< | listopad, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Friščić: Ribolovni pojas važniji je od ulaska u EU", Jutarnji list Iako ne dijelim stavove HSS-a moram reći da se apsolutno slažem s Friščićem da je primjena ZERP-a puno važnija od članstva u EU. Kao prvo smatram, da primjena ZERP-a nikako ne može ugroziti naš put u EU. Možda odgodit za koji mjesec ili godinu, ali nikako biti prepreka ulasku u EU. Kao drugo, smatram da je zaštita Jadranskog mora vrlo važna da nam se ne bi desilo ono što se desilo talijanskoj strani mora koja je potpuno devastirana nekontroliranim izlovom ribe. Zašto se Sanader protivi primjeni ZERP-a? Njegovo objašnjenje je da ne smijemo ulaziti u konflikt sa zemljama EU plašeći nas retorikom da onda nećemo moći ući u EU. Takva retorika je najobičnija laž. Hrvatska je u Europi i kad-tad ući će u EU, ako tako odluče hrvatski građani na referendumu. Sanader je svjestan da je njegov mandat ograničenog trajanja i jedino što gleda je kako si osigurati mjesto zastupnika u europskom parlamentu. Što prije hrvatska uđe u EU, Ivo će si lakše osigurati mjesto europskog parlamentarca. Zato je Sanader toliko zapeo da što prije uđemo u EU i naveliko pizdi svaki put kad čuje od nekog europskog birokrata da Hrvatska neće u EU tako skoro. Ivo Sanader teško da će uspjeti osigurati još jedan mandat i šanse da on bude taj koji će uvesti Hrvatsku u EU su gotovo ravne nuli. Sanader je sebi kao glavni zadatak zadao osigurati si položaj euro parlamentarca i odlučan je da ga na tom putu ništa neće zaustaviti. Jedino nije računao na to da se nešto pita i one u EU. |
Sinoćnja emisija "Otvoreno" pod vodstvom Mislava Bage, ispala je kao jedan odličan kratki presjek povijesti propasti hrvatskog pravosuđa. Dovođenje Petra Kljajuća u studio pokazao se kao pun pogodak. Malo tko bi otvoreno priznao da je devedesetih kao sudac (koji je po ustavu navodno nezavisan od politike) išao po instrukcije na Pantovčak kod Tuđmana te u skladu s istima oslobađao razno razne zločince. Između ostalog Kljajić je i jedan od sudionika u akciji oslobađanja Antuna Gudelja, ubojice Josipa Reihela Kira. Slobodna dalmacija: Neke sutkinje koje su u Vrhovnom sudu 1997. izvodile operaciju Gudeljeve amnestije, nakon 2000. sudjelovale su u njezinu poništenju. Odnosno, potpisale su "presudu" da je njihova odluka o Gudeljevoj amnestiji - bila protuzakonita U spašavanju Petra Gudelja, ubojice Josipa Reihla Kira, sudjelovala je cijela mreža sudaca: Ružica Šamota, Petar Kljajić, Katica Jelić, Senka Klarić-Baranović, Ana Garačić, Milan Vuković, Miroslav Jukić. Koliko je Slobodna Dalmacija uspjela slijediti njihove karijere, svi još kroje pravdu. A neki od njih — iz najelitnijih sudačkih fotelja. Milan Vuković u ovom je trenutku član Ustavnog suda koji brine za temeljne nacionalne vrijednosti, slobode i ljudska prava. Katica Jelić, Senka Klarić-Baranović i Ana Garačić bile su i ostale uvažene sutkinje Vrhovnog suda. Drugi zanimljiv moment bilo je prisjećanje odvjetnika Čede Prodanovića, kada je počela propast hrvatskog pravosudnog sustav i tko je odgovoran za to. Bilo je to 1995. godine kada se krenulo u tzv. prvu reformu pravosuđa u kojoj su glavnu ulogu imali Ante Potrebica i Milan Vuković. Tih godina Ivica Crnić pokušao je nametnuti sposobnost i iskustvo kao kriterije za izbor članova DSV-a, no Potrebica i Vuković smatrali su da na takvo mjesto mogu doći samo „politički korektni“ suci. Tako i bi... Cijelu povijest uloge i položaja hrvatskih sudaca obradio je Dr. sc. Alan Uzelac i svoj rad objavio na interentu, a možete ga skinuti ovdje. Rezultat takve reforme vidimo svakog dana u vidu nesposobnog i nekompetentnog pravosuđa čiji sustav dolazi do potpunog rasula na slučaju jednog čovjeka optuženog za ratne zločine koji su se događali prije 15 godina. Ozbiljne reforme pravosuđa neće biti sve dokle se ne pristupi ustavnim promjenama, formalno ukine DSV i jednostavno ustroji nova pravosudna vertikala na čije funkcije mogu doći samo stručni i sposobni ljudi, ali da se ta sposobnost ne mjeri količinom riješenih minornih predmeta, već količinom presuda koje nisu osporene na višim instancama. Svi oni koji će vam u nadolazećoj predizbornoj godini u jeku izborne kampanje budu prodavali priču da će srediti stanje u pravosuđu, a da u tom kontekstu ne spomenu ustavne promjene, znajte da vas lažu. Kako je sudstvo formalno nezavisno od politike, jedino radikalne promjene, kao što su ili ustavne promjene ili revolucija, mogu zbaciti sadašnju pravosudnu kastu koja u svoj krug pušta samo podobne suce koji onda donose presude kakve već donose. |
Jutarnji list: Osječki istražni sudac Mario Kovač, koji je Branimira Glavaša rano jutros pustio na slobodu i proglasio se mjesno nenadležnim za postupanje, poznat je po skandaloznoj odluci kojom je 1997. na Freda Marguša, jednog od glavnih osječkih egzekutora srpskih civila, primijenio Zakon o oprostu. Marguševo oslobađanje Kovač je tada obrazložio zaključkom da je “Marguš civile pobio za vrijeme najjačih napada na Osijek i istočnu Hrvatsku, nakon pada Vukovara, te u vrijeme najžešćih borbi za Laslovo”. Moja prva reakcija kad sam pročitao taj tekst bila je „Zar taj još uvijek smije suditi?“ Sudac koji ubojicu civila, dakle ratnog zločinca, abolira zakonom o oprostu nema što raditi u sudstvu. No ne samo da je Mario Kovač sudac, nego da paradoks bude veći, ove godine ponovo je pokrenut posatupak protiv Freda Marguša i Tomislava Dilberta, o čemu izvještava i Centar za mir s čijih stranica možete skinuti i sažetak dosadašnjeg postupka, u kojemu je sudac upravo Mario Kovač. Zanimljivo je da je obrana optuženih zatražila izuzeće Maria Kovača koji ih je 1997. oslobodio, ali čini se da je to samo iz formalnih razloga kako se kasnije ne bi mogla osporiti eventualna oslobađajuća presuda, jer je predsjednik županijskog suda u Osijeku glatko odbio zahtjev za izuzećem. No kad se prisjetim sinoćnje emisije „Otvoreno“ gdje se izvjesni HSP-ovac Vlado Jukić cijelo vrijeme pozivao na pravnu državu, da se na sudstvo ne smije vršiti pritisak, da je za njega nenormalno da se mandatno imunitetno povjerenstvo sastalo samo tri dana nakon izdavanja zahtjeva za pritvorom (a koliko bi gospodine Jukić trebalo čekat? Možda slijedećih 15 godina? Kao imate nekog pametnijeg posla?), te da je za njega pravna država ona država koja ne dovodi u pitanje sudske odluke, onda nije ni čudno da suci kao što su Mario Kovač drmaju hrvatskim pravosuđem. Pravna država nije ona država u kojoj su sudske odluke neupitne (prisjetimo se samo kako je to bilo u SFRJ), već upravo ona u kojoj je sudac pod konstantnim pritiskom, gdje si sudac ne može dozvolit nerad, krivo tumačenje zakona ili kakav pokušaj pogodovanje nekoj od strana u postupku jer bi time direktno ugrozio svoj ugled i svoje mjesto. Toga u ovoj državi nema. Suci su ovdje jedna povlaštena kasta nedodirljivih koji praktički imaju dozvolu za ubijanje kroz mogućnost aboliranja ubojica. Tzv. ubojstvo iz druge ruke. |
Večerašnja emisija „Zagrebačkog odreska“ na radiju 101 još jednom nam je ukazala na sav jad i bijedu zagrebačkih vladar u holdingu Bandić d.o.o. Naime, zagrebačka delegacija vratila se iz službenog posjeta Kini. Prvo je Milan Bandić izrazio svoju fascinaciju Kinom, da bi onda svi odreda iz te delegacije pojedinačno ponovili u mikrofon kako su fascinirani. Jednoumlje samo takvo. No najbolji dio je tek uslijedio kad je prvi čovjek grada Zagreba zadužen za kulturu, Duško Ljuština nekoliko puta ponovio (dakle ne radi se o nikakvom lapsusu) kako je fasciniran arihtekturom. Nije ni čudo onda da je kultura u gradu niska kad ni vodeći ljudi grada nemaju pojma o hrvatskom jeziku. Ljuština je postao poznat kad je svojevremeno otvoreno lagao u emisiji „Otvoreno“ kada je tvrdio da je grad Zagreb osnovao odjel za mlade o čemu je pisao i Jutranji list. Da parafraziram Sex pistolse, „God take the queen“ |
