svega smo još stali u posjet gradiću Nafplio. Saznali smo da je to prvi glavni grad Grčke u njenoj povijesti i stvarno je prelijep.

U povratku smo još zastali kod Korintskog kanala koji razdvaja Jonsko od Egejskog mora. Zanimljivo izgleda i drago mi je da smo vidjeli trenutak kada brod prolazi.

Idući dan smo išli bolje upoznati Atenu.

Obišli smo pješke sa vodičem sve glavne trgove (Syntagmu, Monastiraki, Omonoiu), popeli se na brdo Philipappos, bili u poznatoj četvrti Plaka gdje smo i ručali gyros.

Zatim smo imali slobodno vrijeme koje smo iskoristili za posjet Hadrijanovu luku i Zeusovu hramu, popeli se na Akropolu gdje se pružao predivan pogled na cijeli grad, kupili suvenire, prošli smo Gradskim vrtovima i vidjeli najstariji stadion na svijetu Panathenaik...



Nakon pređenih 22 kilometra stigli smo u hotel.

Sljedeći dan smo nakon doručka išli prema Solunu. Na putu smo stali u Delphi, poznato starogrčko svetište.

Navecer smo došli u Solun. Hotel je bio dobar. Kratko smo odmorili a zatim krenuli malo istražiti grad. Skroz je drugačiji od Atene. Dosta je mirniji i čišći od Atene.

Ujutro smo išli u šetnju gradom. Vidjeli smo Aristotelov trg, Bijeli toranj i brojne iskopine. Na kraju smo još ručali špagete sa škampima a zatim kretali prema Zagrebu.

Stali smo još putem kod Termopila gdje je bila poznata bitka a u Zagreb smo stigli ujutro oko 8h.

Odsjeli smo još jednu noć u smještaju u kojem smo već bili i taj dan smo većinom spavali i odmarali od puta.

Sutradan smo se pozdravili i krenuli svojem putem.

Sve u svemu, koliko god je put bio naporan, bilo mi je nezaboravno i baš sam uživao svaki dan u svemu. To i dokazuju 1042 slike koliko ih imamo.

Toliko mi se svidjelo da stalno maštam o nekim sljedećim putovanjima.

Eto, toliko od mene i ovog detaljnog posta, nadan se da se vidimo uskoro :*

1.dio

Nakon mjesec dana rada, došao je drugi dio mog godišnjeg odmora. Još prije dva mjeseca smo dogovorili putovanje u Grčku i Makedoniju preko jedne agencije.

Bilo je to naše prvo zajedničko, malo dalje putovanje i baš sam se radovao tome.

S obzirom da je putovanje bilo u nedjelju navečer iz Zagreba, odlučili smo doći dan prije i naći smještaj preko Airbnb-a.

U subotu ujutro smo krenuli autobusom prema Zagrebu. Ti si došla na autobusni kolodvor oko 13h a ja oko 14h.

Kad sam došao, zagrlili smo se i poljubili te sa smješkom jedva dočekali.

Javili smo se domaćinu na mobitel te krenuli tramvajem prema odredištu. Padala je jaka kiša pa smo malo i pokisli.
Nakon desetak minuta vožnje, izašli smo na stanici gdje nas je u autu čekao domaćin.

Upoznali smo se te krenuli prema smještaju. Čovjek je bio jako simpatičan i pokazao nam je sve što nam može zatrebati.

Smještaj se nalazio u novoizgrađenoj zgradi, jednosoban je ali jako modernan i lijepo stilski posložen. Baš nam se dojmio i svidio.

S obzirom da je cijeli dan bilo tmurno i da je padala kiša nije nam se baš izlazilo iz stana.

Jedino smo na desetak minuta izašli kupiti hranu za večeru i sutrašnji ručak.

Sljedeći dan nas je probudilo sunce i lijepo vrijeme, te smo odlučili otići prošetati Zagrebom. Nakon pola sata vožnje tramvajem stigli smo do Trga bana Jelačića.

Krenuli smo prema Zagrebačkoj katedrali, zatim Crkvi svetog Marka, Strossmayerovom šetalištu te se spustili stepenicama kod Uspinjače prema Ilici. To smo se ovjekovječili sa tristotinjak slika te zatim krenuli prema stanu.

Kad smo došli u stan napravili smo Cordon bleu sa pomfritesom za ručak. Ne trebam ni reć da smo se prejeli toga svega te da smo odmah zaspali nakon toga.

Kad smo se probudili, gledali smo televiziju, spremili stvari te krenuli tramvajem prema autobusnom kolodvoru.
Tamo nas je čekao vodič i autobus.

Kad smo se smjestili, odmah sam spazio jednu lošu stvar a to je da ću sljedećih trinaestak sati imati jako malo mjesta za noge.

Većina grupe su bili umirovljenici koji su se jedva popeli u autobus i nije mi bilo jasno kako će oni preživjeti sva obilaženja.

Vozili smo se cijelu noć i oko podne smo došli u Skopje. Umorni, ne naspavani i ukočeni jedva smo čekali izaći iz autobusa.

Iz nekog razloga nismo mogli ući u hotel do 15h tako da smo odmah krenuli u razgledavanje.
Iako mi se na prvi pogled iz autobusa grad baš i nije svidio, na kraju me uvjerio u spotpuno suprotno.

Prvo smo krenuli prema centru gdje je bila rodna kuća, tj. muzej Majke Tereze.
Kada smo došli do samog centra, počele su i brojne fontane i spomenici.

Da kažem ponešto i o projektu „Skoplje 2014“. Procjenjuje se da je dosad stajao oko 400 milijuna eura, a sastoji se uglavnom od izgradnje muzeja, vladinih zgrada i podizanja spomenika poznatijim povijesnim osobama sve sa ciljem da postane prepoznatljiv i da privuće što veći broj turista.

Posebno me se dojmila fontana Aleksandra Makedonskog koja je visoka preko trideset metara te njegovog tate Filipa II.

Zatim smo došli do starog Bit Pazara tj. tržnice koja jako podsjeća na Sarajevsku Bašćaršiju.

Sljedeće smo se popeli na Tvrđavu Kale gdje se pružao jako lijep pogled na grad. Izdaleka se nazirao i nogometni stadion na kojem je prošle godine igrano finale Liga prvaka.

Zatim smo se vratili na Bit Pazar na ručak. Ti si jela ćevape u lepinji a ja gravče na tavče. Bilo mi je dosta bezukusno i nije mi se svidjelo.

Nakon toga smo autobusom došli do hotela. Izvana je izgledao zadovoljavajuće ali soba je bila potpuna suprotnost.

Izgledala je kao da je izašla iz „zadnje mode 1980tih“ i sve je izgledalo u skladu sa tim.
Nakon što smo se kratko odmorili, otuširali smo se i „ušminkali“ te krenuli pješke do centra.

Sljedećih tri sata smo se fotografirali pored svih tih fontana i spomenika, uživali u noćnom ambijentu i raznim svijetlima te dan završili u meskičkom restoranu na tortiljama.

Ranije smo otišli leći jer smo bili premoreni, a i sutra ujutro smo se morali ranije digniti.

Koliko god to sve skupa izgleda kičasto i svi to osuđuju, meni se grad svidio, posebno noću kada svijetli u raznim bojama i mislim da će u budućnosti uspjeti u svome naumu da privuku veći broj turista.