U samo nekoliko dana ime Milana Bandića vezano je uz čak tri svježa slučaja nepotizma ili financijskih malverzacija.
1.) Imenovanje Bandićevog prijatelja KV mesara Josipa Brčića Baje bez natječaja na mjesto pomoćnika direktora Tržnica Zagreb. Na osnovu kojih kvalifikacija jedan KV radnik može postati pomoćnikom direktora i to još firme kojoj je kasnio s plaćanjem za najam čak tri mjeseca, nikome nije jasno.
2.) Imenovanje Bandićevog prijatelja Ivice Mioča, ugostitelja u čijem kafiću svako jutro Bandić i njegovi podanici ispijaju kavu, bez javnog natječaja na mjesto pomoćnika direktora trgovačkog društva Sljemena koje upravlja svim ugostiteljskim objektima pa tako i Tomislavcem. Postaviti Mioča na takvo mjesto je kao da ste pustili lisicu u kokošinjac, jer Mioč je i vlasnik ugostiteljskog objekta na Sljemenu. Tu bi se čak moglo govoriti i o sukobu interesa, no kako je povjerenstvo za sukob ineteresa sporo, pitanje je hoće li to ikada doći na dnevni red.
3.) 13 puta preplaćen spomenik koji je zamijenio zid boli u Selskoj, iako su mramorne ploče od kojih je spomenik napravljen debele samo 4 cm umjesto specificiranih i plaćenih ploča debljine 10 cm. No to bi se još i nekako proguralo, ali izostanak čak 3400 imena poginulih ljudi je iskaz apsolutnog nepoštivanja prema poginulima i njihovim obiteljima. Bandić je izravnom pogodbom odobrio isplatu čak dodatnih 946.000 kuna za klesanje imena iako je prvotnim ugovorom bilo plaćeno 221.000 kuna za 13.500 imena. Ovdje se radi o klasičnoj prevari gdje ponuđač na natječaju ponudi cijenu debelo ispod konkurencije da bi onda naknadnim aneksima postigao ne tržišnu cijenu, već astronomsku cijenu.
Eto… Milan Bandić stvarno neumorno radi, ali u svoju korist i svojih pomagača na projektu apsolutističke vladavine svim gospodarskim resursima grada Zagreba, dok su svi gospodarski subjekti grada Zagreba prisiljeni plaćati harač od 18% zvan prirez.
Post je objavljen 19.10.2006. u 10:04 sati.