Iako se činilo da će Branimir Glavaš završit sinoć u pritvoru, ponovila se dobro znana poslovica, nikad ne reci nikad. Jutarnji list: „Nakon dvosatnog boravka u osječkom Županijskom sudu, istražni sudac Mario Kovač odlučio je da je mjesno nenadležan u slučaju Branimira Glavaša i postupka likvidacije šest civila na Dravi, jer se protiv Glavaša u Zagrebu već vodi postupak za kazneno djelo ratnog zločina.“ Zanimljivo je kako se u slučaju Glavaš niti jedan sudac ne usuđuje ništa napravit, bilo u Osijeku ili u Zagrebu. Sve što su do sad činili bilo je prebacivanje odgovornosti s jednog suda na drugi i panično odbijanje pritvaranja Glavaša. Odjednom ne samo da se strogo poštuju zakoni, nego se panično izbjegavaju primijeniti ikakve zakonske mogućnosti. Ne ulazeći sad u to da li je Glavaš kriv ili nije, što će pokazati suđenje, u oči nam svaki dan upada kako postoje različiti kriteriji sudstva prema Glavašu u odnosu na bilo kojeg drugog građana ove zemlje. U čemu je razlika? Branimir Glavaš je još uvijek pripadnik političkog „establišmenta“, tj. vladajuće kaste za koju vrijede posebna pravila. |
Danas je službeno lansiran web site POLLitika.com. Tim povodom prenosim tekst pokretača tog web sitea. Pozivam sve da od današnjeg dana u popis siteova za dnevni obilazak svakako uvrste i POLLitika.com. Evo i zašto: Svi mi živimo u ovoj zemlji i u manjoj ili većoj mjeri dijelimo njezinu sudbinu. A tu istu sudbinu u većoj ili manjoj mjeri određuje politika i političari i o njima nemam neko osobito dobro mišljenje. Za početak, većina trenutno aktualnih političara, osobito ovih koji doista imaju neki utjecaj i ne služe kao dekoracija i podizači ruku za vrijeme glasanja (bilo to u saboru, vladi ili na nekoj drugoj razini) ili svoju povijest vuče duboko iz vremena prošle države, ili pak izgledaju kao da su sišli s Interpolove tjeralice. S jedne strane, u ovome času imamo vladu koja je nesposobna vladati. Pokušajte smisliti jednu jedinu gospodarsku mjeru koja je trenutno aktualna vlada donijela u svojem trogodišnjem mandatu? Teško da ćete nabrojati ijednu. Naša vlada i njezini ministri govore o koječemu, zalažu se za ovo i ono, a ono što osobito dobro rade je rješavanje problema. Rijetko koja aktivnost je proaktivna, oni gotovo uvijek ulijeću u krizu i rješavaju problem zanemarujuči pritom činjenicu da se cijeli problem mogao preduhitriti kada bi vlada, jeli, vladala. Osobito dobar u rješavanju kriza je naš premijer; danas se zauzeo za ukidanje otkaza Vjesnikovim novinarima, prošli tjedan je predložio raspuštanje HINAinog upravnog vijeća i što idete dalje u prošlost možete zaključiti samo to kako se naša vlada ponaša kao da cijelo vrijeme traje elementarna nepogoda (što je donekle i točno). S druge strane imamo oporbu koja je nesposobna izboriti se za vlast. SDP zauzima centralno mjesto u oporbi bez ozbiljne šanse da svoj postotak imalo poveća (ili pak značajno smanji), ostatak zauzima nekolicina stranak koje su u svojoj osnovi regionalne prirode i koje samo na određenim područjima imaju dobre rezultate, dok su na nacionalnoj razini krajnje neprepoznatljive a u pojedinim slučajevima jedva da i prelaze izborni prag. Prije desetak dana dobio sam cijeli registrator s bilancama i računima prihoda i rashoda parlamentarnih političkih stranaka tražeći u tim silnim dokumentima nešto zanimljivoga. Kao i većina drugih računovodstvenih materijala i ovaj je bio dosadan, no u jednome času sam shvatio kako te stranke više od 90% svih svojih prihoda ostvaruju transferima iz državnog proračuna. To je novac koje stranke dobijaju na temelju broja zastupnika. Čak niti članarine svojih članova ne stvaraju imalo značajnije prihode. “Oni” nas u stvari uopće ne trebaju. Političari su si dakle složili sustav u kojem su sami sebi dostatni jer je opstanak njihovih organizacija osiguran, i ti izbori svake četiri godine su manje više samo gnjavaža i situacija u kojem se malo promiješaju karte, no nakon toga neki odu u oporbu (možete si taj odlazak zamisliti kao četverogodišnji godišnji odmor), neki iz oporbe na vlast pa sve ispočetka… U svakom slučaju, netko nešto mora učiniti i pollitika.com je jedan mali pokušaj u tom smjeru. Ako već ne možemo rasturiti taj “establishment”, barem ne u kratkom roku, ono što svakako možemo učiniti je zagorčati život toj povlaštenoj kasti do krajnjih mogućih granica, a to možemo učiniti nametnuvši im moralnu i političku odgovornost koje su kod nas nepoznata kategorija. Naravno, jedan post na blogu poput ovoga teško da može napraviti razliku, no kada bi imali platformu na kojoj se može čuti i sistematizirati stotine i tisuće glasova, tada bi imali mogućnost postati politički faktor kojeg je nemoguće ignorirati. Pollitika.com je dizajnirana da postane upravo takva platforma. Učinite mi uslugu, posjetite taj site i podijelite link sa svojim prijateljima. |
Jučer su podnesene kaznene prijave za štetu od 260 milijuna kuna u Brodosplitu. Osim što danas ne možete ništa pročitati o tome, ova vijest je zanimljiva i po tome da se radi o istrazi koja je počela kasnije i očigledno dovršila prije nego istraga o 6 milijuna dolara koje su nestale također iz Brodosplita. Nekako si mislim da će i ova druga istraga dovršiti na polukonspirativni način. Preuzeto s mrak.org |
OSIJEK - Tomislav Blažević (23) iz Osijeka i njegova obitelj sutra, u subotu, organiziraju potpisivanje peticije kojom žele potaknuti mjerodavne institucije na žurno donošenje presude i sankcioniranje prometnog policajca Davora Bagarića (31) iz Belog Manastira. Bagarić je 17. rujna 2004. godine nepropisnim pretjecanjem na području Bilja izazvao prometnu nesreću u kojoj je na mjestu poginuo vozač motora Igor Blažević koji je tada imao 19 godina. - Iako su prošle pune dvije godine, taj policajac i danas radi u postaji Beli Manastir i nije mu pala dlaka s glave - rekao nam je Tomislav Blažević, brat poginulog Igora. - Nije ni prekršajno sankcioniran, pa i danas ima vozačku dozvolu, radi kao prometni policajac, a na Općinskom sudu u Belom Manastiru, gdje se vodi postupak protiv njega, ne događa se ništa - zgrožen je Blažević, naglašavajući da traži pravdu za svog brata. Nakon tragičnog događaja, općinsko državno odvjetništvo Beli Manastir protiv Bagarića je podiglo optužni prijedlog zbog izazivanja prometne nesreće sa smrtnom posljedicom. Kako slučaj ni do danas nije okončan, obitelj Tomislava Blaževića strahuje da će predmet biti gurnut pod tepih... Cijeli tekst pročitajte na www.jutarnji.hr |
Biskup Mrzljak izjavio je da su biskupi, kada su se iz Đakova vozili prema Vukovaru, bili zatečeni i začuđeni lošim stanjem kuća i seoskih gospodarstava. _ Kada smo pitali kako to da bogata Slavonija izgleda tako osiromašeno, protumačeno nam je da je to zbog zakonske regulative koja ne promiče pojoprivredu. Mi nismo stručnjaci, a li smo zapazili te probleme i pitamo se zašto se neki proizvodi moraju uvoziti, a ne potiču se zakoni kojima bi Slavonija bila ono što bi trebala biti: žitnica Hrvatske i šire - rekao je biskup Mrzljak i dodao da su posjetili vinorodno područje Trnave kojom upravlja Crkva, ali koje također proizvodi gubitke zbog spomenute zakonske regulative. Preneseno s paor.blog.hr |
