Nedavno je u ponovljenom suđenju Ani Magaš za ubojstvo supruga, zadarski sudac Milan Pečina (onaj isti koji je opstruirao istragu nesreće kamiona u tunelu Ledenki), dosudio 8 godina zatvora Ani zbog, kako piše u obrazloženju presude, prekoračenja nužne obrane s neizravnom namjerom da ubije.
Drugim riječima Ana Magaš nije imala namjeru da ikoga ubije i sve što se odigralo bilo je u samoobrani. No sudac Pečina svejedno je odrapio drakonsku kaznu zatvora koja čak niti nema uporišta u kakvoj-takvoj sudskoj praksi koja vrijedi u Hrvatskoj.
Da je tome tako svjedoči presuda splitskog suca Slavka Lozine koji je bivšeg specijalca Vinka Budišu, zbog hladnokrvne likvidacije tada 19 godišnjeg Milenka Đikića metkom u potiljak ispred diskoteke, osudio na samo 4 godina i 11 mjeseci zatvora, što je čak 1 mjesec manje od zakonom minimalne kazne propisane za to kazneno djelo.
Da ne govorimo da je zbog takve presude Budiša bio pušten na slobodu do pravomoćnosti presude, te da je godinama uspješno izbjegavao zatvor zbog navodnih psihičkih problema, a kad više ta finta nije prolazila jednostavno se izgubio da bi tek prošli tjedan bio uhićen na granici Hrvatske i Slovenije u pokušaju bijega. Zanimljivo je pri tome napomenuti da hrvatska policija nije nimalo posumnjala da se radi o bjeguncu s krivotvorenim dokumentima, nego su to slovenci posumnjali te ga vratili nazad u Hrvatsku.
Iz svega ovoga vidljivo je da sudska praksa u ovoj zemlji uopće ne postoji, te da su suci promovirani u gospodare tuđih života koji nikome ne odgovaraju. Tako da onda i nije za čuditi se kad čovjek zbog ubojstva u nužnoj samoobrani bude osuđen na dvostruko veću kaznu nego hladnokrvni proračunati ubojica.
Isto tako valja napomenuti da je svojedobno bilo pokrenuto pitanje odgovornosti Slavka Lozine ne samo zbog tog slučaja već i slučaja katastrofalnog suđenja za zločine u Lori kada je navijački vodio proces u korist optuženih. No sve što je tada bilo utvrđeno da Lozina statistički uredno odrađuje predmet, da je jedan od ažurnijih sudaca, da je broj poništenih presuda s više instance vrlo nizak te da nema osnove za pokretanje ikakvog postupka protiv Lozine. To je još samo jedan pokazatelj kako u sudstvu u principu nikog nije briga za poštenje sudaca, već ih samo zanima statistika, a to bar nije teško postići kad imate stotinu trivijalnih slučajeva koje odradite po pravilima pa one najbitnije onda možete odradit i potpuno nepošteno.
Post je objavljen 13.10.2006. u 10:31 sati.