1.dio

utorak , 15.05.2018.

Nakon mjesec dana rada, došao je drugi dio mog godišnjeg odmora. Još prije dva mjeseca smo dogovorili putovanje u Grčku i Makedoniju preko jedne agencije.

Bilo je to naše prvo zajedničko, malo dalje putovanje i baš sam se radovao tome.

S obzirom da je putovanje bilo u nedjelju navečer iz Zagreba, odlučili smo doći dan prije i naći smještaj preko Airbnb-a.

U subotu ujutro smo krenuli autobusom prema Zagrebu. Ti si došla na autobusni kolodvor oko 13h a ja oko 14h.

Kad sam došao, zagrlili smo se i poljubili te sa smješkom jedva dočekali.

Javili smo se domaćinu na mobitel te krenuli tramvajem prema odredištu. Padala je jaka kiša pa smo malo i pokisli.
Nakon desetak minuta vožnje, izašli smo na stanici gdje nas je u autu čekao domaćin.

Upoznali smo se te krenuli prema smještaju. Čovjek je bio jako simpatičan i pokazao nam je sve što nam može zatrebati.

Smještaj se nalazio u novoizgrađenoj zgradi, jednosoban je ali jako modernan i lijepo stilski posložen. Baš nam se dojmio i svidio.

S obzirom da je cijeli dan bilo tmurno i da je padala kiša nije nam se baš izlazilo iz stana.

Jedino smo na desetak minuta izašli kupiti hranu za večeru i sutrašnji ručak.

Sljedeći dan nas je probudilo sunce i lijepo vrijeme, te smo odlučili otići prošetati Zagrebom. Nakon pola sata vožnje tramvajem stigli smo do Trga bana Jelačića.

Krenuli smo prema Zagrebačkoj katedrali, zatim Crkvi svetog Marka, Strossmayerovom šetalištu te se spustili stepenicama kod Uspinjače prema Ilici. To smo se ovjekovječili sa tristotinjak slika te zatim krenuli prema stanu.

Kad smo došli u stan napravili smo Cordon bleu sa pomfritesom za ručak. Ne trebam ni reć da smo se prejeli toga svega te da smo odmah zaspali nakon toga.

Kad smo se probudili, gledali smo televiziju, spremili stvari te krenuli tramvajem prema autobusnom kolodvoru.
Tamo nas je čekao vodič i autobus.

Kad smo se smjestili, odmah sam spazio jednu lošu stvar a to je da ću sljedećih trinaestak sati imati jako malo mjesta za noge.

Većina grupe su bili umirovljenici koji su se jedva popeli u autobus i nije mi bilo jasno kako će oni preživjeti sva obilaženja.

Vozili smo se cijelu noć i oko podne smo došli u Skopje. Umorni, ne naspavani i ukočeni jedva smo čekali izaći iz autobusa.

Iz nekog razloga nismo mogli ući u hotel do 15h tako da smo odmah krenuli u razgledavanje.
Iako mi se na prvi pogled iz autobusa grad baš i nije svidio, na kraju me uvjerio u spotpuno suprotno.

Prvo smo krenuli prema centru gdje je bila rodna kuća, tj. muzej Majke Tereze.
Kada smo došli do samog centra, počele su i brojne fontane i spomenici.

Da kažem ponešto i o projektu „Skoplje 2014“. Procjenjuje se da je dosad stajao oko 400 milijuna eura, a sastoji se uglavnom od izgradnje muzeja, vladinih zgrada i podizanja spomenika poznatijim povijesnim osobama sve sa ciljem da postane prepoznatljiv i da privuće što veći broj turista.

Posebno me se dojmila fontana Aleksandra Makedonskog koja je visoka preko trideset metara te njegovog tate Filipa II.

Zatim smo došli do starog Bit Pazara tj. tržnice koja jako podsjeća na Sarajevsku Bašćaršiju.

Sljedeće smo se popeli na Tvrđavu Kale gdje se pružao jako lijep pogled na grad. Izdaleka se nazirao i nogometni stadion na kojem je prošle godine igrano finale Liga prvaka.

Zatim smo se vratili na Bit Pazar na ručak. Ti si jela ćevape u lepinji a ja gravče na tavče. Bilo mi je dosta bezukusno i nije mi se svidjelo.

Nakon toga smo autobusom došli do hotela. Izvana je izgledao zadovoljavajuće ali soba je bila potpuna suprotnost.

Izgledala je kao da je izašla iz „zadnje mode 1980tih“ i sve je izgledalo u skladu sa tim.
Nakon što smo se kratko odmorili, otuširali smo se i „ušminkali“ te krenuli pješke do centra.

Sljedećih tri sata smo se fotografirali pored svih tih fontana i spomenika, uživali u noćnom ambijentu i raznim svijetlima te dan završili u meskičkom restoranu na tortiljama.

Ranije smo otišli leći jer smo bili premoreni, a i sutra ujutro smo se morali ranije digniti.

Koliko god to sve skupa izgleda kičasto i svi to osuđuju, meni se grad svidio, posebno noću kada svijetli u raznim bojama i mislim da će u budućnosti uspjeti u svome naumu da privuku veći broj turista.