Slijedeći tekst prenosim s forum.net.hr. Na tekst mi je skrenuo pažnju Mario. Podijeliti ću s vama ranojutarnju radijsku emisiju sa prof. Slavkom Kulićem i prof. Baotićem, sveučilišni profesori, dr. znanosti, koji nisu potrebni našim političarima, ne uklapaju se u percepciju naše vlasti. Ali, hvala Bogu prosvjetljuju mlade, koji su njihovi suci i egzekutori. - Od 1102. godine hrvatski narod gubi svoj životni prostor i to u miru, a zemljište i dostojanstvo nema cijenu. - Nemamo opozicije koja bi čuvala naše samoodređenje. - Razlaz od Jugoslavije nam je bio izlaz, no napustili smo državu naroda i radnika i političko-financijska elita nas je transformirala u privatnu državu pojedinaca, vlasnika??? - U Jugi je mnogo toga bilo farsa, što se urušilo, no ovaj novi model države nije definiran i građani se ne osjećaju dio društva. - Predali smo svoju suverenost, jer suverenost nije priznanje država, već je suverenost partnerstvo s državama, a mi smo više-manje u sluganskom, neravnoporavnoj položaju. - Ne znamo temeljne vrijednosti Atlantskog pakta i Europe. -Tuđmanova autokratska država uzela si je pravo uzurpirati vlast, razvlastiti vlastiti narod. - 46. većina je razvlastila manjinu, 91. manjina je razvlastila većinu. - Stečeno vlasništvo je nezakonito, bez pravne osnove i pojedinci su privatizirali državu. - Temeljni princip naše države je nasilno prisvajanje, što ljude upućuje na nasilje, kao temeljnim principom prisvajanja, a ne radom. - Turbo kapitalizam - Slijepo smo se uhvatili na lijepak amerikanizacije, globalizacije - raslojavanja na superbogate i supersiromašne, što i je bit globalizacije. - Austrija nije ušla u NATO, a u EU je, oni su najuravnoteženija zemlja u svijetu i najbolji primjer socijaliziranog tržišta, dok mi s najvećim kolonistima svijesta sklapamo ugovore i dovodimo se u sluganski položaj. - Povezivanje i globalizacija je interes, ali ne s bilo kime. - Političari nam se trude dokazivati se po svijetu, a ne u državi. - Pravni sistem se mora mijenjati. - sve je u službi novca. - država nam se bazira na konceptu nasilja, a ne razvoja, pravu jačega u prisvajanju izvora i dobara. - Ako banke, tisak, firme nisu hrvatske, koliko je vlast hrvatska???? Stranci su ulaganjem kupili našu budućnost. - Vlast nije hrvatska, ona percipira stranu vlast, stranu silu, u što nas trenutno gura Sanader. - Vlast se nije opredijelila za rast već za koncepciju vladanja i prisvajanja tuđih vrijednosti. - Vlast koja nam se nameće je pohlepna i njima treba služiti cijeli narod. - Ko država smo u razvoju blokirani zbog dužničko-vjerovničkih odnosa. - Živimo u centralizmu, sve se događa na vrha ka dnu - Potrebna nam je refeudalizacija odnosa i evolucija svijesti - bez toga nema promjena - Nitko ne zahtijeva čvrste promjene - U našoj svijesti ne postoji borba za kvalitetu - Onaj tko stvara dobija desetinu ostatak onaj tko trguje - društvo smo bez vrijednosti, bez odgoja za vrijednosti, glavinjamo, čas nam je vrijednost jedno, čas drugo, ovisno o okolnostima, idemo iz krajnosti u krajnost - nemamo koncepciju razvoja. |
Željko Čović, predsjednik uprave Plive prekršajno je prijavljen od strane HANFAe zbog insider tradinga (dakle trgovine dionicama koja je nastala na temelju povlaštene informacije kojom je Željko rukovao). Navodno (kažu novine) zaradio je na tom manevru oko 3.9milijuna eura. Maksimalna kazna za navedeni prekršaj je 200.000kn - you do the math. Preneseno s mrak.org |
U samo nekoliko dana ime Milana Bandića vezano je uz čak tri svježa slučaja nepotizma ili financijskih malverzacija. 1.) Imenovanje Bandićevog prijatelja KV mesara Josipa Brčića Baje bez natječaja na mjesto pomoćnika direktora Tržnica Zagreb. Na osnovu kojih kvalifikacija jedan KV radnik može postati pomoćnikom direktora i to još firme kojoj je kasnio s plaćanjem za najam čak tri mjeseca, nikome nije jasno. 2.) Imenovanje Bandićevog prijatelja Ivice Mioča, ugostitelja u čijem kafiću svako jutro Bandić i njegovi podanici ispijaju kavu, bez javnog natječaja na mjesto pomoćnika direktora trgovačkog društva Sljemena koje upravlja svim ugostiteljskim objektima pa tako i Tomislavcem. Postaviti Mioča na takvo mjesto je kao da ste pustili lisicu u kokošinjac, jer Mioč je i vlasnik ugostiteljskog objekta na Sljemenu. Tu bi se čak moglo govoriti i o sukobu interesa, no kako je povjerenstvo za sukob ineteresa sporo, pitanje je hoće li to ikada doći na dnevni red. 3.) 13 puta preplaćen spomenik koji je zamijenio zid boli u Selskoj, iako su mramorne ploče od kojih je spomenik napravljen debele samo 4 cm umjesto specificiranih i plaćenih ploča debljine 10 cm. No to bi se još i nekako proguralo, ali izostanak čak 3400 imena poginulih ljudi je iskaz apsolutnog nepoštivanja prema poginulima i njihovim obiteljima. Bandić je izravnom pogodbom odobrio isplatu čak dodatnih 946.000 kuna za klesanje imena iako je prvotnim ugovorom bilo plaćeno 221.000 kuna za 13.500 imena. Ovdje se radi o klasičnoj prevari gdje ponuđač na natječaju ponudi cijenu debelo ispod konkurencije da bi onda naknadnim aneksima postigao ne tržišnu cijenu, već astronomsku cijenu. Eto… Milan Bandić stvarno neumorno radi, ali u svoju korist i svojih pomagača na projektu apsolutističke vladavine svim gospodarskim resursima grada Zagreba, dok su svi gospodarski subjekti grada Zagreba prisiljeni plaćati harač od 18% zvan prirez. |
...Zato, vratite profesiji ugled, a ljudima novac! Sve isprike da za to nema pokrića u državnim financijama su unaprijed bez veze jer za miljardu bezveznijih stvari novaca ima. Isprike da onda treba povećati plaće i carinicima i medicinskim sestrama i uopće svim javnim službama su obično pranje ruku. Ovdje se ne radi o sindikalnim pitanjima nego o sustavu vrijednosti. I Primorac i Sanader će to vrlo lako objasniti carinicima, samo ako žele. E sad, da ne bi Primorac i Sanader tužnim glasom, ali puni razumijevanja, rekli kako bi oni rado, ali eto, nema se ... evo malo brojki. Ovo što slijedi je gruba aproksimacija. Uopće, brojevi su teško dostupni što me dodatno raspigalo (pa o tome više idući puta). Možda dolazim u opasnost da ovo bude pokazna vježba gigo principa. Ipak, mislim da stvari stoje približno ovako:... Koliko je to sredstava potrebno pročitajte na euklid.blog.hr |
Napravit će lošu stvar... i ono malo kamena kojeg imamo na rivi posuti će novim betonom...umjesto kamenom(!!!!!!) a Brač nam je tako blizu, puno bliže nego bijeloj kući!.. Dioklecijanov porat- star koliko i plača a koji se nalazi na ulazu u podrume- neće izvaditi da se vidi... da pače...vjerojatno će ga uništiti, prokopati, jer kopaju 30 cm dublje od njegove dubine ...nadamo se ne prije nego UNESCO stigne reagirati- još čekamo njihov odgovor.. sve ostale Dalmatinske materijale procijenite sami... Opširnije na splitskariva.blog.hr |
Ana Magaš (27) ubila je supruga sredinom ožujka, a prema njenim navodima, medicinskoj dokumentaciji i riječima sudskog vještaka – radilo se o samoobrani. Imala je na tijelu modrice koji su ukazivale na premlaćivanje i gušenje. Međutim, nadležni sudac, koliko smo iz medija upoznate, medicinsku dokumentaciju i dokaze nije smatrao presudnima za donošenje presude. Ana je osuđena, istina nepravomoćno, nakon svega 6 mjeseci, na kaznu od 9 godina i 6 mjeseci, kao što njena majka kaže „Taman koliko je trajao brak“. Možemo otvoriti brojna pitanja: koliko je muškaraca koji su ubili svoje supruge, partnerice, bivše supruge i partnerice osuđeno tako brzo i/ili tako oštro? Kolika bi kazna bila za njih da su učinili ubojsto u samoobrani? Koliko su telegrama sućuti primile obitelji žena iz Petrinje u ožujku ove godine? Da li je predjsednik Mesić i njima uputio pismo sućuti i podrške? Da li je šest do sedam tisuća ljudi bilo na sprovodu, osjećajući jaku empatiju i bol? Da li je itko u Slavonskom Brodu 2003. godine osjećao odgovornost ili sućut za sugrađanku koja je ubijena usred grada, usred dana? Želimo otvoriti još jednu diskusiju: kada čitamo o nasilnicima (incest, silovanje, obiteljsko nasilje), njihov opis je nerijetko popraćen opisima kao «uzoran građanin», «dobar susjed», «brižan otac» i slično. O Ani ne znamo ništa, nitko nije imao potrebu navesti o njoj par ljudskih osobina, koje zasigurno ima. U Hrvatskoj nastojimo regulirati zakone o nasilju u obitelji, uvodimo praksu osvještavanja stručnjaka/inja različitih područja o problematici nasilja protiv žena. Pratimo svjetske trendove i teorije, prakse i pristupe. Međutim, postavljamo još jedno pitanje – koliki je broj sudaca/kinja u Hrvatskoj upoznat sa sindromom zlostavljane žene. Sindrom zlostavljane žene opisuje obrasce psiholoških i ponašajnih reakcija koji se mogu uočiti kod žena koje žive u nasilničkim odnosima, a mogu biti značajne za objašnjenje percepcije opasnosti koja može voditi u agresivno ponašanje (uključujući ubojstvo). Smatra se podvrstom posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), a smatra se normalnim odgovorom prestrašenog ljudskog bića na nenormalnu i opasnu situaciju. Kao takav se koristi u sudskoj praksi u nekim državama od kasnih 1970-ih kao izuzetno važna komponenta u razmatranju slučaja i donošenja presude. Naravno, o njegovom postojanju ekspertizu moraju postaviti stručnjaci/kinje iz tog područja. Nameće li se bar trag sumnje da je višegodišnja izloženost nasilju (prema navodima Ana je doživjela: prijetnje pištoljem u glavu, premlaćivanje i bacanje na pod za Novu godinu, gađanje bocom u glavu na svadbenoj proslavi) usko povezana sa zadovoljavanjem većine kriterija Sindroma zlostavljane žene? Naše osnovno pitanje, nakon svega što smo otvorile je da li u slučaju kada nas netko napade i pokušava ubiti nemamo pravo na samoobranu? Vrijede li naši životi jednako kao životi muškaraca? Preuzeto s www.zenska-mreza.hr |
Čelnik ogulinskog SDP-a Ivan Vuković održao je konferenciju za novinare i kao obično malo uzburkao, sad već prilično uzburkanu vodicu naše ogulinske bare. Rekao je da je na tenisku dvoranu sprašeno 10 milijuna kuna. Gradonačelnik je reagirao i rekao da Vuković obmanjuje javnost jer je cijena dvorane "samo" sedam milijuna i dvjesto tisuća. Jest i to demantij. Ispada da je Vuković fulao 30 posto što je svakako više nego što je poskupjela voda. No kako dvorana i tako još uvijek nije gotova pitanje je koliko će iznositi konačna cijena., sedam, deset ili možda i više milja kuna... Više o ovoj temi pročitajte na uskestaze.blog.hr |
Koliko se ozbiljno pristupilo istrazi oko putova novca za kupovinu oružja početkom devedesetih, zorno pokazuje nestanka Ferdinand Jukića nakon što je u četvrtak navečer u emisiji Otvoreno izjavio da posjeduje svu dokumentaciju o nabavci oružja koju je spreman predati policiji. Umjesto da ga po završetku emisije dočeka policija ispred studija kako bi dobili te navodne dokumente koji su itekako bitni u cijeloj istrazi, čekalo se da svane jutro kako bi neki birokrat iz državnog odvjetništva uputio dopis u MUP da bi onda oni poslali nekog da nađe Jukića na adresi stanovanja. Naravno Jukića nisu našli. Nitko me ne može uvjeriti da u današnje doba razvijenih komunikacijskih sustava nije moguće organizirati sav birokratski posao da još u toku emisije policija dođe po Jukića u studio. Radi se o stotinama milijuna eura, a u državnom odvjetništvu nije bilo nikog tko bi odradio birokratski posao. Tim više što se znalo cijeli dan tko će biti gost u toj emisiji i da postoji mogućnost potrebe za hitnim postupcima. Moglo se puno toga napraviti, ali nije bilo volje. Neodgovorno i sramotno. |
Nedavno je u ponovljenom suđenju Ani Magaš za ubojstvo supruga, zadarski sudac Milan Pečina (onaj isti koji je opstruirao istragu nesreće kamiona u tunelu Ledenki), dosudio 8 godina zatvora Ani zbog, kako piše u obrazloženju presude, prekoračenja nužne obrane s neizravnom namjerom da ubije. Drugim riječima Ana Magaš nije imala namjeru da ikoga ubije i sve što se odigralo bilo je u samoobrani. No sudac Pečina svejedno je odrapio drakonsku kaznu zatvora koja čak niti nema uporišta u kakvoj-takvoj sudskoj praksi koja vrijedi u Hrvatskoj. Da je tome tako svjedoči presuda splitskog suca Slavka Lozine koji je bivšeg specijalca Vinka Budišu, zbog hladnokrvne likvidacije tada 19 godišnjeg Milenka Đikića metkom u potiljak ispred diskoteke, osudio na samo 4 godina i 11 mjeseci zatvora, što je čak 1 mjesec manje od zakonom minimalne kazne propisane za to kazneno djelo. Da ne govorimo da je zbog takve presude Budiša bio pušten na slobodu do pravomoćnosti presude, te da je godinama uspješno izbjegavao zatvor zbog navodnih psihičkih problema, a kad više ta finta nije prolazila jednostavno se izgubio da bi tek prošli tjedan bio uhićen na granici Hrvatske i Slovenije u pokušaju bijega. Zanimljivo je pri tome napomenuti da hrvatska policija nije nimalo posumnjala da se radi o bjeguncu s krivotvorenim dokumentima, nego su to slovenci posumnjali te ga vratili nazad u Hrvatsku. Iz svega ovoga vidljivo je da sudska praksa u ovoj zemlji uopće ne postoji, te da su suci promovirani u gospodare tuđih života koji nikome ne odgovaraju. Tako da onda i nije za čuditi se kad čovjek zbog ubojstva u nužnoj samoobrani bude osuđen na dvostruko veću kaznu nego hladnokrvni proračunati ubojica. Isto tako valja napomenuti da je svojedobno bilo pokrenuto pitanje odgovornosti Slavka Lozine ne samo zbog tog slučaja već i slučaja katastrofalnog suđenja za zločine u Lori kada je navijački vodio proces u korist optuženih. No sve što je tada bilo utvrđeno da Lozina statistički uredno odrađuje predmet, da je jedan od ažurnijih sudaca, da je broj poništenih presuda s više instance vrlo nizak te da nema osnove za pokretanje ikakvog postupka protiv Lozine. To je još samo jedan pokazatelj kako u sudstvu u principu nikog nije briga za poštenje sudaca, već ih samo zanima statistika, a to bar nije teško postići kad imate stotinu trivijalnih slučajeva koje odradite po pravilima pa one najbitnije onda možete odradit i potpuno nepošteno. |
Sinoć je u emisiji „Otvoreno“ bilo govora o stambenoj politici u Hrvatskoj. Nisam pratio čitavu emisiju ali sam naletio na zanimljiv dio kada je Čačić citirao Bandićev odgovor na pitanje hoće li se graditi stanovi POS-a u Sesvetama. Bandić je na to pitanje odgovorio, citiram : „Nema šanse! Tražimo alternativnu lokaciju za one koji bi željeli stanovati u tom dijelu grada.“ Na žalost ne piše datum odgovora. Postavlja se pitanje, što se to promijenilo da je Bandiću ta lokacija opet postala prihvatljiva, nakon što je prije toga rezolutno rekao da nema šanse? Pa… cijena m2 stana je po POS-ovom modelu trebala biti oko 900 Eura, a po Bandićevom modelu je oko 1300 Eura. Ako vam nije jasno, čitajte dalje… Cijena izgradnje nije se mijenjala, kao niti zemljišta jer je ono već bilo od prije osigurano. Predviđeno je da se gradi 2700 stanova. Stanovi će u prosjeku biti veliki oko 60 m2. 2700 stanova × 60m2 × razlika u cijeni od 400 Eura = 64.800.000 Eura (šezdeset četiri milijuna i osamsto tisuća eura). Ovo je samo gruba matematika, jer je dio stanova predviđen za prodaju prema tržišnim cijenama, dok je drugi dio predviđen za davanje u najam, a ne prodaju. No kako je tržišna cijena duplo veća od 1300 Eura, prodaja po tržišnim cijenama će anulirati trošak stanova u najmu tako da je gornja računica više-manje takva. Nagradno pitanje glasi: Gdje ide razlika u novcima za stanove? |
Ovih dana postaje jasnije na što je to Petrač mislio kada je prilikom uhićenja u Grčkoj izjavio da je Sanader politički mrtav. Na ponovljenom suđenju za otmicu sina generala Zagorca, Petrač je počeo pričati o tokovima novca s početka devedesetih i izravno optuživati pojedince za umiješanost u pranje novca i prisvajanje novca namijenjenog obrani hrvatske. Kako će istraga napredovati je vrlo upitno jer Sanader ima jedan vrlo jaki adut u rukavu. Dok se službena istraga ne otvori, banke nisu dužne odati bankarsku tajnu, a kako bez putova novca istraga nije moguća, sve stoji u pat poziciji. Veliko je pitanje da li je Petračev iskaz dovoljan da bi se istraga pomaknula s mrtve točke. Sve bi se to vrlo lako riješilo kad bi vlada donijela zakon po kojemu bankarska tajna ne bi vrijedila za policiju i poreznike. No to se neće dogoditi dok je HDZ na vlasti, čiji članovi su i upleteni u tu pljačku stoljeća. Prilika za donošenje takvog zakona bila je s dolaskom koalicijske vlasti, ali je propuštena. Zašto je to tako, zna samo Ivica Račan. Isto tako biti će zanimljivo kakvu će kvalifikaciju dobiti optužnica ako se uđe u tokove novca. Hoće li državno odvjetništvo tu pljačku okarakterizirati veleizdajom? Moglo bi, jer takva pljačka bitno je utjecala na sposobnost hrvatske da se brani i lako se moglo desiti da zbog tih ratnih profitera hrvatska nestane. Zbog te krađe vjerojatno je i Vukovar pao i tko zna koliko je još ljudi poginulo jer je novac otišao u privatne džepove umjesto na obranu Hrvatske. |
Slijedeći tekst pristigao je na mail kao reakcija na gostovanje Miomira Žužula u Epicentru na Nova TV. Bilo je zanimljivo gledati Epicentar u kojem je nastupio gospodin Miomir Žužul. Dobio je sat vremena za opravdavanje (navodnih?) afera, a pri tome je imao pomoć novinarke koja je započela provokativno, no na kraju se sve samo svelo na mlaki pokušaj … Odmah na početku gospodin Žužul dao je školski primjer kako uz pomoć istina ili mogućih istina konstruirati neistinu. Riječ je o (navodnoj) aferi neplaćanja poreza. Dakle, gospodin Žužul (ukratko) tvrdi: 1. u ugovoru o najmu je definirano da najmoprimac snosi troškove poreza 2. s obzirom da je najmoprimac diplomata, on kao takav ne mora plaćati porez Zaključak: porez nije trebalo niti platiti. Prva tvrdnja može biti istinita: u ovakvim ugovorima nije ništa neobično napisati specifikaciju cijene, npr. osnovni najam =x, porez=y, ukupna cijena= x+y. (Slično kao što i u trgovini uz cijenu artikla obično piše: u cijenu je uračunat i porez.) Druga tvrdnja je apsolutno istinita: strani diplomati nisu dužni plaćati porez u državi u kojoj službuju. Gdje je neistina? Ako je prva tvrdnja točna, najmoprimac-diplomata je zaista preuzeo i troškove plaćanja poreza jer na račun gospodina Žužula (vjerojatno) uplaćuje iznos x+y, međutim on tehnički ne obavlja uplaćivanje poreza jer u Republici Hrvatskoj nije evidentiran kao porezni obveznik. Koje porezne obveze ima najmoprimac, a kojih može biti oslobođen kao diplomata? Odgovor je: takvih obveza nema! Ne postoji porez koji čovjek mora plaćati zato što je podstanar! Kad bi takav porez postojao, onda bi diplomata bio oslobođen plaćanja upravo i samo tog poreza. Međutim, najmodavac je taj koji ostvaruje prihod i on ga je dužan prijavljivati i na njega plaćati porez bez obzira tko je najmoprimac: diplomata, student, kardinal,tajkun, Marsijanac … Kako bi bilo jasnije, evo jedan primjer: kad strani diplomata u Republici Hrvatskoj kupi automobil, on ne mora platiti PDV i trošarinu, ali auto kuća kod koje je obavljena kupovina nije oslobođena niti jedne svoje obveze prema državi. Gospodin Žužul tvrdio je upravo suprotno – "ako je diplomata kupio automobil, poreznih obveza oslobođena je i auto kuća". S.O. |
Pitanje da li je afera Brodosplit jedina dolazi nakon što je na adresu cnn bloga stiglo upozorenje da je članica nadzornog odbora u Brodosplitu, Daliborka Ranđelović (koja je prema objavljenom zapisniku sa sporne sjednice NO Brodosplita bila prisutna), ujedno i rođakinja ministra gospodarstva i predsjednika NO Brodosplita, Branka Vukelića. Daliborka Ranđelović radila je kao urednica i novinarka „Karlovačkog tjednika“ do trenutka kada je Branko Vukelić postao ministrom gospodarstva. Dolaskom na dužnost ministra, Branko Vukelić sa sobom u ministarstvo dovodi i svoju rođakinju Daliborku Ranđelović. O tom transferu već je i pisao svojevremeno riječki „Novi list“. Dakle, ne samo da je nepotizma bilo kada je Branko Vukelić doveo svoju rođakinju u ministarstvo, već ga je bilo i prilikom imenovanja NO Brodosplita. Dovođenje Daliborke Ranđelović u NO je očito bilo okupljanje podobnog kadra koji neće postavljati suvišna pitanja prilikom sklapanja sumnjivih ugovora. No to nije sve. Dubravka Ranđelović nekim je čudom i članica NO Uljanik što je vidljivo i iz Uljanikovog financijskog izvješća za 2004. godinu koje možete skinuti sa Uljanikovog web sitea. Postavlja se pitanje kako je to jedna diplomirana studentica politologije postala stručnjakom za brodogradnju te nije li se možda nekakav sličan scenarij odigrao i u Uljaniku koji je možda prošao nezapaženo? U međuvremenu, Daliborka Ranđelović promijenila je prezime i sada se preziva Jurković što se može vidjeti i među imenima ljudi koji su zaposleni u kabinetu ministra gospodarstva. |
Danas je dan neovisnosti, no malo tko u biti zna da je to danas. Tome je bio posvećen i prilog u Dnevniku HRT-a gdje su potražili odgovor na pitanje zašto dan neovisnosti prolazi tako nezapaženo. Vladimir Šeks je nešto trkeljao da je kriva promjena datuma, koju je naravno izvršila prošla vlast i da je trebao ostati stari datum. Sociolog Dražen Lalić dao je u biti najtočniji odgovor, da taj datum narodu ništa ne znači jer je ovaj datum u biti datum kojim se veliča politička elita koja je proglasila neovisnost, a kako oni nisu povezana s narodom onda i ne čudi ravnodušnost. No najzanimljivije objašnjenje dao je jedan penzioner u blic anketi na ulici … „Kada budemo imali pravu državu, bez korupcije, imat ćemo i što slaviti“ |
Moj prijatelj koji nije bio godinama u Ogulinu a došao je danas, je oduševljen time kako grad izgleda. Posljednji put je bio pred nekoliko godina, pomagao mi je spremiti drva za zimu. Nakon toga smo se prošetali kroz grad i tada mu se grad jako dopao. Kao i obično kada naš grad obilaze oni koji su cijeli život proveli u nekom većem gradu, sve im je čudno, sve im je strano, sve im je po malo divlje, kao da su na safariju. Sada mu se još više dopada, i primjetio je veliku pozitivnu razliku u izgledu grada. Pa sam se zapitao, jesmo li mi svi koji stalno nešto prigovaramo previše kritični, i je li sve tako crno? Na žalost, čini mi se da je odgovor ipak na prvi dio pitanja NE, a na drugi DA. Ne može se poreći da je grad sada ljepši nego je bio pred nekoliko godina, i to nitko nije ni osporio. Puno se toga radi, gradi, uređuje, preuređuje, dograđuje. Pitanje je samo je li to zaista maksimum koji se u datim okolnostima mogao postići, i je li naš grad mogao i trebao više, je li naš grad zaslužio više? Kad pogledam tko vodi naš grad i koga su naši građani odabrali na izborima, onda je definitivno odgovor ne, grad je dobio što je zaslužio, dobro je i prošao. No, kada pogledam kako je to sve skupa moglo biti, kada vidim koliko je prilika nepovratno propušteno, užasnem se i rastužim... Cijeli tekst o Ogulinskoj realnosti pročitajte na ogulin.blog.hr |
Srećko Ferenčak, bespravni graditelj, saborski zastupnik HNS-a, glavni tajnik HNS-a, šef izbornog stožera HNS-a i uz Čačića glavni “skupljač perja” za izbornu kampanju,predsjednik Povjerenstva za prodaju nekretnina u vlasništvu grada Zagreba, bivši član Poglavarstva grada Zagreba, član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, potpredsjednik Mandatno-imunitetnog povjerenstva, član Odbora za obitelj, mladež i šport, član Radne skupine za izradu prijedloga strategije razvitka hrvatskog sporta (Osnovana je odlukom Predsjednika Republike Hrvatske, 17. svibnja 2000), predsjednik Hrvatskog nanbudo instituta (pridruženi savez Nacionalnog športskog saveza) i predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza proteklih godina nije ostao upamćen po bavljenju tajnim službama, ni po ogorčenoj borbi protiv Milana Bandića, nego po poslovnim marifetlucima i izljevima agresivnosti. Cijeli tekst o Srećku Ferenčaku pročitajte na zoompolitikon.blog.hr |
Sjećate li se obrazloženja zašto se donosi zakon po kojemu se u krugu 100 metara od štićenih zgrada ne smije organizirati javno okupljanje? Tada su govorili da je to pitanje nekakve sigurnosti i da je to uobičajeno rješenje u svijetu i da se mi kao kandidat za Europsku uniju moramo prilagoditi. Mađarska je članica Europske unije, ali takav zakon nemaju. Jučer se 50.000 Mađara okupilo ispred parlamenta i demonstriralo. I prošlih tjedana kad su bili neredi, bilo ih je pred parlamentom. |
ZoomPolitikON proanalizirao je Doing Business 2007 full report. Njegov sažetak možete pročitati ovdje. ...Hrvatska na ljestvici lakoće poslovanja zauzima 124 mjesto ( 2006., 134), Slovenija 61 (2006., 56), Srbija 68 (2006., 95), BiH 95 (2006., 91), Makedonija 92 (2006., 94), Albanija 120 (2006., 115). Dakle jednostavnije je poslovati čak i u Albaniji nego u Hrvatskoj. Poslije 124 mjesta koje je zauzela Hrvatska, nalazi se još 51 zemlja, od koji većina pripada najnerazvijenijim zemljama svijeta, poput Afganistana, Iraka, Toga, Čada, Nigera Burkine Faso itd., posljednji na ljestvici je Dem. Rep. Kongo. Redoslijed zemalja prema lakoći poslovanja odražava pokazatelje poput vremena i troškova potrebnih za ispunjavanje državnih propisa kada je riječ o osnivanju tvrtke, poslovanju,trgovanju, oporezivanju i prestanku poslovanja. Pritom se ne uzimaju u obzir promjenjive veličine poput veličine tržišta, makroekonomske politike, kvalitete infrastrukture, kolebljivosti tečaja, predodžbi ulagatelja ili stopa kriminaliteta.... |
Tekst koji slijedi priličio bi prije nekoj latinoameričkoj zemlji kao što su Kolumbija ili Nikaragva, ali na žalost mjesto radnje je Hrvatska. Kriminal koji se odvija pod blagoslovom države, krađa državnih dobara, policijska tortura nad onima koji se bore protiv kriminala, prijetnje likvidacijom… Sve to više prilični kakvom filmu, ali na žalost to se zbilja događa. Po objavi zapisnika NO Brodosplita javio mi se gospodin Jure Stanić iz Opuzena slijedećim mailom… Poštovani Nemam blog jer jednostavno nema ni vremena ni dovoljno znanja da bih ga vodio. Inače sam umirovljenik i svoje slobodno vrijeme koristim na pokušaju sprječavanja agrokriminala na području doline Neretve konkretno grada Opuzena. Kao član i predsjednik Udruge ''UZOG'' svojom aktivnošću nagazio sam neke kriminalce zbog kojih mi se 13 06 2003 izvršio pretres obiteljske kuće. Taj pretres nije urodilo nikakvim rezultatom a meni iz nepoznatih razloga 30 12 2003 hapse me i odvoze u Dubrovački zatvor. Na saslušanju kod istražnog sudca zbog nedostatka dokaza isti me oslobađa. itd itd............ U prilogu Vam dostavljam nekoliko dopisa odnosno tema iz kojih je vidljiv kriminal koji se čini u Gradu Opuzenu pod pokroviteljstvom premijera vlade i djela njegovih poltrona ministara kao gradonačelnika .predsjednika gradskog vijeća (inače ravnatelj zavoda za zapošljavanje i razvoj) pročelnika za gospodarstvo itd. http://opuzenci.blog.hr/ S poštovanjem Jure Stanić Feral Tribune objavio je 30. ožujka 2006. članak pod nazivom „Muljaža u delti“ iz kojeg prenosim najzanimljivije dijelove: „…Godine 1996. opuzensko vodstvo podržava prijedlog programa nazvanog "Zemlja braniteljima" koji je osmislio glasoviti Andrija Popović, nekadašnji novinar, bojnik HV-a, producent kontroverznog filma o Bruni Bušiću, te aktualni predsjednik Gradskog vijeća Opuzena i trenutačni direktor državnog Fonda za razvoj i zapošljavanje. U podjeli zemlje bivšeg PIK-a "Neretva" trebali su sudjelovati i nekadašnji zaposlenici te tvrtke, no oni su za takvu mogućnost doznali tek dvije godine kasnije, pa od tada vode neravnopravnu bitku s hrvatskom pravnom državom ukazujući na mali milijun nepravilnosti i nezakonitosti počinjenih pod krinkom dodjele zemljišta razvojačenim braniteljima. Dvije godine su pisali policiji i odvjetništvima u Metkoviću i Dubrovniku, ministarstvima pravosuđa i poljoprivrede, inspekcijama, Vladi RH... no bez uspjeha. Stoga su 2000. godine osnovali spomenutu Udrugu vjerujući da će njezinim formiranjem njihovi glasovi i argumenti lakše dospjeti do nadležnih. Ali, kako se to događa u hrvatskoj praksi, nitko ih živ ne zarezuje ni dva posto, pričaju Feralovu reporteru Jure Stanić, te članovi Izvršnog odbora Udruge Dragi Popović, Frano Lukić i Ante Čamber. Budući da su i sami sudjelovali u ratu, nemaju ništa protiv stvarnih branitelja, ali su ogorčeni zbog toga što se u programu "Zemlja braniteljima" dogodilo mnoštvo bezakonja. "Samo u katastarskoj općini Opuzen ima oko 600 hektara podijeljene zemlje bivšega PIK-a 'Neretva', a tko zna koliko je još toga po političkoj i podobničkoj liniji podijeljeno u k.o. Slivno", kaže Jure Stanić ističući da su ugovori o dodjeli te zemlje provedeni mimo odredaba Zakona o raspolaganju državnim poljoprivrednim zemljištem. Prema podacima Udruge, tu državnu zemlju u dijelu doline Neretve već osam do deset godina pod čudnim okolnostima obrađuje i "obrađuje" nekih 680 zakupaca i "zakupaca". No, zanimljivo je napomenuti, naglašavaju naši sugovornici, da tu zemlju ne može obrađivati blizu 200 bivših uposlenika PIK-a "Neretva" i stanovnika grada Opuzena, dok se na popisu "branitelja" i "zakupaca" nalazi 180 ljudi iz obližnje općine Slivno, ali i Metkovića, Ploča, Zagreba, Splita, Mostara... Kako i pod kojim su uvjetima svi ti ljudi dobili zemlju na obrađivanje, u Udruzi ne znaju, ali traže da nadležni državni organi propitaju uloge koje su u tim postupcima imali bivši i sadašnji gradonačelnik Opuzena Ivo Mihaljević, načelnik općine Slivno Smiljan Mustapić, bivši direktor PIK-a "Neretva" Tomislav Filipović...“ Da je država potpuno nezainteresirana ili točnije rečeno, da se kriminal odvija pod blagoslovom Vlade, MUP-a, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i Državnog odvjetništva, svjedoči i dopis iz Dubrovačo – neretvanske županije od 17. studenog 2003. Klasa 320-01/03-01/46, Urbroj: 2117/1-01-03-2 u kojemu doslovno piše: „…U više navrata informirali smo Vladu Republike Hrvatske o neretvanskom agrokompleksu iznoseći iznoseći im bezakonje koje i sami navodile predlažući mjere za sređivanje stanja.Te inicijative išle su kako prema Ministarstvu poljoprivrede i Šumarstva , tako i prema potpredsjedniku i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske. O otimačini državne imovine upoznali smo Državno odvjetništvo, slali inspekcije s razine županije, te tražili da intervenira i Inspekcija Ministarstva poljoprivrede i Šumarstva. Tražili smo pojačan nadzor (upravni nadzor) nad radom JLS-a te djelovanje državne revizije. Od MUP-a smo tražili zaustavljanje daljnjih aktivnosti (zabranom) na močvarnom terenu. Na našu inicijativu konačno je donesena Odluka Vlade R H o mjeri za sređivanje imovinskopravnog, geodetsko katastarskog i gospodarskog stanja u dolini rijeke Neretve ( "Narodne novine" br. 126/00 ). Po toj Odluci nakon dugog niza godina država po prvi put izravno investira u razvoj neretvanskog agrokompleksa U okviru žurnih mjera sve državne institucije dobile se određene zaostatke (inspekcije. MUP, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Ministarstvo pravosuđa, D.O. itd.) a ova županija da po datim kriterijima raspiše natječaj za korištenje poljoprivrednog zemljišta do sređivanja katastra i zemljišnika kad bi se raspolaganje zemljištem riješilo dugoročno. Mi smo po toj osnovi raspisali natječaj koji smo gotovo priveli kraju (2001. g). Na žalost, u Republici Hrvatskoj očito radimo nekoordinirano, te je u fazi realizacije natječaja donesen novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" br 66/01) koji svojim čl. 69 doslovno zaustavlja naše aktivnosti. Sva naša nastojanja da se to prevlada nisu dala rezultate. ne samo to, gotovo sve Institucije u provođenju ove odluke su zakazale. Inspekcije ne djeluju, Ministarstvo pravosuđa nije provelo upravni i nadzor, pa ni D.O. nije moglo poduzeti korake protiv uzurpatora na državnoj imovini. Također, ni Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva nije odradilo svoj dio posla u okviru sustavnih mjera. a koliko nam je poznato jedino Hrvatske vode predlažu određena rješenja višegodišnjim kašnjenjem...“ Nakon tog dopisa za Juru Stanića slijedi upoznavanje s policijskom torturom. Cijeli tekst možete vidjeti na scanu, a citiram samo najupečatljiviji dio iz dopisa kojeg je Jure Stanić poslao MUP-u 10. siječnja 2004. godine. „…Štovana gospodo 30, prosinca u 08 sati iz obiteljske kuće odveden sam bez doručka , povratak u tu istu kuću uslijedio je 19 sati. Oko 13,30 sati kada su po mene došla tri policijska djelatnika da bi me sproveli u Dubrovnik usprotivio sam se tražeći ljudsko i elementarno pravo pravo na hranu. To moje pravo mi se odbilo.(Vjerojatno od načelnika odjela) U tom trenutku jasno i glasno postavljam pitanje: Dali ovdje rade ljudi ili životinje i dali sam ja životinja kad se sa mnom tako postupa. Unatoč svemu ja sam morao u Dubrovnik bez hrane. Po saslušanju istražni sudac je obznanio policijskim djelatnicima da ja nisam više uhićenik. Slijedi još jedan šok jer me policijski djelatnik obavješćuje da se po zakonu ne mogu sa njima vratiti kući. Dakle ostavljen sam 90 kilometara od kuće bez hrane i novca za autobusnu kartu kako bi se vratio kući. PROSEĆI NOVAC PO DUBROVNIKU U TOME SAM USPIO…“ No to nije sve. Prijetnje na račun Jure Stanića počinju stizati sa svih strana, te se Jure Stanić 4. rujna 2006. godine obraća Državnom pravobraniteljstvu“ tražeći osobnu zaštitu, zaštitu državne imovine i pokretanje istražnih radnji protiv kriminalaca. Cijeli dopis možete skinuti u obliku .doc filea, a ovdje prenosim samo dio tog dopisa. „Već dugo godina ukazujem na zloupotrebu ovlasti vladajućih lokalnih struktura nad državnom zemljom u gradu Opuzenu. Takve aktivnosti rezultirale su podmetanjem prijetećeg pisma meni osobno što su po mom mišljenju mnogi dočekali sa oduševljenjem. Naravno osim mog maltretiranja i iživljavanja na meni progon koji se vršio nadamnom nije dao nikakve rezultate. Moji zahtjevi o očitovanju tko je osoba koja me je okarakterizirala kao mogućeg počinitelja nisu naišli na razumijevanje nadležnih vjerojatno bojeći se za sebe. Pa i izjave o informacijama kojim bi osobno ukazao na počinitelja nisu bile interesantne ni ODO Metković ni MUP Metković. Više je nego očito da događanja oko državne zemlje nisu slučajna,te da se rade smišljeno kako bi pojedinci za sebe priskrbili korist na štetu RH.Sama činjenica da oko podjele i participiranja nad državnom zemljom ima i onih koji su sudjelovali u pljački doniranog novca,a koje je ODO Metković propustio sankcionirati,ukazuje na to da su informacije o kriminalu vrlo vjerojatno i počinjene. Nemali je broj protuzakonitih korisnika koji su tako dobivenu zemlju prodali,a nebriga u ODO Metković govori o volji, želji i znanju odgovornih da takve spoznaje istraže i sankcioniraju. Kod mog opetovanog traženja da se poduzmu mjere po zapisniku sačinjenom u ODO Metković konačno se nešto i poduzima,ali protiv mene kroz podmetanje i progon te uskraćivanjem mnogih prava u mojoj obrani i zaštiti. Vrhunac svega toga je nedavna direktna prijetnja od osobe za koju sam uvjeren da takav zločin i može počiniti. Prijetnja je uslijedila na račun državne zemlje jer sam ja kriv što ta osoba ne može prodati tu zemlju. Kupac je odustao jer ja pišem po novinama kako je podjela protuzakonita i kako treba sve to poništiti i podjeliti u skladu sa zakonom. Tu prijetnju sam osobno čuo, a na desetke ljudi mi je prinijelo komentare u smislu treba mu polomiti noge i ruke i sl. Ni sam nisam svjestan da oko mene ili bolje rečeno nas žive građani koji bi te ubili za hektar zemlje ili 60 000 kn za koliko se prodaje jedan hektar. Želim Vas pitati zar je ljudski život u Neretvi vrijedan 60 000 kn? Od koga tražiti zaštitu kad velika većina radi samo da bi imala osobni dohodak, a ne ispunjavala i obveze koje proistječu iz tog rada.“ Daljnji razvoj događaja se očekuje… |
Pisalo se o...
Institucije:
24 sata
3. maj
ACI,2,3,4
Agrokor,2
APN
ARZ
AZOP
AZTN
B.a.B.e.
BAT
Breza
Brodosplit,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16 17
Carinska uprava,2
Caritas,2,3,4,5,6
Centar za socijalnu skrb,2
Chemoderm,2
Coning
Crkva,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16 17,18,19,20,21,22,23,24,25,26
Croatia Airlines
CTK
DAB
Dalmatinka Nova
Dinamo,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14
Državni inspektorijat
Držano odvjetništo RH,2,3,4,5,6,7
Dukat,2
FINA
Gong,2
GSKG
HAC,2,3
Hajduk
HBH
Heruc
HEP
HFP,2,3,4,5,6,7
HGK
HNS,2,3,4,5,6
HRT,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19
HRZ
HSLS,2,3,4,5,6,7,8
HSP,2,3,4,5,6,7
HSS,2,3,4,5,6,7,8,9,10
HTP Šolta
HUP
HVIDRA,2
HZZO
INA,2,3,4,5
Iskon
Istra d.d.
ITAS,2
IDS
Jutarnji list,2,3,4
Kamen Ingrad
Kamensko
Karlovačka pivovara
KD Lisinski,2
Kerum
KIM,2
Konzum,2,3
Luka Gaženica
Luka Ploče
M-San
Media servis
Mercator
Ministarstvo graditeljstva
Ministarstvo kulture,2
Ministartvo zaštite okoliša i prostornog uređenja,2
Ministarstvo zdravstva
Ministarstvo poljoprivrede,2
MMTPR
MOBMS,2
MORH,2,3,4
mrak.org
MSU
MUP,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19,20,21,22,23,24,25,26,27,28,29,30,31,32,33 34,35,36,37,38,39,40,41,42
MVPEI,2
Nacional
Narodni radio
Nezavisni sindikat hrvatske
Nova TV
Novi Vinodolski,2,3
Obiteljski radio
Obrazovanje,2,3,4,5,6
Odašiljači i veze
Odvjetnička komora
Orco,2,3,4,5,6,7,8
OTV,2,
Pasha,2
PGS
Pevec
PIK Neretva
Pliva,2,3
Porezna uprava
Povjerenstvo za praćenje cijena,2
Prehrana
Puljanka d.d.
Radio 101
RTL
Sabor,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17 18,19
Salonit,2,3
SDP,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19,20,21,22,23,24,25,26,27,28,29,30,31,32,33,34
SDSS,2
Shimadzu
Siemens
Sindikat Carine,2
Sindikati,2,3,4,5,6
Sljeme,2,3
SOA,2
Sokol Security
Spalionica otpada
SPC
Sport Tip
SSSH,2
Stanarsko pravo,2,3,4,5,6,7,8,9
Styria
SUH
Sunčani Hvar,2,3,4,5,6,7,8,9,10
TDR,2,3,4,5
TDZ,2,3,4,5,6
T-Com, T-HT,2,3,4,5,6
Taxi Zagreb,2
Udruga za razbijanje dosade
Udruga za zaštitu potrošača
Uljanik
USKOK,2
UZOG
Večernji list
Vijeće za elektroničke medije,2
Vukovarac.net,2,3,4
Zagrebački holding,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12
Zaštićeni najmoprimci,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Zatvor Remetinec,2
ZET,2
Zračna luka Zagreb,2
Osobe:
Ademi Rahim,2
Adlešić Đurđa
Antičević-Marinović Ingrid
Antunović Željka,2
Artuković Sanja
Babić Matija
Babić - Petričević Zdenka
Bagarić Anto,2
Bagarić Vladimir
Bagić Željko
Bajić Mladen,2,3,4,5,6,7,8
Balenović Marija
Balenović Vesna
Banac Ivo
Banić Stanko
Barišić Marin
Barišić Mladen
Bebić Luka,2
Benko Marijan,2
Biondić Dragutin
Biondić Lana
Biškupić Božo
Bljajić Danko
Bogović Mile
Bolković Romano
Borić Zvonko
Božičević Mladen
Brajović Vjekoslav
Brajša Jelena,2,3,4
Brčić Josip Baja
Brkić Miroslav
Brezovec Bojan
Brezovec Marija,2
Brodarac Đuro
Brodarić Ante,2,3,4
Budiša Dražen
Budiša Vinko,2,3,4,5
Bukić Perica
Buković Damir
Butković Davor,2,3
Butković Oleg
Canjuga Ivan,2
Canjuga Zlatko
Cesarec Ivan
Cvitanović Jakša,2,3,4
Cvjetko Božica,2,3,4,5,6
Čačić Marija
Čačić Radimir,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Čehok Ivan
Čermak Ivan
Česić Ljubo
Čikeš Lucija
Čičin-Šain Alenka Košiša
Čobanković Petar,2,3
Čović Željko,2
Čudina Predrag
Degen Silvije
Delač Žarko
Dembizt Šandor
Devčić Krešimir
Dilber Tomislav
Domian Dominik,2
Domić Ivana,2
Donko Ivica
Došen Velimir
Đakić Josip,2
Đapić Anto,2,3,4,5,6,7,8
Đolonga Ankica
Đujić Vesna
Edo Maajka
Erceg Anđelko
Fehir Krunoslav
Fio Đana
Fižulić Goranko
Friščić Josip
Gabrić Stipe - Jambo,2
Gavranović Tihomir
Garačić Ana
Glavaš Branimir,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11
Gotovac Ivan
Gotovina Ante,2,3,4,5,6,7,8
Grabar Kitarović Kolinda
Gudelj IVan
Guteša Vedran
Habek Miroslav
Hebrang Andrija,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Holjevac Tatjana
Hotko Vinko
Horvat Zoran
Horvatinčić Tomislav,2,3,4,5
Hrvačić Juraj
Ivanišević Goran
Ivanković Nenad,2,3
Jandroković Gordan,2,3
Jarnjak Ivan,2
Jelavić Ante,2
Jelavić Davor,2,3,4
Jelić Katica
Jelušić Ivo,2,3
Jene Adam
Josipović Ivo
Jukić Ferdinand
Jukić Miroslav
Jukić Vlado
Jurčić Ljubo
Jurica Neven,2
Kaćunko Anđelko
Kadijević Veljko
Kalinić Pavle
Kalmeta Božidar,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17
Kapetanović Jure,2
Kasum Ivan
Kažimir Doris,2
Kerum Željko,2,3,4,5
Kirin Ivica - Jubito,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13
Klarić Domagoj
Klarić Jure
Klarić Miodrag
Klarić-Baranović Senka
Kljajić Petar,2
Knapić Željko,2
Knežević Ana
Knežević Igor
Kojić Slavko
Kordić Ivan
Kosor Jadranka,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22,22,23,24,25
Kovač Mario
Kovač Srđan
Kranjaić Pero
Kranjčar Niko,2
Krstičević Damir
Kustić Živko
Kutle Miroslav,2
Laco Miro
Lasana Edmond
Ladišić Tihomir
Latin Denis,2,3,4
Lalić Ljubica
Letica Slaven,2
Leutić Ante,2
Levar Milan
Livaković Zdravko,2,3,4
Lončar Ivo,2,3
Lovrin Ana,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15
Lovrinčević Marijo
Lozina Slavko,2,3,4,5
Lucić Franjo,2,3
Lučić Milan
Luetić Ante
Lukić Nenad
Lulić Franjo
Ljubičić Mirko Šveps
Ljubičić Neven,2,3,4,5,6
Ljubičić Slobodan,2,3,4,5
Ljuština Duško,2
Ljutišeski Damir
Maček Drago,2,3
Maček Ratko,2,3,4,5,6,7
Magaš Ana,2
Majić Tihomir
Mamić Zdravko,2,3,4,5,6,7,8,9
Manolić Josip
Marčinko Tomislav
Margetić Domagoj
Marguš Fred
Marić Zlatko
Marinac Darko
Markač Mladen,2,3
Markanović Mate
Marković Antonija
Martinović Iljo
Matić Stipo
Matovinović Hrvoje
Matulović-Dropulić Marina,2Mladineo Vinko
Matušić Frano
Matvejević Predrag,2
Mehun Zlatko
Mesić Stipe,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13
Michieli-Tomić Jakša
Mihalik Ištvan
Mihanović Željka
Mikšić Boris,2
Milanović Branko,2,3,4,5
Milanović Zoran,2
Milić Goran
Mioč Ivica
Miočić Danijel,2,3
Mladineo Vinko
Mlinar Ivana
Mlinarić Marijan,2,3,4
Morić Joško
Mraović Joso,2,3,4,5,6
Mršić Zvonimir
Mudrinić Ivica
Mujkić Narcis
Nikolić Danijel
Norac Mirko
Novak Juraj
Novak-Srzić Hloverka,2,3,4,5
Novosel Dragan
Novosel Mirko
Novoselić Ljubomir
Ostović Damir
Oštarić Šime
Pančić Ivica,2,3
Pankretić Božidar,2
Papo Albert
Pašalić Ivić
Pavičić Milan
Pavić Marko
Pavić Neven
Pečina Milan,2,3
Peratović Željko,2
Perković Rade
Perković Saša
Petrač Hrvoje,2
Pešorda Mile
Pešutić Robert,2
Pišmiš Ivan
Pokrovac Dino
Polančec Damir,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22
Poljak Siniša,2,3,4
Potrebica Ante
Prežgalo Ladislav
Primorac Dragan,2
Primorac Ivan,2,3
Prša Željko
Prtenjača Šime
Pupovac Milorad
Pusić Vesna,2
Račan Ivica,2,3,4,5,6
Radić Vinko
Rajić Ivica
Rajić Luka,2
Ranđelović Daliborka,2
Roksandić Ivanka
Rončević Berislav,2,3,4,5,6
Rošin Jerko
Rožić Miroslav
Sanader Ante
Sanader Mirjana
Sanader Tonina
Sapunar Marko
Savić Marica
Sessa Đuro,2
Smuđ Dubravko
Sokol Smiljko,2
Soldo Branka
Spevec Olgica
Stančić Duje,2
Sudac Zlatko
Sutlić Vanja
Šamota Ružica
Šarić Ivo
Šarinić Hrvoje
Šegvić Zvonko
Šeks Vladimir,2,3,4,5
Šelendić Željko,2
Šenguta Zoran
Šimić Ivan,2
Škare Ožbolt Vesna
Škarić Goranka
Škoro Miroslav
Škulić Vedran
Šostar Zvonimir,2,3,4,5
Špiljak Mika
Špiljak Vanja
Štefanić Petar
Štengl Dragica,2,3
Štengl Vladimir,2,3,4,5
Štern Davor
Štimac Igor,2
Šuker Ivan,2,3,4,5,6,7,8,9
Tahirović Elvis
Todorić Ivica,2,3
Tojčić Stipe
Tomek Marija
Topić Jozo
Tramontana Mateo
Trutin Predrag
Tuđman Franjo,2,3
Tuđman Nevenka
Valentić Mićo
Valentić Nikica
Vicković Trpimir
Vidaković Željko
Vidović Davorko,2,3,4,5
Vidović Željko,2
Vilušić Božo
Violić Anto,2
Vrsaljko Ljubica
Vučković Severina
Vukasović Goran,2,3,4
Vukelić Branko,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22
Vukojević Vice,2,3,4
Vuković Milan
Vukorepa Ante
Zagorec Vladimir,2,3
Zec Vlado,2
Zelić Damir
Zgrebec Dragica
Zorica Branimir
Zubović Mario
Žagar Mislav
Žganec Ninoslav
Žužić Hrvoje
Žužić Željko
Žužul Miomir,2,3,4,5,6,7